Mike Oldfield

11002

Pravim imenom Michael Gordon Oldfield (r. 15.5.1953., Reading, Berkshire, Engleska), Mike Oldfield britanski je multiinstrumentalist, kompozitor, tekstopisac i producent.

Tijekom svoje više od četiri desetljeća duge karijere prolazeći kroz
razne glazbene faze – od progresivnog rocka, folka i world glazbe preko
mainstream pop-rocka pa sve do elektronike, new agea i klasike, postao
je jedna od najistaknutijih te najuspješnijih ličnosti moderne britanske
glazbene scene svih vremena.

Svojom kompleksnom osobnošću, iznimnim talentom te neiscrpnom energijom i upornošću do sada je između ostaloga sveukupno uspio objaviti 24 studijska i nekoliko kompilacijskih albuma od kojih je prvi – “Tubular Bells” iz 1973. godine ostvario status klasika.

Prodao je nekoliko desetaka milijuna albuma diljem svijeta.

1966.
Još od malih nogu pokazuje veliki interes za razne vrste glazbe (napose onu Hanka Marvina i njegovih The Shadows) te se zajedno s obitelji iz rodnoga Readinga seli u Harold Wood (East London) gdje je pohađao Hornchurch Grammar School, svoju glazbenu karijeru započinje nastupajući po lokalnim folk klubovima u kojima je svirao akustičnu gitaru te je također bio član jedne beat grupe koja je izvodila glazbu u stilu The Shadowsa.

(Osim Hornchurch Grammar School tijekom svoje mladosti također je pohađao Highlands Junior School u Tilehurstu, zatim St Edward’s Preparatory School te Presentation College u Readingu.)

1967.
Postigavši zapaženi uspjeh na lokalnoj folk sceni, zajedno sa sestrom Sally (s kojom je ranije nastupao po lokalnim berkshirskim folk klubovima) osniva folk duo – The Sallyangie.1968.
Studeni: Potpisavši snimateljski ugovor za etiketu Transatlantic Records, objavljuje njihov jedini album u karijeri – “Children Of The Sun”.1969.
Rujan: Nakon što je rasformirao The Sallyangie, zajedno sa bratom Terryem osniva sljedeći duo – rock nastrojeni Barefoot.

1970.
Ožujak: Kao basist pridružuje se bendu The Whole Wide World bivšega vokalista britanske jazz fusion-progressive rock-psychedelic rock grupe Soft Machine, Kevina Ayersa. Prije nego što će u drugoj polovici sljedeće godine krenuti u solo karijeru za etiketu Harvest Records objavit će s bendom dva studijska albuma – “Shooting At The Moon” (listopad 1970.) i “Whatevershebringswesing” (kolovoz 1971.) koji će uvelike predodrediti budućnost njegova cjelokupnog glazbenog izričaja.

1971.
Rujan: Solo karijeru započinje sviranjem bas gitare za session Arthura Lewisa u novootvorenom studiju The Manor kompanije Virgin gdje je također upoznao tonce Toma Newmana i Simona Heywortha pred kojima je izveo demo verziju svojeg nadolazećeg velikog debitantskog hita “Tubular Bells”. Zbog kompleksnosti i duljine spomenutog hita tada su ga odbile sve diskografske kuće s kojima je pokušavao sklopiti snimateljski ugovor ističući kako je cijeli projekt financijski neisplativ.1972.
Dobivši snažnu financijsku injekciju vlasnika Virginovih prodavaonica ploča – Richarda Bransona, koji je u to vrijeme planirao osnovati i istoimenu diskografsku kuću, u legendarnom londonskom studiju Abbey Road u dobi od samo 19 godina tijekom godine započinje sa snimanjem 50 minuta duge kvazi-klasične instrumentalne kompozicije koja će se sljedeće godine naći na njegovu debitantskom albumu.
Oduševljen njome, Branson će ubrzo potpisati ugovor s njime za etiketu Virgin Records koja je tada još bila u povojima te mu sukladno tome dati i dovoljno vremena da sve svoje snimateljske aktivnosti obavlja u studiju The Manor.

1973.
Svibanj (25): Sadržavajući spomenutu istoimenu 50-minutnu kvazi-klasičnu instrumentalnu kompoziciju podijeljenu na dva dijela, debitantski album, unikatni “Tubular Bells“, koji će debitirati na britanskom chartu 14. srpnja, postaje prvo izdanje upravo lansirane etikete Virgin Records. Napravljen u produkciji s Newmanom i Heyworthom te između ostaloga sadržavajući doprinose Jona Fielda na flauti, Stevea Broughtona na bubnjevima i vokalistice Viv Stanshall (ex-Bonzo Dog Doo-Dah Band) kao povremene pripovjedačice, Oldfield je na albumu odsvirao više od dvadeset različitih instrumenta te pokrio mnoge glazbene žanrove. Snimljen u studiju The Manor, album je snažno udario pečat svim njegovim uracima koji će uslijediti kasnije te također bio proglašen pretečom čitavoga new age pokreta.
Lipanj: Nastupajući u londonskom Queen Elizabeth Hallu, “Tubular Bells” izvodi u cijelosti.

