Miroslav Tadić: “YouTube je sjajna arhiva tradicionalne muzike”

Nakon izlaska albuma “Mirina” u kojem je Miroslav Tadić svoju pažnju posvetio izvođenju instrumentalne glazbe bazirane na tradicijskim i ‘popularnim’ skladbama, njegova koncertna i glazbena aktivnost dovode ga ponovno na naš domaći teren.

Miroslav Tadić kao gitarist čija profinjenost i vještina sviranja intrigiraju, ali isto tako i ostavljaju publiku zadovoljnom, svoju glazbenu virtuoznost nastavlja prezentirati uz velika glazbena imena. Kako kaže sam za sebe, ovaj muzički kameleon će ovo ljeto održati koncerte s Rambom Amadeusom, Vlatkom Stefanovskim, te braćom Teofilović s kojima će prezentirati njihov zajednički album “Vidarica“.

Publika će ujedno na koncertima imati prilike čuti novi materijal koji će osvanuti na novom albumu Teofilovića i Tadića. Povodom koncertnih aktivnosti na našem terenu popričali smo s Miroslavom o suradnji s braćom Teofilovićm, tradicijskoj glazbi, te o novim projektima i suradnjama.

Prošlo je skoro godinu dana od kada ste izdali album “Mirina“. Kako je protekla koncertna promocija?
Rijetko sviram solo jer mi je draže surađivati s nekim i razmjenjivati ideje i inspiraciju ‘uživo’. No “Mirina” me natjerala da prošlog ljeta prihvatim i neke solo koncerte koji su mi zapravo bili veliko zadovoljstvo jer smo u njima uživali i publika i ja.Željeli ste da što više ljudi sazna za taj album. Glazbeno je “Mirina” pristupačnija i onima koji ne slušaju striktno takvu muziku, pa je li vam se ta želja ostvarila?
Ne pratim statistike pa vam ne bih mogao točno odgovoriti na to pitanje, ali sam od mnogo ljudi dobio pozitivne komentare, da je to nešto što im je nedostajalo, i to mi je dovoljna nagrada.

Ove godine vaša koncertna aktivnost u Hrvatskoj u punom je jeku. Imali smo vas prilike gledati u Kerempuhu s braćom Teofilović, a i sada vas čekaju koncerti na Jadranu. Ovoga puta vas gledamo u raznovrsnim izdanjima zapravo?
Da, ja sebe vidim kao nekog muzičkog kameleona i gode mi te promjene od koncerta do koncerta. Rad na nekoliko projekata mi održava svježinu i inspiraciju da se ne ponavljam.

U prošlom intervjuu ste izjavili da je “Mirina” vrlo intiman album, neka vrsta razgovora u četiri oka. Hoće li u jednoj takvoj intimnoj atmosferi s publikom proći vaši predstojeći solo koncerti?
Kod solo koncerata je to uvijek moja želja jer intimna atmosfera sa 200-300 slušatelja u nekom lijepom ambijentu je najbolji način da se u toj muzici uživa.

S Rambom Amadeusom održat ćete koncert koji nosi naziv “Večer glomazne poezije”, a ujedno s ponovno vraćate na scenu Amadeo…
Među nama već mnogo godina postoji veliko uzajamno poštovanje pa smo željeli da vidimo kako bi naš neobični glazbeno-poetski spoj mogao funkcionirati. Imam puno vjere i entuzijazma za tu suradnju jer mislim da će ona iz nas izvući nešto što sami nikako ne bi mogli postići. Naš nastup na sceni Amadeo veoma nam je važan jer bit će to svjetska premijera tog projekta koji će se sigurno dalje stalno mijenjati i evoluirati.Stefanovski je nedavno objavio novi album “Seir“, dugoočekivani kantautorski album, deset godina od “Kule od karata”. Jeste li poslušali nove uratke od Vlatka?
Da, kao i uvijek Vlatko je dao više od 100% sebe i to se čuje i osjeti u energiji i kvaliteti tog albuma. Njegovo sviranje i zvuk su još profinjeniji nego ranije, a nadam se da će se slušatelji potruditi da dobro razumiju tekstove koji su sigurno barem podjednako važni kao i svirka.

S obzirom na zajednički nastup, osim nekakvog standardnog glazbenog repertoara koji obojica njegujete na koncertima, hoće li se naći prostora za “Mirinu” i “Seir“?
Svaki naš projekt ima svoj karakter i identitet pa najvjerojatnije nećemo mješati repertoar. Teško je uskladiti naš raspored, ali radimo na tome da nađemo neki period vremena u skoroj budućnosti i snimimo novi program koji će ponovno biti baziran na glazbi Balkana.

