Nakon samo godinu i pol dana od albuma “VII“, grupa Boa izdala je novi album – “Indigo“.
Novom albumu svoj doprinos su dali i Ivana Kindl, i to na četiri pjesme, Massimo i saksofonist Igor Geržina, a koncerta promocija istoga održat će se u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 20. ožujka.
Posljednji album uvijek je dobra tema za ponovo popričati s bendom, ovoga puta s frontmenom Mladenom Puljizom i producentom Malekom.
Novi album došao je jako brzo nakon “VII”…?
Mladen: Novi album je nastavak prethodnog albuma. Čini mi se kao da je jedan tip pjesama koje smo preskočili na prethodnom albumu sada našao svoj prostor na ovom albumu. Često je pitanje zašto je izašao tako brzo nakon prošlog albuma. Sad je takvo vrijeme da ništa nije prebrzo. Pitanje je samo imaš li volje, energije, želje, strasti da nastaviš raditi dalje. Formirali smo tim kod Maleka u studiju, ostvarili razne suradnje… U sedmom mjesecu 2012. počeli smo raditi. Prvi put smo radili kod Maleka u studiju, prvi put nam je bio producent.
Kako ste se odlučili za Filipa Dizdara za videospot “Uspomenu sna”?
Filip dosta radi za Menart, našu izdavačku kuću, pitali smo i Ivanu Kindl je li radila s njim, i ona ga je preporučila i eto, dopao nam se njegov pristup, i sad smo već dva spota napravili s njim, a i vjerojatno ćemo još.
Koliko vam znači Porin, za kojeg ste do sada samo bili nominirani?
Puno, vidiš da je tvoj rad prepoznat, taj album je dosta nekomercijalan, nema nikakvih dodirnih točaka s popom, nije bila nekakva radijska pjesma koja bi se zavrtila, kao recimo ova s Massimom… Na kraju nam je drago da je taj napor struka prepoznala. Smatram da kad si nominiran da je to maltene kao da si dobio.
Kakav je vaš trenutni status na sceni?
Vrlo teška tema. Na žalost, sve što trenutno ima neku art premisu, teško prolazi. U Menartu se ljudima jako sviđa to što radimo pa imamo veliku podršku. Na koncerte dođe dosta publike, tako da se s te strane to održava, ali ako želiš uopće egzistirati, mora postojati neki kompromis između materijala koji je upotrebljiv na radio stanicama i nekih naših aspiracija. Ako se pjesme ne vrte na radiju, onda nitko ni ne zna da je album izašao. Nas su poslali da prvi album idemo snimati u Švedsku. S našom glazbom mi smo prije i bili komercijalno uspješan bend. Da sada neki mladi bend snimi pjesmu “Milion”, nema šanse da se to pusti na radiju. To je sada alternativa.
Što je po vama ključ da se dođe na radio stanice?
Postoje točni profili pjesme kakvu trebaš napraviti, i onda će urednici biti zainteresirani za to. Daleko od toga da se mi sramimo tih pjesama, ali one po svom obliku moraju biti prilagođene radiju.
Malek: Radili su neko istraživanje u Americi, i ustanovili su točno koji tempo mora imati pjesma, u kojim tonalitetima su pjesme koje su postale hit, intro, za koliko sekundi se mora početi pjevati, itd. To je danas postao posao kao autoindustrija… Na našem albumu ima pjesama koje nisu napravljene po tom pravilu, i to mi je drago.
Na koji način vi dolazite do šire publike?
“Pravo vrijeme” nam je pokazalo pravi put. Slavko je napravio tekst o našoj generaciji i po meni je to odlično napravio. Massimo je svakako pridonio tome da se poveća interes.
Trenutno stanje scene kod nas?
O kojoj sceni ti govoriš? Scene nema. Osamdesetih se gomila muzičara međusobno družila, toga sada nema. Prije smo bili okruženi kreativnim poticajima.
Planovi za 2014.?
Što više svirati ovaj album, krećemo s Vintageom. Nastavljamo raditi, radimo novi album. Vježbati s bendom da dođe na jedan još viši nivo, do toga nam je uvijek jako stalo, nikad nismo nespremni izašli na binu. Pokušat ćemo zadržati tu uvježbanost i što više svirati uživo. To se danas popularno zove ‘organski sound’.
Koliko kritike utječu na vas?
Osamdesetih si imao autoritete poput Darka Glavana, Dražena Vrdoljaka, Ante Batinovića itd. U našem profiliranju su strašno pomogli Darko Glavan i Dražen Vrdoljak. Odmah su došli na naš koncert u Lapidarij, odmah smo se upoznali s masu muzičara, novinara… Njihove recenzije su bile jako poticajne, znali su nas usmjeriti… Ali eto, muzičari slažu to sve u neke svoje ladice, novinari u neke svoje. Nama muzikantima je muzika prva stvar, ima masu bendova koje ja slušam i da ti ih kažem, rekla bi da sam lud. U nekom sam našao nekog gitaristu, ili bubnjara, ili je izvrsna produkcija… Drukčije mi funkcioniramo od ljudi koji to samo slušaju, uz par časnih izuzetaka. Bez obzira na ego, pročitao sam nekoliko recenzija ovog albuma. Ja tu nemam što pročitati. “Ovo mi se sviđa, ovo mi se ne sviđa…” Mislim da je posao pametnog kritičara u prvom redu dati informaciju, kvalitetnu procjenu djela, graditi scenu, a ne isključivo nametati svoje stavove i pri tom liječiti vlastite frustracije.
Kao bend sa stažom, kako gledate na ovo populariziranje bendova preko interneta i YouTube zvijezde?
Malek: Ono što mislim da je problem s novim medijima je gotovo apsurdna brzina i tempo kojim se sve događa, jer je ponuda ogromna, vremena je malo i moraš imati cilj. Prije će netko pogledati fotku jer je brže, nego neki video, ili spot, ili pročitati ovaj intervju. Iz te ogromne ponude je jako teško isfiltrirati što je bitno, a što ne.