1974.
Ožujak (26): Još se uspinjući objema ljestvicama, britanskom i američkom, “Tubular Bells” u SAD-u doseže zlatnu tiražu.
(30): Album doseže 3. mjesto US charta te će se u početku samo u SAD-u prodati u tri milijuna primjeraka.
Svibanj (11): Također iskorišten u aktualnom filmskom horor hitu “The Exorcist” redatelja Williama Friedkina, najpoznatiji segment kompozicije s prve strane albuma, istoimeni “Tubular Bells“, doseže 7. mjesto US charta.

Muziku podržava

Lipanj (1): Pridružuje se Ayersu tijekom njegova nastupa u londonskom Rainbow Theatreu gdje je s njim izveo tri pjesme.
Srpanj (27): U Velikoj Britaniji objavljen pod pritiskom tamošnje publike te pomalo dotjeran, spomenuti segment kompozicije s prve strane albuma, imenovan “Mike Oldfield’s Single (Theme From Tubular Bells)“, doseže 31. mjesto UK charta.
Rujan (14): Prethodno potpisavši 17-godišnji snimateljski ugovor s Virgin Recordsom, drugi studijski album, slično nastrojen kao prvijenac te imenovan po brdu smještenom na granici Herefordshirea i Walesa gdje je trenutno stanovao – “Hergest Ridge“, debitira na 1. mjestu UK charta po izlasku.

Listopad (5): Nakon tri tjedna provedena na UK chartu smijenit će ga prvijenac “Tubular Bells”, koji će nakon čitavih 16 mjeseci u prodaji konačno dosegnuti čelnu poziciju dotičnoga charta na kojem će sveukupno provesti impresivnih 276 tjedana. Time je Oldfield uz The Beatlese i Boba Dylana postao jedan od svega tri izvođača koji su svojim izdanjima sami sebe uspjeli smijeniti na vrhu britanskoga charta albuma.
(26): Album “Hergest Ridge” doseže 87. mjesto US charta.
Studeni: U međuvremenu nastupivši kao ‘predgrupa’ na turnejama Supertrampa i Chrisa De Burgha, prilaže svoje gitarističke dionice za aktualni studijski album “Stars End” prijatelja mu Davida Bedforda, kojeg je izveo Royal Philharmonic Orchestra.

1975.
Veljača (15): Aranžiran od strane Bedforda te sadržavajući Oldfieldove gitarističke dionice, orkestralna verzija njegova albuma prvijenca – “The Orchestral Tubular Bells” u izvedbi Royal Philharmonic Orchestra, doseže 17. mjesto UK charta.
Istoga je mjeseca također objavljeno njegovo drugo singl izdanje – “Don Alfonso”.
Ožujak (1): “Tubular Bells” proglašena je ‘Najboljom instrumentalnom kompozicijom’ 1974. godine tijekom održavanja 17. dodjele godišnjih Grammy Awards.
Studeni (22): Obuhvaćajući šire glazbeno područje nego prethodna dva albuma, sadržavajući keltske i afričke utjecaje, njegov treći studijski album – “Ommadawn“, doseže 4. mjesto UK charta.

1976.
Siječanj (17): Sljedeće singl izdanje, dvostruko “In Dulce Jubilo/On Horseback” (izdan u prosincu 1975.) na kojem se nalaze obrada tradicionalnog božićnog standarda i jedna od pjesama s aktualnog mu studijskog albuma, doseže 4. mjesto UK charta.
(31): Album “Ommadawn” doseže 146. mjesto US charta.

1977.
Siječanj (8): Sljedeće singl izdanje, obrada tradicionalnog folk standarda – “Portsmouth” (izdano u studenom 1976.), doseže 3. mjesto UK charta.
(29): Sadržavajući remiksirane verzije njegova prva tri studijska albuma te kompilaciju singlova i kolaboracijskih uradaka objavljenih do tada, četverostruki box-set “Boxed” (izdan u studenom 1976.), doseže 22. mjesto UK charta.
Veljača (11): Objavljen je sljedeći singl, još jedna obrada tradicionalnog folk standarda – “William Tell Overture”.
Studeni (25): Objavljen je singl “Cuckoo Song” – obrada istoimenog folk standarda njemačkog kompozitora Michaela Praetoriusa.

