Glazbeno-scenski projekt Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević, predstavljajući se kao Mr.Lee & IvaneSky, proteklih nekoliko mjeseci privukao je brojna uha željna nove, kvalitetne i originalne glazbe.
Radi se o projektu nastalom pod krovnim imenom Strukturne ptice koji je prije nekoliko desetljeća prethodio kasnijim inkarnacijama Let2, odnosno današnjeg Let3-a. 
U zadnjih nekoliko godina nastavio se kroz kazališna i filmska glazbeno-scenska djelovanja, dok sam projekt ovoga trenutka nosi maštoviti naziv Mr.Lee & IvaneSky, a Strukturne ptice su, barem za sada, ispuštene iz imena.
U nazivu projekta više ne stoji ‘Strukturne ptice’?
Ivanka: Zasad ne, inspiracija dolazi iz tog trenutka što se tiče Mrletovog glazbenog djelovanja. Nadamo se da bi se to ostvarilo na sljedećem albumu gdje bismo ugostili Prlju i neke ljude iz tog projekta.
Iako je većina pjesama na albumu inspirirana i nastala kao glazba za filmove i predstave, njihov temelj dolazi od ambijentale. Kako biste okarakterizirali svoj stil i album “Colors“?
Ivanka: Sviđa nam se kratki opis ‘alternativni pop’. Tu se prepoznajemo.
Skoro sve pjesme osim “Nije dobro” su na engleskom jeziku. Je li cilj bio stvoriti tu svjetsku produkciju?
Ivanka: Pa, ideja je prodati pjesmu na stranom tržištu no domaća scena je naš kruh i to što radimo želimo raditi u Hrvatskoj. Naravno, jezika će biti raznih i u buduće.
Našli ste i na stranici Hollywood Elite
Composers. Dakle, probali ste i s američkim tržištem, kako je to
rezultiralo?
Ivanka: Još ničim, ali čekanje je blagoslovljeno.
Oko sebe ste okupili mnoštvo suradnika i prijatelja glazbenika…
Ivanka: Poludjela od sreće slušajući Matijin klavir, Vavinu gitaru, Borisov glas… Charliejevu gitaru, volim Mrletov jaki bas, Binov snažan bubanj i Baljkovu gitaru, Ivanov sitar! Zato smo zvali sve te ljude, jer su najbolje što smo znali i vidjeli, čuli. Uz Let3, Prlju, Stampedo ima još par muzičara koje planiramo zvati. To je sve u srcu, glavi, stomaku… Teško je to opisati zašto se neki ljudi vole, a neki se ne prepoznaju? To je vjerojatno evolucijska priča. Da se ne bi svi vjenčali za istu curu (smijeh).
S obzirom da je u pitanju projekt, vjerujem da vam je glavni cilj održati ga originalnim i uzbudljivim. Što ste još imali u planu za skoru budućnost, možda neke nove kolaboracije?
Ivanka: Evo, rekoh, bit će novosti. Već u ZKM-u nam se pridružuju glumci iz predstave “Živjet ćemo bolje” Senke Bulić, Katarina Bistrović Darvaš. Frano Đurović nam sprema orkestar za zadnju pjesmu “Soli dajte a ne uvijek šećer” koja je za sljedeći album. Tako da…
Kritike oko albuma i nastupa uživo su izvrsne, a što kažu vaši prijatelji, kolege i fanovi?
Ivanka: Pa, ili lažu ili nas vole pa ne znaju biti objektivni… Sviđa im se. Evo nekoliko mojih najboljih prijateljica je čak kupilo kartu za ZKM. Jer nemam viška.
Ivanka, što ima novoga kod Stampeda? Pročitala sam da ste po prvi puta dobili menadžera…
Mislim da je to za ‘čaplinovski’ bend ambiciozan trenutak no snimamo album s natruhama cabareta i nadam se da ćemo to završiti u nekom razumnom roku. Imamo nekoliko pjesama no još u ‘nastavcima od godinu dana’ snimamo spot “Vjetar” Dubravke Turić. Ujedno nas možete vidjeti, čuti 11. svibnja u Močvari na HGF-u. Besplatan upad. Vidimo se!
Često radiš u Italiji, a početkom ožujka nastupila si u Rimu s Arturom Annecchinom i Symphonia Bandom. Kako je to izgledalo?
To zahvaljujem Paolu Magelliju. Angažirao me pjevački, interpretativno, autorski toliko puta da ne mogu prebrojati. Arturo je sjajan autor koji mi dozvoljava improvizacije i slobode i tako je nastala suradnja koja traje već 8 godinu. Imamo već tri CD-a u Italiji. “Missalaika” na kraju te priče dogodila se kao jako zanimljv koncert s još dvije pjevačice. “Auditorium” u Rimu je bio fantastično iskustvo! Eto, ako se ostvare neki planovi odoh u umjetničku migraciju.
