U povodu novogodišnjeg koncerta kojeg će poznata riječka glazbeno-scenska atrakcija Let3 održati u zagrebačkoj Tvornici kulture, popričali smo s Damirom Martinovićem Mrletom i Zoranom Prodanovićem Prljom.
Što publika može očekivati za novogodišnji nastup?
Mrle: Šou, jedan lijepi šou. Jedan sretan ulazak iz stare u Novu godinu. Mislim da nema ničeg ljepšeg nego s Let3 ući u 2012. godinu. Ja ne znam što bi čovjek sebi bolje i ljepše mogao zaželjeti. Svi ćemo se ljubiti, držat ćemo se za ruke, bit će krasno, u stilu djece cvijeća. Bit će to jedna hipi Nova godina.
Koliko će se nastup razlikovati od vaših prethodnih novogodišnjih nastupa?
Mrle: Puno će se razlikovati jer je ovo novogodišnji koncert 2011./12. To se još nikad u povijesti čovječanstva nije dogodilo – ovo je prvi put… U prvom dijelu koji počinje u 22 sata svirat ćemo materijal sa svojih prvih ploča, pa je ovo poziv toj vrsti fanova koji jako vole i cijene tu fazu Let3-a. Drugi dio odnosit će se na sve ostale naše faze, pa ovim putem najavljujem naš najduži koncert u povijesti čovječanstva koji će trajati najmanje tri sata i 45 minuta…
A u kojem od nepostojećih?
Mrle: U onom koji će jednog dana postojati.
“Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel cijeni i podupire riječku glazbenu scenu” izjavio si Mrle. Mislite li da će se nakon pobjede SDP-a otvoriti veći prostor za rock’n’roll?
Mrle: Možda je to čak – što se rocka tiče – kontraproduktivno. Mislim da su mladi bendovi posljednjih godina zapali u krizu. Nikako da ispliva nešto novo. Kad nešto jako pomažeš može čak biti loše. Rockeri su uvijek bili jači kad su se osjećali ugroženi. Jer onda energija izlazi iz takve situacije.
Prlja: Rock i institucije nisu baš kompatibilni. Sve se pretvara u instant rock kulturu. Mislim da to nema veze s tim tko je na vlasti, mislim da tu na scenu utječu neki drugi faktori.
O čemu govori predstava “Kiklop” u kojoj nastupate?
Mrle: To je slika političke elite koja je do nedavno bila na vlasti. Predstava govori o njima. Drago mi je kad se takvi prepoznaju u njoj. Sigurno boli one koji kroz nas vide sebe kao neandertalce… S druge strane, to je potvrda da smo jako dobro odigrali te uloge, ispalo je vrlo autentično. Jedan dio publike bježao je iz kazališta, dok su drugi uživali.
Mrle, kako si se snašao kao glumac?
Nisam ja tu ništa glumio.
Prlja, kako tvoja glumačka karijera?
Mogu reći da se dobro snalazim u tome. Sviđa mi se kazališni izraz. Ali, ja sam do sada radio samo s jednim redateljem, s Ivicom Buljanom. Ne znam što bi bilo kada bih radio s nekim drugim, možda mi se ne bi dopalo. Njegov način rada i način na koji koristi energiju i ljude s kojima radi mi je fantastičan. S punim uvjerenjem ja, ali i bend, surađujemo s njim već niz godina. Nisam dobio negativne reakcije na svoje izvedbe i sigurno će biti još izleta u tom smjeru.
Mrle: Ja ću u sljedećoj godini raditi jednu kazališnu predstavu i glazbu za jedan film, ali još ne znam kako se sve to skupa zove.
Mrle, što točno radiš u predstavi dok sjediš na stolcu i petljaš po svojim stidnim dlakama?
Ja sučem brkove, uljepšavam svoj spolni organ. To ti je kao u onoj našoj pjesmi: “Bradu brijem i brkove sučem, teško onoj kojoj se privučem“.
Prva dva albuma, “Two Dogs Fuckin’” i “El Desperado“, su reizdani. Sprema li se reizdanje ostalih albuma?
Mrle: Sad će izaći i ovi ostali, malo po malo svi će biti objavljeni.
Kakvi će biti dodaci?
Prlja: Kod tih reizdanja uvijek je prilika da ih obogatiš. Pogotovo u današnje vrijeme multimedije.
Hoće li biti bombonijera, čokoladi i ostalih stvari?
Mrle: Bit će svašta i svakočega.
Od vaših brojnih odjevnih predmeta, u kojima je ugodnije a u kojima manje ugodno nastupati?
Prlja: Ima manje udobnih i više udobnih. Neki su super za zimske uvjete na otvorenom, a neki su super za tropske uvjete u zatvorenom. Ali svi su nam podjednako dragi i u svima uživamo. To su, na neki način, naši dresovi, a čovjek treba cijeniti dres u kojem igra. Tako da se i mi prema našim kostimima odnosimo s poštovanjem.
Bili ste protivnici slikanja putem mobitela s fotoaparatom. Zašto?
Mrle: Kad su se tek pojavili mobiteli s fotoaparatom nismo znali što će se dogoditi kad te netko slika s mobitelom. To je stvarno na tebe moglo ostaviti lošu energiju. Tko je vidio slikati se s telefonom? Nas je to bilo strah. Tako da je trebalo proći malo vremena da vidimo što se događalo s tim. I onda smo shvatili da i nije baš neka sreća slikati se s mobitelom – odmah svi vide te slike.
Prlja: Indijanci imaju uvjerenje da ti fotografiranje na neki način uzima dušu.
Mrle: Nekada kad te je netko slikao, slikao te jedanput. Sada slika odmah obiđe pola Hrvatske. Znaš li koliko ti to puta netko uzme dušu?
Koliko su trajali najduži koncerti Let3-a koje ste izvodili 2010.?
Mrle: Tri sata i petnaest minuta.
Prlja: Skoro četiri, oko tri sata i četrdeset pet minuta.
Jesu li vas Prijatelji životinja napadali zbog bijelih golubica koje izlaze iz kurca?
Mrle: Nisu, zato što one postoje da bi bile u kurcu.
Prlja: One su golubice našeg prijatelja mađioničara. To je vrsta koja se uzgaja samo za taj scenski svijet. Da ih pustiš van one ne bi preživjele petnaest minuta. One su jednostavno ograničena bića koje služi za to da se voze okolo u kavezu i da ponekad izađu iz šešira. One ne znaju ni letjeti baš kako treba. Nije mi drago zbog toga, ali one za to služe i to je bit njihovog postojanja. One ne može kazati da smo ih mučili, jednostavno smo im pružili priliku da budu ono za što su stvorene. To vjerojatno shvaćaju i Prijatelji životinja.
Mrle: I one moraju zaraditi za hranu.
Kako pripremate glasnice za koncert?
Prlja: Pa, nije baš da se raspjevavam. Pazim da netom prije koncerta ne jedem, jer bih tada mogao povratiti. A povraćati nije lijepo.
Mrle: Ja urlam i vičem. Zato što kad hladan izađeš na pozornicu možeš istegnuti neki ligament, tako da je dobro zagrijati se prije.
Mrle, koji ti je basist draži: Lemmy Kilmister ili Flea?
Stanley Clarke.
Bill Wyman ili Paul McCartney?
Stanley Clarke. Mislim, The Beatlesi su bili vjerojatno najbolji bend koji sam ikad slušao. Ali što se tiče basiranja – ništa posebno.