Velik dio koncerata u Hrvatskoj ovo ljeto svirate s braćom Teofilović. Vaš zajednički rad na “Vidarici” sada broji dvije godine. U takvoj koncertnoj varijanti vas se nije moglo vidjeti baš puno kod nas, koji je razlog tome?
“Vidarica” je veoma kvalitetan, ali nekomercijalan projekt i mislim da treba vremena da publika sazna za njega i pokloni mu pažnju koju zaslužuje. Srećom, ovog ljeta imamo nekoliko veoma važnih i inspirativnih nastupa u Hrvatskoj uključujući i zatvaranje Splitskog ljeta 14. kolovoza.

U intervjuu za Muzika.hr braća Teofilović su izjavili da je “Vidarica” zatvaranje nekakvog kruga, i ujedno prvi put da su radili s instrumentom. Kako stoje stvari danas po pitanju izvođenja “Vidarice“?
Izuzetno smo dobro uigrani što znači da ima još više mjesta i za improvizaciju i spontanu energiju. Meni “Vidarica” daje puno prostora za improviziranje i eksperimentiranje, ali u okviru veoma dobro pripremljenog programa.

Braća Teofilović svoje izvedbe interpretiraju u dvoglasima uz vašu pratnju na gitari. S obzirom da su dvoglasi dosta zahtjevan način izvođenja, koliko je kompleksno takav način interpretacije umotati u gitarsko ruho?
Teško mi je dati vam objektivan odgovor na to pitanje. Meni je to veoma prirodan proces u kojem uživam pa mi izgleda da je veoma lako, ali je moguće da bi drugim gitaristima taj kontekst mogao biti problematičan. Već se desetljećima bavim prenošenjem balkanskog folklora na gitaru i to iskustvo mi je dragocjeno u suradnji s Teofilovićima.

Ovo naše podneblje bogato je tradicionalnom glazbom. Po riječima Stefanovskog postoje izvođači koji samo površinski kopaju po takvoj glazbi. Suradnja vas i Teofilovića je iznjedrila album koji je puno više kopao po tradicionalnoj glazbi i bolje je dočarao balkanske slike. Imate li u planu možda snimiti nastavak “Vidarice“?
Da, svakako. U tijeku naše koncertne suradnje stalno se pojavljuju nove ideje i aranžmani tako da već imamo jedan dobar dio repertoara za novi album. Te nove numere su već dio našeg programa pa će publika na koncertima ovog ljeta čuti i ‘preview’ tog novog materijala.

Široki spektar glazbe nam je danas dostupniji i vrlo lako i brzo možemo doći do određenih glazbenih numera koje nas zanimaju. Unatoč tome dosta tradicionalne glazbe doživi sudbinu prenošenja s koljena na koljeno, pa tako rijetko kada dođe do šire publike…
Ne bih se mogao sasvim složiti svama. Mislim da je internet, a pogotovo YouTube sjajna arhiva tradicionalne muzike iz cijelog svijeta, možda se samo mora malo dublje kopati da bi se došlo do tog materijala. Tu se mogu vidjeti snimke muzičara koji već odavno nisu s nama, no njihova glazba živi i daje nam inspiraciju da je sačuvamo i održimo, i da joj damo neki novi oblik u kome koegzistiraju kreativnost i poštovanje prema tradiciji.

Kakvi su vaši dojmovi po pitanju zanimanja publike za ovakve koncerte? Sudeći po solidnoj popunjenosti koncerata interesa publike očito ima.
Moja koncertna iskustva su izuzetno pozitivna. Ne možemo očekivati odaziv i popularnost koji ima komercijalna muzika, ali publika za naše koncerte je izuzetno kvalitetna i dovoljno brojna da mi ulije puno vjere i optimizma.

Koji su vaši planovi nakon ljeta, nastvljate svirati u manjim klubovima ili?
Veoma rijetko sviram u klubovima i ne namjeravam to mijenjati. Mojim projektima mnogo više odgovaraju koncertni prostori kao kazališta, koncertne dvorane ili magični open-air ambijenti kao što su splitski Sustipan gdje sam nedavno svirao sa Stefanovskim ili kaštel u Krku u kome ću nastupiti s Teofilovićima 7. kolovoza.

Poslije ljeta očekuje me nastavak rada na projektima s Teofilovićima, Vlatkom, Rambom Amadeusom te nova suradnja sa sjajnom harmonikašicom Merimom Ključo. U kombinaciji s Vlatkom i Teodosijem Spasovim spremaju se i novi nastupi sa simfonijskim orkestrima. Važan mi je i moj pedagoški rad koji će se nastaviti na California Institute of the Arts u Los Angelesu.