1979.
Siječanj (6): Tri godine u nastanku, četvrti studijski album, dvostruki “Incantations” (izdan u studenom 1978.), doseže 14., a EP “Take Four” na kojem se uz nove verzije pjesama “Portsmouth” i “In Dulce Jubilo” nalaze još i dvije prearanžirane obrade tradicionalnih folk standarada – “Wrekorder Wrondo” i “The Sailor’s Hornpipe”, 72. mjesto UK charta.
Ožujak (31): U međuvremenu prošavši kontroverzni tečaj samopouzdanja Exegesis koji ga je oslobodio straha od davanja intervjua i održavanja turneja, u Barceloni (Palacio Municipal de los Deportes) započinje svoju prvu turneju po Europi jednostavno nazvanu “Tour Of Europe 1979” koja će završiti u birminghamskom National Exhibition Centreu (Engleska) 3. svibnja.
Na turneji ga je pratilo sveukupno 50 glazbenika uključujući gudače i zbor, a cjelokupni nastupi bili su audio-vizualni događaji popraćeni filmovima Iana Eamesa.
Svibanj (12): Snimljen u New Yorku pod snažnim utjecajem disco glazbe, singl – “Guilty”, doseže 22. mjesto UK charta.
Kolovoz (18): Sadržavajući najsvjetlije trenutke netom minule prve turneje, prvi mu live album u karijeri, dvostruki “Exposed“, doseže 16. mjesto UK charta.

1980.
Siječanj (12): Stilski raznovrsniji od svojih prethodnika, peti studijski album – “Platinum” (izdan u studenom 1979.), doseže 24., a skinuta s njega, obrada glavne teme iz istoimene BBC1-TV-eve dječje emisije – “Blue Peter” (također izdana u studenom 1979.) 19. mjesto UK charta (album je u SAD-u i Kanadi bio objavljen pod nazivom “Airborn”).
Travanj (13): Kako bi promovirao spomenuti album iz Lancastera (Lancaster University) sa svojim pratećim live-bendom Oldfield Music otiskuje se na svoju drugu turneju po Europi u nizu – “In Concert 1980” koja će završiti nastupom na Rock-Pop-In koncertu održanom u Westfalenhalle u Dortmundu 20. prosinca.
Rujan (12): Najavljujući šesti studijski album, kao singl objavljena je njegova verzija standarda grupe ABBA “Arrival” iz 1976. godine.
Studeni (15): Imenovan po brodu Queen Elizabeth 2 britansko-američke brodske kompanije Cunard Line te sadržavajući obradu standarda The Shadowsa – “Wonderful Land” iz 1962. godine, šesti studijski album – “QE2” na kojem je po prvi put upotrijebio vokoder te predstavio škotsku pjevačicu Maggie Reilly kao suradnicu, doseže 27. mjesto UK charta.
(28): Objavljen je drugi te ujedno i posljednji singl s njega, dvostruki “Sheba/Wonderful Land”.
Sadržavajući snimku nastupa kojeg je održao na Knebworth Festivalu (21. srpnja), tijekom godine objavljen je live-VHS “The Essential Live“.

1981.
Ožujak (9): Kako bi promovirao aktualni studijski album, iz Offenbacha se otiskuje na još jednu europsku turneju – “European Adventure Tour 1981” koja će završiti u Barceloni nastupom u jednoj španjolskoj televizijskoj emisiji sredinom kolovoza.
Srpanj (18): U SAD-u objavljen za etiketu Epic Records, album “QE2” doseže 174. mjesto US charta, a etiketa Virgin Records iznosi podatak da je album “Tubular Bells” prešao brojku od prodanih 10 milijuna primjeraka širom svijeta.
(U međuvremenu će Oldfield zbog neisplaćivanja honorara za vrijeme njegova predsjedanja Virgin Recordsom protiv Bransona podići tužbu koja će biti izglađena izvan suda. Govoreći o svojem dugogodišnjem snimateljskom ugovoru sa spomenutom etiketom, Oldfield će kasnije izjaviti: “Uvijek će biti malo gorčine u čitavoj priči. No, džentlmenski bi bilo da su me lijepo pustili da odem.”)
(28): U Londonu održava besplatni koncert večer prije ceremonije vjenčanja Njegova kraljevskog visočanstva Princa Charlesa i Lady Diane Spencer za koju je specijalno napisao nekoliko novih uradaka.
Uz Beatlea Paula McCartneya tijekom mjeseca postao je jedini rock glazbenik koji je ušao u britansko izdanje knjige biografija – “Who’s Who”.
Samo u Japanu tijekom godine objavljen je kompilacijski EP “The Singles” na kojem se nalazi njegovih šest cover singl izdanja poput “Willam Tell Overture”, “Blue Peter” te “Portsmouth”.

