U zapadnom Tirolu prije devet godina nastala je space noisy prog rock blues bomba nazvana Mother’s Cake.
Inspirirani velikim imenima kao što su The Mars Volta, Porcupine Tree i Led Zeppelin, ovi opasni dečki svoju su tortu sačinjenu od funka, noisea i bluesa, začinili i s povremenim psihodeličnim uplivima.
Posljednjih nekoliko godina, točnije otkako ste pobijedili na nacionalnom glazbenom natjecanju ‘Local Heroes Austria’, Mother’s Cake je počeo prelaziti barijere i postao popularan i van granica Austrije. Koliko je zahtjevan taj proces dohvaćanja šire publike i što misliš da je ključno za takav uspjeh?
Pronaći dovoljan broj ludih ljudi s ogromnim srcima koji će te podržati. Puštanje na radijskim postajama ti pruža tu mogućnost, i naravno, sviranje na bilo kojoj svirci koja ti se ponudi sve do trenutka kada sve propadne. Nisu svi rođeni za to. Ja vjerojatno nisam.
Dijelili ste pozornicu s velikim imenima kao što su Iggy and the Stooges, Omar Rodriguez Lopez Group, Deftones, Wolfmother i Tito & Tarantula. Što ste naučili iz toga, odnosno kakav je osjećaj biti dio tako velike produkcije?
Osjećaš se zaista maleno (smijeh). Ne, iskreno uvijek sam volio biti dio nečega tako velikog. Kada su oko tebe svi ti ljudi koji zajedno rade na tome da dostignu nešto zaista veliko – odličan je osjećaj biti maleni dio toga. Ali opet sviranje u malim klubovima isto ima svojih čari. Moraš raditi oboje i voljeti sve to.
U žanrovskim okvirima i vašem pristupu stvaranja muzike, što se promijenilo kad ste radili na novom izdanju “No Rhyme No Reason” u usporedbi s prethodnim albumima?
Mislim da je više na mjestu. Fokusirali smo se da zadržimo početnu ideju, i da sve bude što je interesantnije moguće. Kad smo tek krenuli više smo se oslanjali na to da pobacamo sve ideje koje imamo zajedno. Ne kažem da je to loše – samo želim reći da je upravo to drugačije kod našeg posljednjeg izdanja.
Za vrijeme turneja upadnete li ponekad u nekakvu rutinu? Kako se nosite s time i što vas zabavlja dok ste ‘na cesti’?
Ja sam veliki šmokljan i igram igrice. Naš momak Frank koji je zadužen za merch je znao za mene na posljednjoj turneji govoriti da samo to radim osim vožnje i bubnjanja. Znaš, drugi vole stvari poput cigareta i cuge – svi su ovisni o nečemu. Mojoj ovisnosti je potreban wifi.
A kada niste na turneji, kako izgleda vaš prosječan dan?
Što jadnije moguće uživati u životu…
Koji sastojak u Mother’s Cake vam je najdraži i što vas inspirira i motivira da postanete još veći bend?
Volim iskrenost. Glazba je oduvijek dolazila duboko iznutra. Viđao sam bendove koji raspravljaju o vlastitim pristupima ili pokušavaju otkriti tko su zapravo… Ne znam zašto, ali to je jedna od stvari koja nam se sama nametnula.
Možeš nam preporučiti neku dobru glazbu s vašeg područja? Što se trenutno događa s austrijskom alternativnom scenom?
O da! Provjerite Milk+, Lausch, Solar Blaze, Parasol Caravan, Matt Boroff, White Miles – iako su se nedavno razišli, Electro Guzzi, Bilderbuch, Koenig, Sixtus Preiss, kompost 3… Čovječe ima puno toga, scena je stvarno napeta i zakon – a mnogi ne znaju ništa o tome. U redu, Bilderbuch je ogroman, ali ipak. Više ljudi bi trebalo biti svjesno da Austrija rastura.
Kako ste se proveli u Zagrebu posljednji put kad ste nastupili kao predgrupa Pentagramu? Moram priznati da sam zaista uživala u vašem nastupu…
Taj gig je bio zabavan! Zaista ga se sjećam. Kad smo krenuli nikoga nije bilo. Imali smo jako komedijaški pristup cijeloj toj večeri. I onda su se odjednom ljudi pojavili i krenuli partijati s nama. Kasnije smo na neki način bili iznenađeni.
U izvještaju nakon te svirke sam napisala da bi vas organizatori zaista trebali dovesti ponovno u Hrvatsku, i evo ga, ovoga puta dolazite kao headlineri (smijeh). Imate li nešto za poručiti prije koncerta ili neka određena očekivanja ovoga puta?
Da, samo jednu stvar: molim vas dođite – očekuje nas brutalno dugačka vožnja za ovu večer (smijeh).
I za kraj, biste li htjeli nešto novo i drugačije isprobati u budućnosti? Kakvi su vam ciljevi?
Da je smirenije, s manje vožnji, da pičimo zrakom ili kapsulama u obliku zmajevih kugli koje se napuhnu u našim sobama – uobičajeno.
