Vokalist splitske glazbene skupine The Beet Fleet koji se, s ostatkom benda, priprema za njihov skorašnji najveći koncert u karijeri koji će se održati 20. veljače u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova, u svom prvom intervjuu za Muzika.hr govorio je o skorašnjem koncertu, suradnjama s redateljima Gonzom i Arsenom Antonom Ostojićem, suradnji s Gibonnijem, unplugged nastupima, Tomi Bebiću i Don Anđelku Kaćunku.
Glazbenik rođen 1977., koji s vokalno-instrumentalnom skupinom TBF ima četiri studijska albuma i nebrojeno mnogo nastupa uživo – među kojima je i rasprodana mala dvorana Doma sportova – prošli ponedjeljak je s TBF-om imao jednosatni session na Radiju 101. 
Nastup prvenstveno usmjeren mnogobrojnom slušateljstvu i malobrojnom počašćenom gledateljstvu (svega tridesetak sretnika) započeo je energičnom “UV zrake”, a kroz hitove “Đita”, “Malo san maka”, “Budite kao mi”, “Lud za njom” i “Odjeb je lansiran”, finaliziran je pjesmom “Smak svita”. 
TBF zvuče i izgledaju odlično, s ponegdje prerađenim outrima (“UV zrake”) i reggae uvodima (“Guzice i sise”), te su na izvrstan način demonstrirali što posjetitelji njihovog skorašnjeg koncerta mogu očekivati.
Što možemo očekivati od koncerta 20. veljače u Domu sportova. Hoće li biti gostiju i hoće li koncert možda biti sniman?
Što se tiče gostiju, bit će jedan gost iznenađenja. S nama će također svirati dodatni glazbenici u pojačanoj brass sekciji: trombon, truba, saksofon i udaraljkaš. Razmišljamo o eventualno dva back vokala ali to još nismo odlučili i nismo sigurni triba li nam to uopće sad.
U vezi snimanja, Saša je dogovorio s jednom ekipom da posnimaju to. Njihov rad i montaža nam se sviđaju. Snimit će se i audio, ali ćemo tek vidjeti hoćemo li to izdavat’.
Ne idemo s pretenzijama da se to sto posto mora napravit. Uvik smo zamišljali neki DVD izdat, ali ga napravit u manjem prostoru, petsto do iljadu ljudi, gdje je lakše kontrolirati cilu situaciju.
Svi obično rade neku demonstraciju sile te bude neki veliki koncert – obično Dom sportova, stadioni… Tada u produkciju uleti obavezno HRT koji šturo snima i snima svima isto. To smo mislili izbjeć’, pa ako ovi momci to uspješno obave…
Kad smo kod snimanja, što možete kazati o suradnji s Gonzom. On vas jako hvali, surađivali ste već s njim, hoćete li ponovo surađivati?
Sigurno. Kad ima dobru ideju i kad se napali na nešto uvik smo ga spremni poslušati. I ako nas to također napali, onda radimo. Također smo otvoreni, nismo ekskluzivno s njim, ali ako ima što pokazati, onda to i pokažemo.
Na skorašnjem koncertu središnji dio ćete izvesti unplugged?
Da, ali kratko. Sve skupa četiri ili pet pisama.
Nastupali ste u unplugged obliku. Kako ste došli na tu ideju?
Opet na nagovor (smijeh). Odavno su nas neki ljudi u Splitu počeli nagovarati da to napravimo. Međutim, mi u tom periodu nismo u potpunosti bili zadovoljni ni s našim električnim nastupom, a kamoli da prelazimo na nešto drugo.
Tek kad smo okupili bend koji nam se sviđa, koji roka onako da svi ostanu ćelavi – onda nas je to malo uzelo… Čekali smo dugo da nam to sve sidne kako triba, jebiga, tako da nam je i onda taj unplugged pa’ u neki deseti plan.
Tek kad smo se nasvirali toga obratili su nam se organizatori Zlatne koogle da napravimo sat vrimena unplugged nastupa povodom dodjele nagrada. Tada smo imali slobodnog vrimena, i sve smo dosta brzo sklopili, iako smo minjali sve aranžmane da ne bude ista stvar. Trebalo je zamjenjivat semplove sa drugim instrumentima.
To je sve skupa silo dobro, pa smo proširili repertoar jer se ljudima svidilo, a nama je još uvik bija eksperiment. Sada ako nam se netko obrati da želi unplugged – mi smo spremni!
Unplugged forma je zbilja zanemariva prema nekim drugim instrumentima pomoću kojih ste izvodili svoje pjesme. Izveli ste pjesmu pomoću melodija s mobitela, snimili ste spot pomoću mobitela…?
Tu pjesmu koju smo izveli s mobitelima bih prije nazvao skečem (smijeh). Spot za pjesmu “Đita” također nije planiran, već smo mi jednostavno isplovili s mobitelima, i ja mislim da je netko imao neki fotoaparat. Ja sam to snimio jer mi je bilo dosadno.
Nakon toga smo se lomili između sto ideja kako snimiti spot za “Đitu”, a svaka ideja nam je koštala milijon dolara! Onda u tom razočaranju troškova Saša mi je rekao: “Daj onu snimku iz mobitela, ja ću je dati dvojici prijatelja”.
Oni su napravili to što su napravili, tako da je ispala baza. To nije bilo planirano već je bilo hvatanje za slamku (smijeh). Te privatne snimke su sada u duhu vremena, jer su privatne snimke postale hit.
Planira li se nešto slično?