1982.
Ožujak: Osniva novu prateću live grupu – The Mike Oldfield Group koju su osim Reilly činili Tim Cross (klavijature), Maurice Pert (perkusije, klavijature), Rick Fenn (bas gitara) i Pierre Moelen (bubnjevi).
Travanj (3): Označivši njegov prijelaz iz orkestralne u mainstream pop-rock fazu, sedmi studijski album – “Five Miles Out” na kojem je po prvi put upotrijebio revolucionarni sampler Fairlight CMI te za kojega je dijelom pronašao inspiraciju u svojem iskustvu privatnoga pilota, doseže 7., a istoimeni singl skinut s njega – “Five Miles Out” čije je vokalne dionice odradila Reilly, 43. mjesto UK charta.
(8): Iz New Yorka (My Father’s Place – Roslyn) se otiskuje na prvu svjetsku turneju u karijeri – “Five Miles Out World Tour 1982” koja će završiti u munchenskoj Rudi-Sedelmayer Halle 9. prosinca.
Svibanj (22): Album “Five Miles Out” doseže 164. mjesto US charta.
Lipanj (26): Drugi te ujedno i posljednji singl s njega – “Family Man”, kojeg će sljedeće godine uspješno obraditi američki pop-rock duo Daryl Hall & John Oates, također s Reilly na vokalima, doseže 45. mjesto UK charta.
Kolovoz (10): Snimljeno tijekom aktualne svjetske turneje, a samo u Zapadnoj Njemačkoj objavljeno je EP izdanje – “The Mike Oldfield EP“.
(20): Sadržavajući vokalne dionice Reilly, objavljen je singl “Mistake” koji se nalazi samo na sjeverno-američkom izdanju njegova nadolazećeg osmog studijskog albuma “Crises”.

1983.
Svibanj (26): Iz francuskoga Strasbourga (Hall Rhenus) otiskuje se na četvrtu turneju po Europi – “Crises Tour 1983” koja će završiti u londonskoj Wembley Areni 22. srpnja gdje je također obilježio desetu godišnjicu izlaska “Tubular BellsA”.
(27): skinut s nadolazećeg osmog studijskog uratka, objavljen je singl “Foreign Affair” kojeg je napisao zajedno s Reilly.
Srpanj (2): Osmi studijski uradak – “Crises“, doseže 6., a treći singl skinut s njega – “Moonlight Shadow” čiji se tekst odnosi na ubojstvo Beatlea Johna Lennona u prosincu 1980. godine te čije je vokalne dionice odradila Reilly, 4. mjesto UK charta (singl je dosegnuo čelne pozicije chartova u pet država Europe – Norveškoj, Italiji, Švedskoj, Švicarskoj i Austriji te također bio veliki Top 10 hit u Australiji i Južnoafričkoj Republici gdje je dosegnuo 6. odnosno 7. mjesto).
Rujan (24): Četvrti singl s njega, moćni “Shadow On The Wall” čije je vokalne dionice odradio bivši frontmen rock skupine Family, Roger Chapman, debitira na 95. mjestu UK charta.

1984.
Siječanj (14): Ne pojavljujući se niti na jednom studijskom albumu, singl – “Crime Of Passion” čije je vokalne dionice odradio Barry Palmer te na čijem se omotu nalazi slika pokojne mu majke Maureen, debitira na 61. mjestu UK charta.
Srpanj (7): Snimljen u njegovu tadašnjem domu u Villars-sur-Ollonu u švicarskim Alpama gdje je stanovao kako bi u domovini izbjegao plaćanje poreza, deveti studijski album – “Discovery“, debitira na 15. mjestu UK charta po izdanju.
Kolovoz (4): Skinut s njega, singl “To France” čije je vokalne dionice odradila Reilly, doseže 48. mjesto UK charta.
(19): Iz nurnberške Hemmerleinhalle otiskuje se na posljednju (europsku) turneju u aktualnom desetljeću – “Discovery Tour 1984” koja će završiti strasburškom Hall Rhenusu 10. studenog.
Rujan (29): Drugi te ujedno i posljednji singl s aktualnog devetog albuma, “Tricks Of The Light” čije su vokalne dionice zajedno odradili Reilly i Palmer, provodi jedan tjedan na 91. mjestu UK charta.
Studeni (26): Najavljujući nadolazeće prvo soundtrack izdanje u karijeri, objavljen je singl “Etude” u kojem su iskorišteni dijelovi kompozicije “Recuerdos de la Alhambra” španjolskoga kompozitora i gitarista Francisca Tarrege.
Prosinac (15): Soundtrack izdanje – “The Killing Fields – Original Film Soundtrack“, komponirano za aktualni istoimeni film redatelja Rolanda Joffea, provodi jedan tjedan na 97. mjestu UK charta.

1985.
Studeni (9): Obuhvaćajući njegovu cjelokupnu karijeru do tada, dvostruka LP kompilacija – “The Complete Mike Oldfield” doseže 36. mjesto UK charta.
Prosinac (21): Snimljen u duetu s tada dječjom pjevačkom zvijezdom Aledom Jonesom, singl – “Pictures In The Dark” na kojem također gostuje norveška pjevačica i njegova tadašnja djevojka, a kasnije i supruga – Anita Hegerland, doseže 50. mjesto UK charta.

1986.
Travanj (7): Zbog dijelova kompozicije “Tubular Bells” iskorištenih u prošlogodišnjem UK#1 hit-singlu “19 (Is The Final Story)” britanske electro-pop zvijezde i producenta Paula Hardcastlea, slučajnom je greškom osvojio ‘Nagradu za hit godine’ tijekom odvijanja 31. dodjele godišnjih Ivor Novello Awards održane u londonskom Grosvenor House Hotelu.
Svibanj (10): Snimljen u duetu s liderom britanskih prog-rock legendi Yes, Jonom Andersonom, singl – “Shine”, debitira na 100. mjestu UK charta.

