Mladen Puljiz (Boa): “Najviše mi nedostaje postojanje scene i zajedništva”

Leonora Bedić
1666

Nakon posljednja dva albuma “Indigo” i “VII“, zagrebačka art-rock grupa Boa uskoro će objaviti i koncertno predstaviti novi uradak koji nosi naziv “Dok glazba traje“.

Uz Mladena Puljiza na vokalu, Slavka Remenarića na gitari i Zvonimira Bučevića Buča na basu, u bendu je već neko vrijeme i nova pjevačica Petra Oreč. Osim toga, novost je Dražen Sholtz na bubnjevima te Ivan Čačić na klavijaturama, dok je za produkciju albuma zaslužan Saša Miočić.

Pred izlazak albuma i njegovu koncertnu promociju u Vintageu, 4. veljače, Mladen je s nama porazgovarao o trenutnim aktualnostima…Deveti album “Dok glazba traje” je uskoro vani. Što fanovi Boe mogu očekivati?
Smatram ovaj album u svakom pogledu ravnopravnim s našim prvim albumima. I ovaj put smo ostvarili odličnu suradnju s producentom Sašom Miočićem, kao što je bio i slučaj s Tinnijem Vargom i Sjunne Fergerom.I nova postava je u igri…
Na klavijaturama je Ivan Čaćić, mladi muzičar iz Osijeka, a o Scholzu ne treba puno govoriti jer je on legendaran bubnjar na ovim prostorima. I oni su, svakako, donijeli dosta novina u soundu benda što ćete moći i uživo provjeriti 4. veljače na koncertu u Vintageu.

Petra ujedno i režira vaše spotove, da se osjetiti i taj kreativni mladenački duh u njezinim idejama…

Kao što vidite, dvoje mladih ljudi s kojima surađujemo od prošle godine je imalo bitnu funkciju u prezentaciji našeg novog projekta. Petra, pored pjevanja, i u vizualnom dijelu, a Saša je kao muzički producent puno donio u smislu modernizacije zvuka benda. Njihova energija se osjeća…

Napisali ste da pjesma “Svemirski prijatelji” govori o problemima s kojima se bend susreće prilikom bavljenja kvalitetnom glazbom. Na koje ste vi probleme nailazili?

Za bavljenje kvalitetnom glazbom je, pored neophodnog talenta, potrebna i golema količina upornosti. Ukratko, ljubav i strast prema glazbi. Bez toga nema šanse za uspjeh.Na koji način se kao bend motivirate da gurate prema naprijed?
Danas je puno teže nego u vrijeme kad smo mi počinjali. Prvenstveno iz razloga umjesto da imamo scenu, imamo klanove koji se ‘ortački’ pomažu i guraju, a o cjelokupnoj sceni i pružanju podrške mladima nitko ne vodi računa.Opet vjerujem da je ’80-ih u neku ruku bilo lakše biti kreativan zbog druženja s glazbenicima sličnog art-rock izričaja. Što vam najviše nedostaje iz tog vremena?
Upravo mi najviše nedostaje postojanje scene i zajedništva kojim bi izborili svoje mjesto pod suncem.

Jedna od najnovijih, a za vas i nešto neobičnijih suradnji je ona s Remi…
Po meni, suradnja s Remi je nešto potpuno logično. Remi je nama po senzibilitetu jako bliska, urbana, obrazovana mlada žena i rad s njom u studiju i prilikom snimanja videa je bilo pravo zadovoljstvo. Po snazi emocija i interpretaciji na momente me jako podsjetila na našu suradnju s Josipom Lisac.

Muziku podržava

Na novom albumu se nalazi suradnja s Ivanom Kindl, na staroj pjesmi “Svi tvoji poljupci”…
Ta snimka je nastala neposredno nakon izdanja našeg prethodnog albuma “Indigo” na kojem smo na dvije pjesme surađivali s Ivanom, tako da smo ovu obradu naknadno dodali kao bonus materijal.

