Morso: “Nisu ljudi krivi, pogledaju što im se ‘servira'”

1532

Riječka skupina Morso prije nekoliko tjedana izdala je novi album “Škare krede najlon” na kojem se osjeća zavidan pomak u zvuku u odnosu na zanimljivi prvijenac “Izlog” koji je izašao prije pet godina.

Pet godina je dug period, ali članovi Morsa su perfekcionisti i sve rade sami, nisu željeli ništa prepustiti slučaju, pa su novi album glancali do najsitnijeg detalja. Što su sve radili, kakav im je danas pogled na glazbeni svijet i kakvi su planovi za budućnost, ispričali su nam vokalisti grupe Stane i Ivana.

U prošlim intervjuima dosta smo pričali o vašoj prošlosti i počecima, pa je najbolje da odmah krenemo u period od prvijenca do danas… Stane, kako si sada, s malim vremenskim odmakom, zadovoljan odjekom albuma “Izlog“?
To što se ponovno čujemo jako me veseli jer znači da se nešto novo događa. Po pitanju “Izloga”… Pa prošlo je i više nego dosta vremena. “Izlog” je prošao sasvim dobro, iako, kad pogledam unatrag, sigurno bismo neke stvari posložili mudrije (npr. pjesma “Sati” sigurno bi imala video), ali sada su potpuno nova vremena, pa tako eto i potpuno nova ploča. Kako ste bili prihvaćeni na koncertima? Pitam jer je na zagrebačkoj promociji albuma u KSET-u bilo svega pedesetak ljudi…
Ivana: Svaki koncert ima svoju priču. Još dok je “Izlog” bio u naponu snage imali smo masu odličnih koncerata, iako s ovim vremenskim odmakom mislim da su najbolje svirke bile u Rijeci i po Sloveniji. U svakom slučaju, svaka svirka je sebi svojstvena i to je čar sviranja. Da, sjećam se da je to bila neka gadno ledena zima i da skoro nismo ni stigli do Zagreba, pa valjda se i ekipici nije dalo doći u većem broju.

U čemu je problem hrvatske publike da daje i po nekoliko stotina kuna za inozemne indie zvijezde, a za domaće, istog ranga, ne žele izdvojiti nekoliko desetaka kuna? Imamo mi cijeli niz odličnih bendova kojima se događaju slične stvari…
Stane: Mislim da ima više faktora koji utječu na tu činjenicu koja je definitivno točna. S jedne strane nisu ljudi krivi, oni odu pogledati nešto što im se ‘servira’, znači nešto za što se odradi nekakav marketing (što organizatori koncerta, što njihovi izdavači), a to u Hrvatskoj nema nijedan manji indie bend, a s druge strane, ne mogu se oteti dojmu da ne kažem kako svi mi pomalo više volimo strane proizvode. Pod tim ne mislim samo na glazbu, tu su film, književnost… I eto, kad sve to skupa zbrojiš, dobiješ situaciju spomenutu u pitanju! Ajmo krenuti na novi album… Čak je pet godina prošlo od prvijenca! Dug je to period, zar ne?
Stane: Da, dug je period, ali trebalo nam je da se svi složimo oko toga kako ploča treba zvučati. Bilo bi prirodno i puno lakše da bend koji se odluči za promjenu u zvuku kontaktira producenta koji se takvim zvukom bavi. Naš je slučaj da sve radimo sami. Produkciju potpisuju Zec (gitarist) i Darko (klavijaturist), tako da je cijena našeg načina rada, nažalost, vrijeme. Što ste radili, kako to da se nije ranije krenulo s novim albumom?
Stane: Postoji nekoliko razloga zašto je tako dugo trajalo. Prvi je taj da svi za život zarađujemo baveći se drugim stvarima, koje nam uzimaju vrijeme, ali nam, s druge strane, omogućavaju potpunu slobodu i neopterećenost u stvaranju glazbe. Drugi razlog leži u tome da glazbu shvaćamo ozbiljnije od svega drugog čime se bavimo, te sve faze stvaranja (osim tiska i masteringa) odrađujemo sami. Nismo žurili s izdavanjem ploče prije nego što imamo, mogu reći, za nas 100 posto zadovoljavajući proizvod. Radili smo, pisali, snimali, brisali i eto na kraju stavili tih 11 stvari na ploču.

Škare krede najlon“. Zašto baš to ime?
Ivana: Meni je super zvučalo kada se uzastopno, brzo izgovara ‘škare krede najlon škare krede najlon škare krede najlon škare krede najlon škare krede najlon’… (smijeh)! A budući da je sama ploča konceptualni album koji započinje s djetinjstvom, opisuje sve nama bitne faze života, te završava u trenutku kada se prvi put želimo vratiti natrag u djetinjstvo, smatrali smo da naziv treba sadržavati ime nekakve igre. Onda smo se odlučili modificirati naziv igre ‘Kamen-škare-papir’ ubacivanjem motiva iz pjesama.

