Mrle i Prlja: “Let 3 nije tu da dijeli već da ljubi, grli, voli i jebe u guzicu!”

Svega par dana dijeli nas od ‘AntiValentinova‘, velikog koncertnog spektakla Let3-a u zagrebačkom Domu sportova.

Prlja je za tu večer najavio jako dobar tulum, punu dvoranu koja će prštati energijom, dok Mrle ističe da će taj veliki party ujedno označavati i simbol borbe protiv zla.Petak, 12. veljače, neće obilježiti samo svirka, već i promocija novog, dugoočekivanog studijskog albuma “Angela Merkel sere“, čiji je izlazak najavljen za isti dan.Pred ‘AntiValentinovo’ Prlja i Mrle su s nama porazgovarali o samom koncertu, ali i o ljubavi, novom albumu, Strukturnim pticama te ostalim glazbenim i političkim zanimljivostima i kao uvijek kada su ovi Riječani u pitanju dobili interesantne odgovore.Nakon Antiporina, odlučili ste se za još jedan kontrastni pojam jer ste predstojeći veliki koncert u Domu sportova nazvali ‘AntiValentinovo‘. Zbog čega?
Prlja: Mi smo oduvijek bili, recimo to tako, anti-protivni, takvi smo valjda rođeni. Ja kad sam bio mali, i mlad i zaljubljen, to nije postojalo, a sad nam je to kao nekakav poligon i ventil za dominaciju tog nekog svjetonazora koji se svodi na ‘idi, kupi, akcija je, ukrasi, skini’.
Mrle: Oduvijek mi je odvratan pojam Valentinova. Licemjeran, širi lažnu poruku ljubavi, smrdi na pokvaren pepermint, debeo je, nepotrebno naperlitan, ima umjetne trepavice. Da bi stvorili ravnotežu u smislu da se ostatak naroda osjeća ravnopravno, voljeno i bez grižnje savjesti upražnjava seks bez straha bira partnera.

A kakvo je onda uopće vaše viđenje ljubavi?
Prlja: Ljubav je nešto što se živi svaki dan, a ne samo taj dan. Ja bih to usporedio i sa situacijom kada je blagdan Svih Svetih i Dan mrtvih, pa je špica, gužve su, taksisti zakrčeni, na groblju je kaos. Razumijem ljude koji mogu jednom godišnje posjetiti grob nekoga ili jednom godišnje biti zaljubljeni, ali ne mogu razumijeti tu hipnozu ljudi da potroše ono što imaju, a s druge strane postoji ona druga strana koja ih plaši i govori im da su siromašni, a to je baš najgluplja igra. Trenutno imam osjećaj da smo svi u strahu potrošiti 50 kuna više kad se dobro osjećamo, a s druge strane potrošimo 50 kuna više kad kao moramo.
Mrle: Kao jednu neprekidnu dugu liniju za koju se ne zna odakle dolazi ni kuda ide; oduvijek postoji i nikad neće završiti.Sad da se malo pozabavimo s vašim glazbenim opusom. S obzirom na mračniji karakter koji je sa sobom donio vaš debi album u usporedbi s novijim izdanjima, što vas je pokretalo u glazbenom i kreativnom pogledu na početku karijere, a što u ovoj novijoj etapi Let3-a?
Prlja: Pitanje je dosta teško, a takav će i odgovor biti. Ipak smo mi onda bili mlađi ljudi. Najprecizniji odgovor bi bio da želimo biti angažirani i utjecati na život oko nas, pokušat ga promijeniti na bolje kako god. Nekada se to možda radilo mračnijim tonovima, a danas se radi s nekim drugim diverzijama. U interesu nam je da naše vijesti i naše djelo dođe do čim šireg kruga ljudi. I onda smo valjda zbog toga svega i krenuli u takve neke provokacije, kako to netko želi nazvati. Istina je da u tom periodu kad je Let počinjao, možda je i globalno dominirao taj stil koji je recimo bio mračniji i angažiraniji. To je bio period kada su pjesme koje su pjevale o egzistencijalnim problemima, koje su bile i politički obojane, bile i na vrhu top ljestvica. Danas su na vrhu top ljestvica pjesme koje pjevaju o taksiju, o votki, ne znam ni ja o čemu.Mrle: Možda ovaj album ima dodirne točke s počecima u smislu da se krug zatvara, živjeli smo u vremenima jednoumlja, netolerancije, totalitarizma… Iako je teško vjerovati u to, ali ovaj album govori o nekom novom šizofrenom vremenu koje podsjeća na prošlost. Očita poveznica je pjesma “Punjeta”, to je jedan stari tekst iz demo vremena Let2 (“Gomile umiru glasno”) na koji je napravljena nova glazba i dodan potpuno novi refren “U glavi šuplje je”)… Na taj način je povezao oba perioda, s razlikom što se u ono vrijeme nije javno smjelo govoriti protiv sistema, a danas kao da nema artikulirane snage da se odupremo nametnutom ludilu pa po inerciji šuplje glave nepovratno svi zajedno prestajemo biti ljudi, poprimamo neki novi oblik, nestajemo… Ribokemija.Vezano za ovu najnoviju etapu koja slijedi s novim albumom, prošle godine ste u sklopu vašeg programa “Angela Merkel sere” u Laubi održali i promociju istoimenog albuma, međutim, njegov izlazak se tek sada službeno najavljuje. Zašto ste toliko čekali?
Prlja: Dinamika našeg benda je poprilično šizofrena na neki način. S jedne strane i privatno radimo dosta drugih stvari, a s druge strane jako puno koncertiramo i imamo tu sreću da ono što napravimo, barem se zasad tako pokazalo, postanu ‘long-selleri’. A i volimo potpuno izaći iz onog prijašnjeg materijala, da bi ušli u novi. Ne zaziremo od nove tehnologije i novih trendova. Želimo da dobro zvučimo i želimo da smo dobro uvježbani. Generalno je to stav da kad smo mi zadovoljni kako to zvuči i izgleda, idemo van. Da smo se htjeli štampati, odštampali bi se već milijun puta, ali onda to ne bi bio Let3. Bio bi Let3, ali vjerojatno puno drukčiji. Tu moram spomenuti i jedan naš komoditet koji imamo u tom našem procesu kreacije. Nismo nikada bili stisnuti rokovima, ugovorima i tim nekim stvarima, nego jednostavno sami sebi ponekad postavimo rokove. Na tome veliko hvala Dallas Recordsu naravno.