Jeste li s ovim suradnjama ciljano htjeli doći do neke nove publike ili postići jedan komercijalniji prizvuk kojim bi se lakše smjestili kao redoviti gost na radio postajama?

Ove suradnje su posljedica otvorenosti benda koji je u svojoj karijeri surađivao s jako puno različitih umjetnika. Konkretna pjesma “Daleko u proljeće” je od početka rađena kao duet. Prilikom posjeta Domu za djecu s problemima u ponašanju u Savskoj, gdje smo ispred HGU bili Remi, Buč i ja, čuo sam Remi kako pjeva i to me oduševilo.

U preko 30 godina karijere dosta često ste pomicali granice svog izričaja. Smatrate li da ste sada sa zvukom postigli ono što želite ili tu i dalje ima mjesta za eksperimentiranje?
Uvijek ima mjesta za eksperimentiranje, a sa Scholzom, bend zvuči upravo onako kao sam godinama priželjkivao.

Početkom ’80-ih se puno toga događalo, promijenili ste putanju kojom ste isprva krenuli, snimili 3 albuma uzastopce u Švedskoj, a onda je uslijedila pauza…
Pa, pauze su posljedica nekakvih profesionalnih obaveza koje smo Slavko i ja imali (ja sam nekoliko godina živio u inozemstvu, pa i fizički nije bilo moguće održati bend). Ukratko, municije ima još dosta i od grupe Boa se može očekivati još novih materijala.

Sada ste uhvatili tempo jer je posljednjih nekoliko albuma uslijedilo podosta brzo jedan za drugim…
Mi snimamo kad osjećamo, što za reći…

Kako je na vas utjecala smrt Davida Bowiea? Mnogi kažu da je s njegovim odlaskom umro i dio njihove mladosti, a i vi ste isto uz njega odrastali i stvarali vlastitu glazbu…
Pa da, i mi smo osjetili veliku prazninu njegovim odlaskom. Bio sam zaista iznenađen viješću o smrti jer sam koji dan prije slušao “Blackstar” i on me je oduševio. Puno smo ga slušali u mladosti, mene je posebno jako dojmila njegova Berlinska trilogija… Tih sam godina i dosta boravio u Berlinu pa sam zaista mogao osjetiti i Zeitgeist toga podijeljenoga grada i vremena. Bio je i jest veliki umjetnik.

Kakva su vam sjećanja na tu davnu 1990., kada ste nastupili kao njegova predgrupa na Maksimiru?
Dijeliti pozornicu s Bowiem je poseban osjećaj, pogotovo u vlastitome gradu i kvartu. Čuo je našu tonsku probu i njegova pohvala nam je jako puno značila.

A kako vam je svirati pred publikom danas u klubovima kao što su Katran, Vintage i Tvornica u usporedbi s recimo nekadašnjim kultnim klubovima Kulušić i Lapidarij?
Iako je danas i vrijeme, pa i klubovi, potpuno drugačije, u svakom pogledu, mi još uvijek uživamo svirati live. I to se do dan danas nije promijenilo. Svakom je muzičaru drago kada svira pred krcatim klubovima, posebno kada publika, a nerijetko mlađa, zna tekstove i pjeva pjesme 30-ak godina stare. Tada naše bavljenje glazbom dobiva puni smisao.

Evo i Vintage sada ponovno dolazi na red, kakav koncept ste osmislili za tu predstojeću večer koja se bliži?

Ulaznice se odlično prodaju, mi marljivo vježbamo i očekujemo odličnu ‘zabavu’… Svirat ćemo, osim pjesama s novog albuma “Dok glazba traje”, i mix pjesama naše cjelokupne muzičke karijere…

I što dalje nakon tog nastupa i novog albuma?
Očekuju nas koncerti diljem regije, Vintage u Zagrebu je početak toga niza….

Muziku podržava