Ne planira se apsolutno ništa. Mora biti neki moment i nisu uvik svi spremni za eksperimentiranje, pa kad se nađemo i poklope se neke sitnice, nabrajamo neke pizdarije i zajebancije…
Maloprije ste spomenuli da uvijek treba ostati isti poput AC/DC-a koji su turneju rasprodali u nekoliko minuta. Ipak, od “Ping Ponga” do “Tutnploka” osjeća se velika promjena u stilu. Jeste li vi u međuvremenu postali rockeri?
Triba nijansirati to. Jesmo rockeri po nekom općenitom pogledu na život i stil života. Ako idemo na definiciju po zvuku – baš i nismo, a i nije da nismo.
Mišani smo, a meni je draže da budem u ladici s rockerima nego s reperima. Ja nisam MC, ja repam tuđe tekstove. Mi smo neki crossover bend i mislim da nam je prirodnije stati u ladicu s rockerima.
Ali što se tiče AC/DC-a, promisli malo. Ovaj novi album, to je uvik sve isto, jebote. Rasprodaju brale dvorane, stadione dok si reka’ keks!
Rasprodaju zato što nisu dugo bili na turneji?
A možda i to, možda i to.
Kako je došlo do suradnje vas i Gibonnija na njegovom posljednjem albumu “Unca Fibre“?
Mi smo se upoznali 2000. godine. Kad je bila dodjela Crnog mačka u Varaždinu, mi smo svojim nastupom izreagirali na napade na Gibonnija od strane Rippera i Gopca. Najviše se Ripper uzjogunio da Gibonni ne pripada rock sceni i da ne treba biti nominiran za Crnog mačka. Nama je apsurdno kategoriziranje.
On je ima’ album “Judi, zviri i beštimje”, vrhunski album s vrhunskim pismama, tako da smo odlučili skinuti dvije njegove pisme. Imali smo tri pisme za odsvirati, a odsvirali smo dvije njegove i našu “Splitsko stanje uma”.
Mi to nismo odsvirali iz sprdnje. Mi smo loše odsvirali te pisme (smijeh), ali smo ih odsvirali sa srcem! To se njemu naravno jako svidilo i došao je u naš studio dok smo snimali drugi album. Njemu se desila ta pisma, bila mu je baza da pozove mene druženja radi… i eto.
Primjerice u toj suradnji s Gibonnijem na pjesmi “Zavezanih očiju (evo me doma)”, ili u vašoj “UV zrake” demonstrirali ste svoje dobre glasovne mogućnosti. Jeste li vi najbolji vokalist TBF-a?
(Smijeh). Istina da me najviše hvale. Kažu, imaš lipu boju, imaš dobru dikciju, imaš snage, dobro interpretiraš, pa ajmo reći da jesam. Ali govorim što su drugi kazali, ne želim sebe hvaliti.
Meni je Saša uvik bija najdraži, a Luka mi je drag onda kad popizdi! Kad je onako mlak, nije mi baš drag. Ali kad popizdi, a na koncertima popizdi, onda dođe u svoje top stanje. Na snimkama je malo tih.
Nekoliko riječi o suradnji s redateljem Arsenom Antonom Ostojićem. Planirate li ponovo glumiti…?
Gluma uvik, ali s Arsenom ne. Ne bih ulazija u te stvari, ali jednostavno s njim više ne bih. Nisam ja u tom filmu ima neku ulogu, ali za glumu, pogotovo u filmu, ja sam uvik otvoren. Cili život sanjam neku savršenu filmsku scenu pa će mi je valjda netko i omogućit’.
Na Exit festivalu 2006., na kojem ste i vi nastupali, nastupao je također i vama drag Morrissey? Je li bilo prilike za upoznavanje?
Nije. Ne da tip do sebe, jednostavno ne može se doći do njega. Ja sam to skužija pa se nisam ni gura’. Na Exitu nas je dilija tanki plastični zid svlačionice.
Oni koji poznaju njegovu osobnost, karizmatičnost i privlačnost ljudima, jasno je da se drži po strani. A i što sad da ja njemu kažem… Bodyguard nije dao nikom, čak ga nisam mogao ni gledati dok izlazi na pozornicu jer su se svi trebali ‘očistiti’.
Što je bilo s vašim propalim nastupom kao predgrupa Lenny Kravitzu u Zadru ovog ljeta?
Mi smo došli na dogovoreno vrime za tonsku probu. Nastup je bio neizvjestan neko vrime jer su kamioni s opremom Lennyeva benda bili zadržani na crnogorskoj granici. Organizatori su se ustrtarili, nisu znali hoće li oni imat’ vrimena, neće… i bilo im je lakše nas isplatit’ i poslat’ ća. Mi uopće nismo mogli svatit’ u čemu je problem, jer je bilo dovoljno vrimena za sve napravit, ali su se oni ukenjali.
Nekoliko riječi à propos Tome Bebića. Bili ste moderator na večerima posvećenim njemu u Kaštelima, hoće li se to ponoviti?
Ako bude još neka večer posvećena Tominim pismama, mi smo za i nama je to super. Ja sam bija moderira to, i imali smo dvije njegove obrade. Jedna nam se i nije baš svidila, ali “Smoči svoj” je ispala ludilo. Svirali smo je često na nastupima dok nam je to bila baza. Sad već nema mista obradama, jer radimo novo.
Imate novog bubnjara u sastavu. Nekoliko riječi?
Prekrasno se uklopija u cilu priču. Dao je nešto svoje i usvojio ono što smo mi napravili. Čovik je predobar muzičar i predobra osoba za druženje.
Za kraj, hoćete li – budući da vam je Don Kaćunko to sugerirao – postati Isusov prijatelj?
(Smijeh) Ja jesam Isusov prijatelj – kućni prijatelj.