Mrle: To je projekt koji smo zamislili na način da napravimo pjesme, javno ih odsviramo dva puta na našem samostalnom koncertu u Laubi i to iz razloga da se što bolje upamti, objasnimo svoje stavove kroz spomenik Angela Merkel sere, da bi nakon toga otišli u studio i snimili sve to što smo predstavili. Trenutno smo u fazi promocije albuma koji izlazi 12. veljače na sam dan AntiValentinova. Znači nismo ništa čekali, sve je po redu i ide svojim tijekom.

Kako ste došli na ideju da se napravi spomenik Angele Merkel i zašto baš ona?
Prlja: To je već ispričano podosta puta, ali mogu ponoviti. Kip je radila Udruga spomeničara koja je u Laubi situirana i uz podršku Laube smo mi uspjeli riješiti taj kip. A simbol sam po sebi je već dugo vremena tinjao u nama, Angela je istureni centarfor, čak ne Maradona koji je veznjak, nego baš špica tog nekog neo-liberalnog kapitalizma koji nas žderucka non-stop i tjera nas na sve to što nikad nismo ni razmišljali.

Tu se možemo vratiti na ona prva pitanja o Valentinovu, jednostavno takav nam je očito svijet danas nažalost. Ako postoji utjecajnija osoba od nje u Europi, ja je ne znam, možda joj Let 3 može parirati, mi radimo na tome, ali je najutjecajnija osoba u Europi definitivno Angela Merkel. Kako vidim stvari da se događaju u ‘real lifeu’, ta njena neka pod navodnicima vladavina ne prolazi baš u nekakvom miru, sreći i blagostanju, nego naprotiv, suočavamo se s puno problema po svim pitanjima obrazovanja, ekonomije i svega živog. Možeš ti nastaviti niz (smijeh).
Mrle: Ona je simbol neuro liberalnog kapitalizma; simbol bankara, kapitalista, koji se isključivo brinu i rade sve u svoju korist, s ciljem da narod potčine i naprave ih svojim robljem. Sve veće svjetske zemlje imaju na vlasti identične osobe, pa je lik Angele Merkel mogao biti i jest bilo tko od njih.

Mrle, Strukturne ptice su dobile svoj novi nastavak uz Ivanku. Kada je došlo do ideje da se zajedno upustite u ovaj projekt?
U jednom trenutku sam jednostavno shvatio da Strukturne ptice ponovno djeluju. Princip projekta da okuplja različite vrste umjetnika i da radi namjensku glazbu ostao je isti. Onda smo radili multimedijalne projekte, danas Ivanka i ja radimo glazbu za film, kazalište, perfomanse, onda tu glazbu izvodimo našim gostima koji su svi vrhunski glazbenici.