1987.
Rujan (7): S četiri godina zakašnjenja, objavljen je peti te ujedno i posljednji singl s albuma “Crises”, “In High Places” kojeg je snimio zajedno s Andersonom.
(26): Napravljen zajedno s velškom pjevačkom divom Bonnie Tyler, najavni singl desetog studijskog albuma, istoimeni “Islands” provodi jedan tjedan na 100. mjestu UK charta.
Listopad (10): Deseti studijski album – “Islands” na kojem su uz Newmana, Tyler, Ayersa i Hegerland među ostalima svoje doprinose dali budući osnivač dua Enigma, Michael Cretu te klavijaturist Geoff Downes (ex-The Buggles/Yes/Asia), debitira na 29. mjestu UK charta po izlasku. Album je zaključio njegovu seriju albuma s dugačkom kompozicijom na prvoj i niskom klasičnih pop-rock pjesama na drugoj strani, koje je radio posljednjih nekoliko godina.
Do kraja godine objavljen je drugi singl skinut s njega, “The Time Has Come” čije je vokalne dionice odradila Hegerland.

1988.
Veljača (1): Objavljen je treći singl s aktualnog albuma “Islands”, “Flying Start” čije je vokalne dionice odradio Ayers.
(22): Objavljen je četvrti te ujedno i posljednji singl s “Islandsa”, “Magic Touch” na čijim su dvjema verzijama, američkoj i europskoj, vokalne dionice odradili Max Bacon (ex-GTR/ex-Moby Dick/ex-Nightwing/ex-Phenomena/ex-Bronz) odnosno Jim Price alias Southside Jimmy.
Ožujak (19): Album “Islands” doseže 138. mjesto US charta.
Listopad: Objavljena je njegova VHS verzija – “The Wind Chimes” koja sadrži nekoliko Oldfieldovih promotivnih video uradaka snimljenih tijekom aktualnog desetljeća do tada.

1989.
Srpanj (22): Jedanaesti te ujedno i prvi studijski album kojeg je napisao u klasičnoj pop-rock formi – “Earth Moving” na kojem je uz Hegerland, Bacona, Reilly te cijenjenog američkog kantautora i multiinstrumentalista Adriana Belewa (King Crimson) ugostio čitav niz drugih gostujućih vokalista i glazbenika, debitira na 30. mjestu UK charta po izlasku.
(29): Istoimeni singl “Earth Moving” čije je vokalne dionice odradio bivši frontmen rockera The Move, Carl Wayne, debitira na 97. mjestu UK charta.
Nekoliko tjedana kasnije naslijedit će ga “Innocent” čije je je vokalne dionice odradila Hegerland te za kojeg je inspiraciju pronašao u njihovoj kćerkici Greti.
Listopad (30): Samo u Zapadnoj Njemačkoj objavljen je treći te ujedno i posljednji singl s albuma, “(One Glance Is) Holy” čije je vokalne dionice odradio Belew.

1990.
Lipanj (9): Dvanaesti studijski album – “Amarok” kojim je izrazio svoje sve veće nezadovljstvo tadašnjom poslovnom politikom Virgin Recordsa (napose Bransona), koji su razočarani skromnim uspjehom prethodnika od njega zahtijevali da iz komercijalnih razloga njegov budući instrumentalni uradak mora nositi naziv “Tubular Bells 2”, debitira (tek) na 49. mjestu UK charta po izlasku. Smatran njegovim najupečatljivijim studijskim uratkom, kao i svojevrsnim nastavkom albuma “Ommadawn”, album je obilježila 60 minuta duga kompozicija u kojoj se buntovnički rapidno izmjenjuju razne glazbene mjene.

1991.
Siječanj: Originalno sniman pod nazivom “Man In The Rain” za album “Islands”, s Palmerom na vokalima, objavljen je najavni singl trinaestog studijskog albuma, istoimeni “Heaven’s Open“.
Veljača (18): Objavljen je posljednji studijski album za etiketu Virgin Records – “Heaven’s Open” kojim je još više izrazio svoj revolt naspram Bransona i njegove poslovne politike te na kojem je po prvi puta u svojoj karijeri sam otpjevao sve vokalne dionice. Album je izdao pod imenom Michael Oldfield.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana samo za njemačko tržište objavljen je drugi te ujedno i posljednji singl skinut s njega – “Gimme Back”.