Muziku podržava

Sam naslov albuma i njegov dizajn izgledaju pomalo školski i dječje, asociraju na već spomenutu igru ‘kamen-papir-škare’… Tko je radio dizajn?
Ivana: (smijeh) Dizajn, pa ako se može nazvati dizajnom… To su zapravo moje črčkarije koje su nastale gotovo istovremeno sa stvarima. Većinu motiva sam crtkala dok smo snimali stvari i pisali tekstove. Nisam nikada ni razmišljala da to stavimo na cover, ali kada su momci to vidjeli, predložili su mi da od tog napravimo omot i eto… Tako se dogodio dječji dizajn. Mislim da cover dobro, iako možda malo karikirano, opisuje promjenu koja nam se dogodila od prvog albuma, silne metafore iza kojih smo se u neku ruku skrivali zamijenili smo neopterećenim i pomalo, kako si ti rekao, dječjim pristupom.

Na albumu se osjeća dosta veliki pomak u zvuku. Je li se snimanje odvijalo ikako drugačije u odnosu na prvijenac?
Stane: Taj pomak je bio apsolutno namjeran, htjeli smo naglašeni zvuk gitara zamijeniti sa synthom. Naravno da je time i snimanje bilo drugačije. Na prvom albumu gotovo smo precrtali na snimku ono što smo svirali u garaži, što sada nije bio slučaj. Proces snimanja ovakve ploče puno je kompleksniji i zahtijeva puno veći broj studijskih sati. Smatram da smo jako sretan bend jer smo imali priliku snimiti ploču baš na ovaj način. Zec (gitarist i producent) imao je nešto više posla, ali i ovaj put smo i više nego zadovoljni rezultatom. Znamo da mu nije bilo jednostavno biti prisutan u nastajanju stvari, a potom sve to i snimiti. Upravo zbog tog smo se i odlučili mastering slati u New York kod Alana Douchesa u West West Side Music. Priznajemo da smo se nekad znali malo i izgubiti u zvukovima, tekstovima, čudima, ali na kraju smo sve skupa pretvorili u “Škare krede najlon”.

Pjesme su još bogatije, rekao bih popičnije i radiofoničnije nego na prvijencu. Što je glavni pokretač tih promjena?
Ivana: Glavni pokretač je upravo ta potreba za promjenom koju smo spomenuli. To da su popičnije, to zapravo i nije bila namjera, ali eto, tako se razvilo. Mislim da smo samo dosljedni sebi i onome što trenutačno slušamo, a kako smo u zadnje vrijeme prekrcani sa synth-pop bendovima, valjda nas je i ova ploča povukla na tu stranu. Moram reći da se ne mogu 100 posto složiti da je “Škare krede najlon” pop ploča, ali na kritičarima je da ju svrstavaju u ladice.

Grizu li stvarno žene kao što kažete u najavnom spotu?
Ivana: Da!
Stane: Da, žene grizu.

Kako će dalje teći promocija u vidu singlova?
Stane: Evo, upravo je izašao spot za otvaračicu “Hodamo unatrag”. Spot nam ponovno potpisuje Kristijan Vučković, a bitno nam je spomenuti i to da u spotu glavnu ulogu ima njegov sin Gabriel. Radnju je Kristijan smjestio u slike svog djetinjstva, a Gabriel je savršeno odglumio. Nakon toga, u planu nam je na jesen izbaciti još jedan ili dva singla i ako uspijemo, želja nam je snimiti nekoliko stvari live s nove ploče.

Budući da je album pravi ljetni s nizom zaraznih melodija, kako ćete koncertno promovirati album?
Ivana: Ljeto ćemo sigurno provesti radno, trenutno radimo na aranžmanima za live, te se trudimo spojiti “Izlog” i “Škare krede najlon” u jednu cjelinu. Što se svirki tiče, nadam se da ćemo odraditi pokoji festival da se malo podmažemo, a onda na jesen krećemo sa samostalnim koncertima i promocijama.

Što je “3D Morso – generalna proba” i kako je uopće došlo do suradnje sa znanstvenikom Svenom Maričićem?
Stane: Sven je dugogodišnji prijatelj benda, zapravo je u muzičkim začecima i bio u bendu s nekim članovima Morsa, ali razum je prevladao, pa se odlučio za znanost. “3D Morso – generalna proba” u potpunosti je njegova ideja i izvedba koja je nama super zazvučala te nam je bio veliki gušt ponovo surađivati i družiti se sa Svenom. U planu su i neke svirke na njegovim izložbama.

Rijeka je kandidat za europsku prijestolnicu kulture 2020. Zašto bi baš Rijeka trebala dobiti tu titulu?
Stane: Rijeka sigurno to zaslužuje! Razvijeno multikulturalno ozračje, tolerancija, ostaci industrijske baštine u kombinaciji s rock tradicijom i turizmom uz velika nepovratna sredstva može dignuti ne samo grad Rijeku, već i cijelu regiju na jedan viši nivo. Samo moramo pripaziti da nam se ne dogodi ‘overdoza’ programa kao Mariboru.

Kako vidite daljnji razvoj karijere Morsa?
Ivana: Želimo svirati što je više moguće, u što kraćem roku objaviti pjesme koje nisu stale na “Škare krede najlon”, snimiti live, ukratko, stvoriti uvjete da što više ljudi dobije mogućnost čuti ono što radimo, a ostalo je na pjesmama!

Muziku podržava