Nedavno ste imali koncert u Teatru &TD, za koji mogu reći da je bio nadrealan. U kojem smjeru će Strukturne ptice sada poletjeti?
Upravo dogovaramo našu veliku promociju u zagrebačkom ZKM-u. Zadnje sam tamo sa Senkom Bulić radio predstavu “Živjet ćemo bolje”. Za tu sam prigodu izradio određene instrumente kao instalaciju, pa sad na tim temeljima slažemo cijeli jedan orkestar. Naravno program će u svom sadržaju imati sve ono što je bilo u ITD-u plus orkestar, gosti glazbenici, glumci i neke potpuno nove pjesme. O svemu tome uskoro puno više.

Ima li na vidiku kakvih novih suradnji kada je riječ o predstavama?
Trenutno Ivanka i ja radimo jednu dječju seriju.

Zorane, s obzirom da smo na ljeto radili intervju s tvojim bratićem, gospodinom Čedom Prodanovićem, zanima me kakav je utjecaj on imao na tvoj glazbeni ukus sa svojim pozamašnim znanjem i ljubavlju prema jazzu? Je li ostavilo traga na tebe u bilo kakvom pogledu?
Pa ne, meni je on bratić, ja njega izuzetno cijenim kao osobu i kao svog bratića i skidam mu kapu što je takav kolekcionar. Ja to nikad ne bih mogao. Ono od ploča i CD-a što sam imao u životu sam posudio, pa mi nisu vratili… Ali kad vidim što sve on ima, onda mu i zavidim. A s druge strane, mogu posvjedočiti da je njegov muzički ukus toliko širok. Meni je bilo simpatično kad bi on nas povremeno slušao i vidio, kad bi nas usporedio s nečim što nama nije palo ni na pamet.

Da, u našem intervjuu vas je čak usporedio s The Velvet Underground kad vas je gledao u Laubi…
Da, kad je bio koncert u Laubi, on je rekao “E ovo me puklo na stari The Vevet Underground“. Ono što nama nije bilo ni u primisli. Čovjek koji je poslušao, ili kupio ili nabavio, sve što postoji na svijetu. Stvarno je fanatik toga. Tako da mi je interesantno doživjet tako neku reakciju od njega. Inače, ja i on smo, kao što si rekla bratići, i čujemo se nažalost sve češće samo u situacijama “E, si čuo umro je bla bla bla…“, ali to je životna faza. Ali po energiji smo, čini mi se, dosta prisni i volim taj osjećaj.

Za kakvu glazbu i konkretno koje izvođače se danas interesirate i preslušavate i pohodite li možda nečije koncerte?
Mrle: Mogu reći što volim slušati: Flying Lotus, GusGus, 310, Genesis, Jack DeJohnette, Aphex Twin, Trentemoller…

Nedavno je svijet ostao bez dvije legende, Lemmya iz Motorheada i glazbenog kameleona Davida Bowiea. Jesu li oni na bilo koji način utjecali na vas i vašu karijeru?
Prlja: Pa jesu, jer smo to svi skupa proživjeli, kako da ne. Pogotovo Bowie, on je opak igrač. A s druge strane Lemmy ima tu krvavu energiju koja je baš ‘sikira u vugla’. A o Bowieu što reći, to je David Bowie, po meni je to dovoljno reći o njemu. Ali da bi baš sad i jednog i drugog nazvao kao neki ‘favorite’ uzor, kojeg zapravo čak nikad nisam ni imao na neki način, to ne.

Ali s druge strane, da sam poslušo i naslušo se, Lemmya puno manje, ali Bowiea, Bogu hvala sam poslušo. Radio sam stoljećima ko DJ u Palachu, znam mu cijeli opus i stvarno je velikan. Dok je Lemmy s druge strane jedna jebena ikona koja nam fali na neki način. Usporedio bih Lemmya s The Ramonesima koji su meni puno draži, ali znaš kad imaš majicu na The Ramonese i majicu na Motorhead, to je ta energija. Kad sam bio 20-godišnjak, meni da je netko dao majicu od The Ramonesa i bio sam najsretniji čovjek na svijetu, jer je nisam imao gdje kupiti onda.
Mrle: Od Lemmya znam samo jednu pjesmu, a David Bowie je pravi, istinski uzor. Najbolji primjer kako se to radi.

Kakvo je vaše mišljenje o trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj? I kako su na vas utjecali rezultati nedavnog parlamentarnog ‘igrokaza’?
Prlja: Ovo nije politika ni politička situacija, meni je to kao stečaj jedne države. Ne znam ni sam što reći, ne bih htio uvrijediti ni domoljube ni one druge jer svi smo mi domoljubi, svi ljudi imaju svoj dom. Mi imamo osjećaj da je ovo sve otvoreno napokon, okej, prodajemo još ovo malo što imamo, ishendlamo i tako dalje. I nažalost gomila ljudi koji su dali sve da imaju takozvani vjekovni san o hrvatskoj državi, vraća im se na jedan najgori način.
Mrle: Naš novi album puno govori o tome. Ne želim zauzimati stranu jer Let3 nije tu da dijeli ljude već da širi ljubav. Moram reći da je trenutno na vlasti veliko zlo kojem je u interesu da podijeli ljude na način da širi strah i histeriju jer je to jedini način da ostane na čelu zemlje, jer nema vizije, programa ni znanja za nešto bolje.