1992.
Ožujak: Potpisavši novi snimateljski ugovor za Warner Brosovu etiketu WEA Records, u svojem kućnom studiju u Los Angelesu zajedno s Newmanom te legendarnim glazbenikom i producentom Trevorom Hornom (ex-The Buggles/ex-Yes/ex-The Art Of Noise) započinje sa snimanjem sljedećeg studijskog albuma.
Rujan (4): Na humanitarnom koncertu održanom kod Edinburgh Castlea (Edinburgh) tijekom kojega se sastao s Princom Charlesom, premijerno izvodi nadolazeći studijski album – “Tubular Bells II”. Koncert je uživo prenosila BBC2-TV.
(12): Služeći kao posljednji obračun s bivšom mu etiketom Virgin Records, četrnaesti studijski album – “Tubular Bells II” čije su vokalne dionice odradile Susannah Melvoin, Edie Lehman i Sally Bradshaw te na kojem među ostalima gostuju John Robinson (bubnjevi) i Jamie Muhoberac (razni instrumenti), debitira na 1. mjestu UK charta po izlasku.
Komentirajući veliki uspjeh aktualnog albuma, izjavio je: “Ako išta kanim postići s ‘Tubular Bells II’ jest to da me se konačno prestane svrstavati u new age odjeljak u prodavaonicama ploča.”
(27): Nastupa na humanitarnom koncertu za oboljele od leukemije kojeg je u Modeni organizirao talijanski operni div Luciano Pavarotti.
Listopad (1): Odrađuje jedan od svojih vrlo rijetkih nastupa u BBC1-TV-evoj emisiji Top Of The Pops.
(10): Prvi singl skinut s aktualnog četrnaestog albuma, “Sentinel (Single Restructure)”, doseže 10. mjesto UK charta.
Sadržavajući snimku spomenutog nastupa u Edinburghu, tijekom mjeseca objavljen je i live VHS “Tubular Bells II Live“.
Prosinac (26): Drugi singl skinut s aktualnog albuma, “Tattoo”, doseže 33. mjesto UK charta.

1993.
Ožujak (1): Održava rasprodani koncert u njujorškom Carniege Hallu.
(22): Obilježavajući jubilarnu 20. godišnjicu izlaska debitantskog mu albuma, iz münchenske Olympiahalle otiskuje se na svoju prvu turneju nakon devet godina – “Tubular Bells II 20th Anniversary Tour 1992/93” koja će završiti u losangeleskom John Ansem Ford Theatreu 8. listopada. Turneja je uključivala četiri uzastopna te potpuno rasprodana koncerta u londonskom Royal Albert Hallu održana 5., 6., 7. i 8. travnja.
Travanj (24): Treći te ujedno i posljednji singl s albuma “Tubular Bells II”, “The Bell (MC Viv Stanshall)”, doseže 50. mjesto UK charta.
Lipanj (6): Gostuje u BBC2-TV-evoj religijskoj emisiji Faith & Music.
Listopad (2): Objavljena na istoimenom VHS-u te između ostaloga sadržavajući gotovo sve njegove najpoznatije uratke snimljene za Virgin Records, kompilacija – “Elements – The Best Of Mike Oldfield“, doseže 5. mjesto UK charta.
(9): Skinut s nje te reizdan, singl “Moonlight Shadow (1993)” debitira na 52. mjestu UK charta.
Studeni (10): Oslikavajući različite periode njegove karijere do tada, objavljen je četverostruki CD box-set – “Elements Box“.

1994.
Prosinac (3): Sadržavajući bonus CD-ROM pjesmu, petnaesti studijski album – “The Songs Of Distant Earth” za kojeg je inspiraciju pronašao u istoimenoj knjizi britanskoga sci-fi pisca Arthura C. Clarkea, debitira na 24. mjestu UK charta po izlasku.
(17): Skinut s njega, singl “Hibernaculum”, debitira na 47. mjestu UK charta.
Međunarodna astronomska unija po njemu je imenovala asteroid – 5656 Oldfield.

1995.
Rujan (2): Drugi, ujedno i posljednji, singl s albuma “The Songs Of Distant Earth”, “Let There Be Light”, provodi jedan tjedan na 51. mjestu UK charta.

1996.
Rujan (7): Uz njegove originalne uratke sadržavajući i obrade raznih keltskih tradicionalnih standarada, šesnaesti studijski album – “Voyager” na kojem među ostalima gostuju Davey Spillane i Matt Molloy (The Chieftains), debitira na 12. mjestu UK charta po izlasku.

1997.
Studeni (11): Povodom obilježavanja jubilarne 25. godišnjice solo karijere, objavljena je kompilacija “XXV: The Essential” (izdavač WEA Records).
(22): Jedini singl skinut s albuma “Voyger”, obrada tradicionalnog keltskog standarda “Women Of Ireland”, provodi jedan tjedan na 70. mjestu UK charta.

