Mojmir Novaković: “Moji uzori su Veliki glazbenici, koji okopavaju krumpir…”

7108

Povodom prvijenca “Ivo i Mara” naše etno skupine nastale na temeljima Legena, Mojmir Novaković i Kries, porazgovarali smo frontemnom benda. Sa čovjekom kojeg svaki malo bolji poznavatelj glazbe našoj sceni respektira, jer on je uspio našu tradicionalnu glazbu učiniti i zanimljivom nama, koje samo zanima za dobra rock buka ili jaki beat iz zvučnika.

Inače Mojmir je jedan od organizatora Ethnoambient Salona festivala, koji će se 13. kolovoza već tradiconalno sedmi put za redom održati u Solinu na Gradinama.

Od kud tolika tvoja ljubav prema etno glazbi?

Kad bih znao jednostavan odgovor tada to pitanje najvjerojatnije ne bi bila ljubav već nešto drugo (proračunatost, interes…). Narodna umjetnost je u moj mali život ušla jednako kao i Joy Division ili U2…, nenadano i glasno. Kad sam pokušao raditi glazbu koja slijedi trag vrhunskih narodnih svirača, glazbenika, umjetnika tada je nekom palo na pamet definirati je kao etno i nije bilo druge nego se složiti sa takvom definicijom. Kada kažem glazba mislim ili bolje rečeno, osjećam trnce koji prolaze tijelom i mislima, cijelim bićem jer za mene je glazba iskrenost i najveća religija koja je ikad u čovječanstvu postojala. Koja će riječ stajati pored riječi glazba za mene nije važno.

Muziku podržava

Smatraš li sebe glavnim predstavnikom izvorne, tradiconalne hrvatske glazbe u nas?

Ne. Veliko NE. Ima toliko Velikih pjevača, pjevačica, svirača… koji trenutno najvjerojatnije muzu kravu ili okopavaju krumpir, a za njih zna jako mali broj ljudi. Oni su za mene vrhunski uzori. Oni sigurno nikad neće ući u enciklopedije i povijest umjetnosti, ali to više govori o nesavršenosti znanosti i civilizacije nego o kvaliteti. Ako sam od njih išta naučio onda je to činjenica da slava nema veze sa ljudskom veličinom.

Koja je razlika između Legena i tvog novog benda Kriesa?

Potpuno drugi ljudi (osim mene). Ideja, težnje vrlo slične… ali ljudi nose bend.

Molim te predstavi nam članove Kreisa?

Ivo Letunić – lijeričar. Nije slučajno da se album zove “Ivo i Mara“, dobrim dijelom je to zbog toga što je Ivo iznio pola CD-a na svom ‘koljenu’. Ukratko, lijeričar koji sluša Radiohead i čija lijerica, po mom skromnom mišljenju, nosi’ jednako dobro ako ne i bolje od gitara ili sinteva Radiohead. Krešimir Oreški – perkusionista koji je imao izuzetno težak, ali i prelijep zadatak koji je sjajno obavio. Naime u hrvatskom jeziku postoji izvorna riječ ‘Bubanj’, ali taj instrument u tradicijskoj glazbi iz povijesnih razloga skoro da ne postoji. Krešo je sjajno uklopio sve svoje stečeno znanje iz Afričke i Orijentalne glazbe i uklopio ga u naš materijal. To više nije Afrika ili Indija to je Hrvatski bubanj. Treći sam ja. Gnjavio sam ih i petljao po ‘compu’, malo pjevao… i to je to, do izlaska albuma. Od nedavno u bendu su još Davor Batisweiler (DJ) i Andres Ambrus (gajde, diple…).

Nekako od prvih koraka stvaranja benda bilo nam je jako važno da dišemo zajedno. Svak je kao glazbenik za sebe, ali svirajući zajedno provedeš puno vremena sa čovjekom. Mislim da imamo sreću jer se možda čak bolje nego kao glazbenici nadopunjujemo kao ljudi.

Da li nam prvijenac Kriesa nudi neke nove pomake unutar granica etno glazbe?

Da. Bilo bi žalosno kada ne bi. Jednako tako mislim da svaki tvoj tekst na Internetu donosi pomak u novinarstvu (nadam se da smo se razumjeli – bez megalomanstva molim). Svaki ljudski rad trebao bi biti korak naprijed ne samo za onoga koji radi već i za čovječanstvo. U to iskreno vjerujem i zato radim ono u što vjerujem, ne samo za sebe već za sve ljude.

Kakvo je iskustvo bilo raditi glazbu za film “Konjanik”?

Raditi glazbu za film ili kazalište je uvijek lijepo iskustvo jer redatelj napravi prvi, početni korak, daje onu osnovni poticaji onda stvari samo izlaze. To je prelijep osjećaj. Imamo sreću da je “Konjanik” film kao stvoren za naš glazbeni interes. Time je stvar još ljepša.

Na svom prvom koncertu na zagrebačkom Gradecu imali ste i DJ na pozornici, misliš li da će ubacivanje elektronike više zainteresirati mlađu publiku za vašu i općenito etno glazbu?

Za mene nema razlike između elektronike, lijerice ili gajdi. Iza glazbe uvijek stoji čovjek, njegove namjere na kraju uvijek isplivaju na površinu, i to je jedino bitno. Iza lijerice stoji Ivo kao iskren čovjek i zato je njegova lijerica dobra, ja sam pjesme čuo sa elektronskim zvukovima i snimio ih. Nadam se da su dobri…

Da li se spremate na kakvu mini turneju po Hrvatskoj, i kakvi su vam planovi sa koncertnim aktivnostima u inozemstvu?

Sad kada je CD gotov jedino što nas zanima je svirka. Čim više koncerata… planove neka rade manageri…

Kako objašnjavaš činjenicu da se vani na etno festivalima skupi do nekoliko tisuća posjetitelja, dok se kod vlada poprilično slab interes?

Tijekom ’90-tih World Music scena je doživjela veliki napredak. U to vrijeme kod nas je bio rat, klubovi nisu radili, kod nas su se slušale ‘budnice i davorije’. Situacija niti danas nije puno bolja, ali vjerujem da će krenuti na bolje, ako zbog ničeg drugog onda će morati po ‘zakonu spojenih posuda’.

Koliko je Ethnoambient bitan za našu glazbenu scenu i općenito za kulturni život Hrvatske?

Ja sam previše subjektivan da bih ti odgovorio na ovako izravno pitanje. Za mene je važniji od parlamentarnih i predsjedničkih izbora zajedno. Važan poput autoputa ili sniženja cijene Internet providera…

Kakvi su planovi s Ethnoambientom, s obzirom da već imaju tradiciju, ide već 7 godinu za redom?

Plan je nastaviti sa radom. Svake godine dovoditi čim kvalitetnije glazbenike i bendove koji mijenjaju svijet. Ethnoambient ima sjajnu publiku, mnogi od glazbenika koji dođu na festival rekli su da nisu nastupali pred boljom publikom iako su svirali diljem svijeta.

0 Shares
Muziku podržava