Kome biste se priklonili da morate, a da nisu udružili snage, domoljubima ili biste se sakrili pod Mostom?
Prlja: Najljepše bi bilo da se svi nasred mosta poguze.
Mrle: Kurac Marko zuji uokolo i viče: “ZiceGu; ZiceGu!” Na mostu stoji Petrof, upravo je stigao od javnog bilježnika, u ruci drži potvdu koju je potpisao da ga nitko neće jebati u guzicu, u to na most kroči Kurac Marko, ovaj skine gaće, a Marko ga u guzicu izjebe.

Zašto ste se do sada obraćali samo ženskim političarima, primjerice Angeli Merkel i Jadranki Kosor? Mislite da ženama nije mjesto u politici?
Prlja: Ne, naprotiv. Jedino što se vraćam na onaj moj prijašnji odgovor, nažalost to nije politika. Povijest pamti itekako velike političarke, ali budimo realni, ne možemo uspoređivati ove neke naše epizodice i neke političarke koje ne bi sad nabrajao kroz povijest. I Majka Tereza je bila veliki političar i tako dalje.
Mrle: Velika razlika je kada pričamo o ženi ili se radi o političarki. Političaru nije bitan spol, ako zajebe dobit će od nas sve ukore i uvrede kao da je muškarac. Upravo zbog toga da ublaži udarce je HDZ na svoje čelo stavio Jadranku Kosor, a danas na Pantovčaku iz istih razloga imamo Debelu. Ne mislim da ženama nije mjesto u politici.

S obzirom da ste bivšoj premijerki posvetili pjesmu “Omađijaj me”, imate možda neki novi izraz koji biste željeli da nauči novi premijer Tihomir Orešković?
Prlja: Manda, manda, tara, tara. Ne znam, pojma nemam (smijeh). Manda, manda, cvite moj.
Mrle: On ionako ništa ne razumije i ne zanima ga. Poslali su ga svjetski moćnici da razreže tortu na pravilne komade.

Možda ponovno aktualizirate pjesmu “Profesor Jakov”?
Prlja: Pa ne, to je čak i Luka Bulić već napravio. Čim je ona postala predsjednica, on je napravio cover kako on “Peče tortu parfe, dok mu nema žene“, nešto tako je pjevao. Mislim duhovito je bilo, ali ne, mi ta imena koja provlačimo kroz našu karijeru i pjesme ne povezujemo s ovim realnim likovima. Kao što je Ivana Brlić Mažuranić imala Regoča, Stribora i Malika Tintilinića, tako i mi to. Jednostavno ako mi je u jednom momentu sklop riječi “Profesor Jakov” zvučao dobro, tako je pjesma i nastala. Tako da nemam odgovora na to. To što je on njen muž je samo njegov problem, ne moj (smijeh).
Mrle: Poklonili smo joj naš kip Angela Merkel sere da ga stavi na mjesto na kojem je bila bista Tita. Kada preuzme i kada kao uspješni vazal svaki dan za njom uredno bude potezala vodu… možemo razmisliti o mogućoj pjesmi.

I za kraj, možete nam otkriti što spremate za Antivalentinovo? Ipak se radi o najvećem koncertu vaše karijere…
Prlja: Ja ga ne bih nazvao našim najvećim koncertom u karijeri, to je naša jedna intencija da napravimo jedan jako dobar tulum gdje će se skupiti ljudi, da se dvorana napuni i da pršti dobrom energijom. Mi ćemo naravno sa svoje strane napraviti sve da bude zaista na nivou, ali ne zamaramo se tim “Ajme, idemo prvi put u Dom sportova“. Mislim ‘who cares’. Kao i uvijek, prilagodimo sebe i najmanjoj pozornici i najvećoj, i napravit ćemo sve po tom pitanju. Ali nije nam to neki imperativ koji nam visi nad glavom, kao “Wow, sad smo pred nekom velikom maturom“.

Mrle: Neka ovaj koncert bude simbol borbe protiv zla. Let 3 nije tu da dijeli već da ljubi, grli, voli i jebe u guzicu! Bit će to veliki party, ples i svirka dok svi ne popadamo. Kad umrem pokrijte me čičkom, da i mrtav ne plačem za pičkom!