1998.
Lipanj (8): Između ostaloga sadržavajući i nekoliko obrada materijala iskorištenog u aktualnom filmskom hitu “The X-Files” redatelja Roba Bowmana, samo u Japanu objavljeno je EP izdanje, “The X-Files Theme“.
Rujan (3-4): Najavljujući treći nastavak albuma “Tubular Bells”, tijekom održavanja Kraljevske konjičke parade u Londonu održava svoj prvi nastup nakon pet godina koncertne neaktivnosti.
(12): Snimljen u Londonu i na Ibizi (gdje je trenutno provodio većinu svojeg vremena), treći nastavak albuma “Tubular Bells”, techno/trance nastrojeni “Tubular Bells III” čije su vokalne dionice odradile Cara Dillon, Heather Burnett te Amar i Rosa Cendron, debitira na 4. mjestu UK charta po izlasku.
Listopad: Skinut s njega, objavljen je singl “Man In The Rain” čije je vokalne dionice odradila Dillon, kao i live VHS sa snimkom nastupa s Kraljevske konjičke parade u Londonu – “Tubular Bells III Live“.

1999.
Travanj (24): Drugi te ujedno i posljednji singl skinut s albuma “Tubular Bells III”, “Far Above The Clouds”, provodi jedan tjedan na 53. mjestu UK charta.
Lipanj (5): Osamnaesti studijski album, isključivo gitaristički nastrojeni “Guitars“, provodi jedan tjedan na 40. mjestu UK charta.
(18): Kako bi promovirao posljednja dva studijska albuma, iz Budimpešte se otiskuje na svoju prvu turneju nakon šest godina – “Live Then & Now 1999” koja će završiti u Kipsala Hallu u Rigi 15. kolovoza.
Prosinac (4): Inspiriran aktualnom milenijskom groznicom i različitim periodima ljudske povijesti, devetnaesti studijski album – “The Millennium Bell” čije su vokalne dionice uz The London Handel Choir i The Grant Gospel Choir odradili Nicola Emmanuel, David Serame, Miriam Stockley, Camilla Darlow te Andrew Johnson, debitira na 133. mjestu UK charta po izlasku.
(31): Kako bi promovirao spomenuti album, u Berlinu održava besplatni novogodišnji koncert nazvan ‘Millennium Concert’ kojim je također obilježio prijelaz iz 1999. u 2000. godinu.

2000.
Veljača (10): Sadržavajući snimku novogodišnjeg koncerta u Berlinu, objavljen je live DVD “Mike Oldfield: The Art In Heaven Concert – Live In Berlin“.

2001.
Lipanj (16): Sadržavajući 12 odabranih uradaka sa svih albuma iz serije “Tubular Bells”, kompilacija – “The Best Of Tubular Bells“, debitira na 60. mjestu UK charta po izlasku.

2002.
Veljača (26): Virgin Records objavljuju još jednu kompilaciju njegovih najpoznatijih uradaka u nizu, dvostruku “Collection“.
Svibanj (20): Objavljen je najavni singl dvadesetog studijskog albuma, “To Be Free” čije je vokalne dionice odradio jazz pjevač Jude Sim.
Lipanj (3): Sadržavajući glazbu na jednom, a virtualnu reality kompjutersku igru na drugom disku, objavljen je dvadeseti studijski album, MusicVR projekt “Tr3s Lunas” (poznat i pod nazivom “Tres Lunas”) na kojem mu po prvi put nakon 22 godine uz Sima i ostale gostuje i sestra Sally.
Kolovoz (26): Objavljen je drugi te ujedno i posljednji singl skinut s njega, “Thou Art In Heaven”.

2003.
Travanj (24): Samo u Španjolskoj objavljen je jedini singl s nadolazećeg 21. studijskog albuma, “Introduction 2003”.
Lipanj (7): Standardno uz CD također objavljen i na DVD-Audio formatu, s demo snimkama iz 1971. i dvama live isječcima iz 1992. i 1998. godine, 21. studijski album – “Tubular Bells 2003” na kojem je materijalu s originalne verzije albuma “Tubular Bells” iz 1973. udahnuo potpuno novi život, provodi jedan tjedan na 51. mjestu UK charta. Umjesto u međuvremenu preminule Stanshall ulogu pripovjedača na njemu odradio je slavni britanski komičar John Cleese.

2004.
Travanj (12): Slično nastrojen kao “Tr3s Lunas”, objavljen je 22. studijski album, također MusicVR projekt, “Maestro” za kojeg je inspiraciju pronašao u prošlogodišnjem studijskom uratku.

2005.
Rujan (3): Prethodno potpisavši novi snimateljski ugovor za etiketu Mercury Records (za koju se obvezao objaviti tri studijska albuma), singlom “Surfing” najavljuje 23. studijski album.
Listopad (1): 23. studijski album – “Light + Shade” čija dva diska oslikavaju dva različita ugođaja – opuštajući (light) i energičniji (shade), provodi jedan tjedan na 175. mjestu UK charta. Potonji disk sadržava i četiri odabrane pjesme objavljene i na U-MYX formatu, koji slušateljima omogućava da sami rade remikseve dotičnih pjesama.
(24): Sadržavajući snimku nastupa kojeg je 1979. održao u londonskom Wembley Conference Centreu, objavljen je live DVD “Exposed“.