Kako gledate na mogućnost življenja u inozemstvu, da vam se naravno pruži neka odlična prilika?
Ivanka: Uvijek odgovorim na sljedeće pitanje prerano (smijeh). Gledam na to sasvim normalno. Mislim da je nenormalno stajati na mjestu.
Mrle: Živimo u bolesnom društvu; čemerna, sterilna atmosfera, vlada ukočenost, tjeskoba, teška zrakoprazna otuđenost… Puno radimo, pomaci su milimetarski, no bez obzira na sve jako smo sretni i ne bismo to htjeli izgubiti u smislu da nas preplavi sveopće crnilo, pa zato sve češće razmišljamo o tome da se maknemo odavde. Važno je živjeti u zdravom okruženju, bez obzira gdje, jer ovdje postaje nepodnošljivo. Ako je narod odlučio šutke podnositi maltretiranje i jebanje u glavu; ja ne vjerujem da ću to izdržati… Što je ovo, inkvizicija, zla policija, bahata magarad? Ja sam veseljak, uzor mi je Robin Hood koji se bori protiv lažne vlasti koja na prevaru vlada. Treba naći pravog kralja.
Što ima novoga u kazališnom pogledu i radite li možda na nekom novom soundtracku?
Ivanka: Radimo stalno, naravno u pripremi su novi uratci. Ne smijemo pričati da ne ispadnemo glupi ako se to izjalovi.
Mrle: Zadnja predstava “Živjet ćemo bolje” (Senka Bulić) donijela nam je dosta novog materijala, tako da već sada ima puno pjesama za novi album. Tako kad sve zbrojim, još malo pa gotovo…
Mrle, u posljednjem intervjuu si nam otkrio da s Ivankom radiš na jednoj dječjoj seriji…
Da, i to ćemo vam reći za mjesec dana.
Vaše koncerte definitivno ne možemo nazvati klasičnim nastupima, u to smo se uvjerili krajem prošle godine…
Ivanka: Za nas je to bilo ‘Zagrebačko krštenje’, jako smo zadovoljni. Bila je neka energija koja se ne mora dogoditi ni kad imate sve sastojke u loncu…
Mrle: Možda izgleda neobično, ali meni izgleda jako jednostavno. Možda zato jer svaka od tih pjesama ima svoj život i prije nego što postane pjesma na albumu ili se izvodi u ovom koncertnom obliku. Htio sam reći da su sve one prošle određene procese time što su već korištene kao određene podloge za kazalište, film, performanse… Pa su zbog toga i duboko proživljene. Konačni produkt ovog našeg procesa su lijepe pop pjesme. Puno je vremena i truda uloženo u prvoj fazi, pa mi zato vjerojatno ova naredna faza izgleda jako jednostavna.
Mrle, prilikom rada na predstavi “Živjet ćemo bolje” izradio si određene instrumente za instalaciju, a na temelju toga slažete jedan manji orkestar za koncert u ZKM-u s kojim ćete izvesti neke od pjesama iz spomenute predstave…
Ivanka: Da, uz pomoć glumaca, tome se veselimo. Ukomponirat ćemo i mali orkestar s Franom Đurovićem u te zadnje pjesme. Instrument/instalacija je zanimljiv zvukovno i izgledno.
Mrle: Dvije pjesme se već nalaze na abumu “Colours”, a druge dvije iz predstave, “Meso” i “Otporna na sve”, po prvi puta ćemo izvesti u ovom obliku. Iz predstave koristimo specijalne instrumente koji se sastoje od 12 boca od 25 litara koje su međusobno povezane sedammetarskim oprugama.
Dok se na jednom kraju, boci na kojoj je instalirana violinska žica, svira s gudalom, zvuk se putem opruge prenosi na drugu bocu i na taj način dobivamo zanimljive efekte. Na to stavim mikrofone, pa sve to u kompjuter, mixer. To je nešto kao DJ set s tom razlikom da umjesto gramofona na drugoj strani imam 6 živih ljudi koji sviraju, a ja ih mixam, dodajem efekte… Na to Frano raspisuje partiture za jedan manji orkestar koji se sastoji od violončela, klarineta… Na to bend dodaje gitare, bubnjeve, klavijature, da bi na kraju to Ivanki bila vrhunska pratnja. Za takav vokal se stvarno treba potruditi, nije mu lako parirati.
Po čemu će se još ovaj nadolazeći nastup razlikovati od onoga u &TD-u?
Orkestar, instrumenti, glumci, Matija Dedić i stalni muzički gosti poput Charliea Jurkovića, Borisa Štoka i naših pratećih muzičara Vave, Baljka, Bina, Ivana Valušeka…