2006.
Ožujak (25): Uz gotovo sve njegove najpoznatije uratke između ostaloga sadržavajući i nekoliko raritetnih 12” verzija istih, trostruka kompilacija “The Platinum Collection” (izdavač Virgin Records), debitira na 36. mjestu UK charta po izlasku.
Svibanj (15): Sadržavajući snimku nastupa kojeg je održao na tradicionalnom Montreux Jazz Festivalu 1981. godine, objavljen je live DVD “Live At Montreux 1981“.
Studeni: Gitarist te autor svih pjesama Oasis, Noel Gallagher u Španjolskoj je protiv njega dobio sudski spor, nakon što se dio krova njegove kuće na Ibizi koju je kupio od njega 1999. godine, srušio u more. Španjolski mu je sud za nastalu štetu isplatio šesteroznamenkastu sumu novca. No, to nije bilo dovoljno da skine sav sram koji je navukao na sebe, jer prethodno prije kupnje nije provjerio stvarno stanje kuće. Također se žalio da je jedna njemu nepoznata osoba uz nju privezala svoju jahtu za koju je posve zaboravio da je ustvari bila njegova.
Prosinac (1): Iz hamburške Color Line Arene u ulozi headlinera otiskuje se na njemački dio turneje raznih izvođača ‘Night Of The Proms’ koja će završiti dvama uzastopnim koncertima u frankfurtskoj Festhalle 21. i 22. istoga mjeseca.

2007.
Ožujak (30 – 31): U Valenciji i Madridu nastupa tijekom španjolskog dijela turneje ‘Night Of The Proms’.
Svibanj (10): Objavljena je autobiografija – “Changeling” u kojoj se osvrnuo na svoj cjelokupni život – od djetinjstva preko trnovitih glazbenih početaka pa sve do stjecanja slave s albumom “Tubular Bells”. Autobiografija također opisuje vrijeme koje je proveo pohađajući kontroverzni tečaj samopouzdanja Exegesis, kao i detalje sa snimanja svih albuma.
Tijekom godine u britanskom je tisku također izazvao manje kontroverze, kada je svoju domovinu opisao prerepresivnom i prezaštitničkom posebno se zadržavajući na potpunoj zabrani pušenja koja je tada bila uvedena u njoj. Nedugo zatim iz svojeg tadašnjeg doma u Gloucestershireu (Engleska) preselit će se na Palma de Mallorcu.

2008.
Ožujak (3): Najavljujući 24. studijski album, samo kao digitalni download objavljeno je singl izdanje – “Spheres”.
(7): Kako bi promovirao spomenuti album u Guggenheim Museumu u Bilbau održava svoj jedini koncert u godini.
(29): Snimljen u produkciji s velškim glazbenikom i producentom Karlom Jenkinsom te se tematski bazirajući na proslavi Halloweena, njegov 24. studijski album, klasično nastrojeni “Music Of The Spheres” na kojem među ostalima gostuju novozelandska sopranistica Hayley Westenra i kineski pijanist Lang Lang, debitira na 9. mjestu UK charta po izlasku. Album je 24. studenog doživio i svoje limitirano dvostruko CD-izdanje koje sadržava snimku spomenutog nastupa u Bilbau. iTunes izdanje albuma još sadržava dva njegova i Jenkinsova odvojena intervjua.
Listopad (13): Prilaže pjesmu “Song For Survival” snimljenu s plemenom s polinezijskog otoka Anuta za humanitarni album raznih izvođača – “Songs For Survival”. Album je bio snimljen u svrhu praćenja BBC2-TV-eve serije Amazon, a cjelokupni prihod od njegove prodaje išao je britanskom humanitarnom fondu Survival International koji se bori za prava i opstanak izumirućih ljudskih plemenskih zajednica diljem svijeta. Njegova najstarija kćer Molly također je sudjelovala u cijelom projektu.

2009.
Travanj (15): Nakon što mu je prošle godine istekao originalni 35-godišnji ugovor s etiketom Virgin Records te se sva prava na “Tubular Bells” i ostale albume snimljene za nju vratila njemu, njegova aktualna etiketa Mercury Records iznosi vijest kako će počevši s 8. lipnjem tijekom sljedećih mjeseci reizdati sve albume koje je originalno snimio za Virgin Records. Spomenuta reizdanja sadržavaju pregršt arhivskog bonus materijala snimljenog u vrijeme originalne objave svakog albuma.
Lipanj (27): Objavljena povodom reizdanja albuma “Tubular Bells” te obuhvaćajući njegov period između 1974. i 1983. godine, dvostruka kompilacija “The Mike Oldfield Collection 1974 – 1983“, doseže 11. mjesto UK charta.

2010.
Siječanj (7): Britanska pošta pustila je u opticaj poštansku markicu s naslovnicom albuma “Tubular Bells”.
Ožujak: Kompanija Stage Three Music otkupila je prava na 50% udjela u pjesmama iz cijeloga Oldfieldova back kataloga objavljenog do tada.

Muziku podržava