Hypocrisy je jedan od najpoznatijih švedskih death metal bendova, oformljen početkom ’90-ih., kada je death metal kao podžanr doživljavao svoj procvat.
Korijeni benda sežu u kraj osamdesetih, kada je alfa i omega, Peter Tägtgren, osnovao solo projekt Seditious. To su bila vremena kada je živio u SAD-u i glazba je bila pod utjecajem američkih bendova. Kada se devedesetih vratio u Švedsku formirao je bend po uzoru na američke, a postavu su 1992. godine upotpunili gitarist Jonas Österberg, basist Mikael Hedlund, bubnjar Lars Szöke i pjevač Masse Broberg, kasnije poznatiji kao Emperor Magus Caligula, dugogodišnji frontman Dark Funerala.
Početna dva albuma “Penetralia” (1992.) i “Osculum Obscenum” (1993.) ubrajaju se u vrh skandinavskog death metala, na oba je pjevao Masse Broberg, a tematika je uglavnom bila sotonistička. Nakon njegovog odlaska 1993. godine sve konce u ruke preuzima Peter, glazba postaje atmosferičnija, s više melodija, a tekstovima dominiraju sci-fi i teme o vanzemaljcima. Albumi “The Fourth Dimension” (1994.) i “Abducted” (1996.), usprkos promjenama, brzo osvajaju publiku, te Hypocrisy izbacuju u death metal orbitu.
Uslijedili su “The Final Chapter” (1997.), “Hypocrisy” (1999.), nakon čega slijedi live izdanje “Hypocrisy Destroys Wacken”, s briljantnog nastupa benda na najvećem heavy metal festivalu, a 2000. godine objavljuju “Into The Abyss“, koji je ‘pobrao’ mnoštvo hvalospjeva diljem svijeta i mnogi ga smatraju najboljim Hypocrisyevim studijskim albumom.
O boravku na sceni preko dva desetljeća, nekim ostalim detaljima iz njihove bogate povijesti, uz ostalo i to koliko znaju o Metalfestu i Hrvatskoj, i još koječemu, rekao nam je basist Mikael Hedlund.
Otkad ste objavili prvi studijski album “Penetralia” prošlo je 20 godina. Možeš li mi ukratko opisati povijest Hypocrisya, te istaknuti periode kada vam je bilo najteže?
Ukratko, to je fantastičan period koji traje i dan-danas. Upoznali smo puno ljudi s kojima smo i svirali, i to su stvari kojih ću se uvijek rado sjećati. Nakon albuma “The Final Chapter” i turneje, kad smo došli kući, našli smo se u kratkom kriznom periodu. Peter je bio poprilično iscrpljen i zasićen brigom oko benda, ali nakon kratkog mirovanja i odmora nastavili smo dalje kao tim, da se i Peter rastereti svih obveza s kojima je bio svakodnevno okružen.
Objavili ste jedanaest studijskih albuma. Iako pretpostavljam da ti je teško izdvojiti, reci mi koji je tebi najbolji?
Da, to je teško pitanje. “Abducted” je na neki način bio jako važan u našoj karijeri. Tada smo tražili način kako da zvučimo teško, brzo i paralelno s atmosferičnim elementima. U tome smo uspjeli i tako otprilike zvučimo i danas.
Vaše zadnje izdanje je DVD “Hell Over Sofia – 20 Years of Chaos and Confusion”. Možeš li reći nešto više o tom izdanju? Kako ste odlučili da baš Sofiju odaberete za mjesto gdje ćete snimati materijal za taj videouradak?
To je fantastičan koncert. U Bugarskoj nismo nikad prije nastupali, a sve je proteklo u najboljem redu što se tiče organizacije. Publika je bila odlična, tako da su nas i oni podržali i dali svoj maksimum. Jako mi je drago da smo tamo snimili ovaj DVD.
Ove godine svirat ćete na Metalfest festivalima, a prvi puta dolazite u Hrvatsku, na Metalfest Croatia u Zadar. Znaš li nešto o Hrvatskoj i hrvatskim fanovima Hypocrisya?
Naš nastup u Hrvatskoj nastup je na koji sam odmah obratio pozornost baš zbog toga što si i sam rekao, da tamo nikad nismo nastupali. Jako sam uzbuđen zbog te činjenice, jer uvijek je lijepo doći i svirati u zemljama u kojima dosad nismo svirali. Sve što sam čuo za naše fanove i općenito hrvatske metalce pozitivne su stvari, kao i to da se radi o jednoj od najenergičnijih europskih publika.
Znaš li možda nešto o Zadru i lokaciji na kojoj će se festival održati? Poluotok Puntamika, odmah do Jadranskog mora.
Za sada sam vidio samo na slikama i jako mi se sviđa. Kažem ti, jako sam uzbuđen i jedva čekam da dođemo.
Kontaktiraš li i danas s vašim bivšim članovima? Masse Broberg (a.k.a. Emperor Magus Caligula) je nakon Hypocrisya dugo vremena bio u Dark Funeral, što je s vašim bivšim bubnjarem Larsom Szökeom? Je li još uvijek glazbeno aktivan?
Da, redovito se čujemo i družimo. Sve je ok s obojicom, a Lars još uvijek svira, doduše sada više iz hobija, ali lijepo je i to, budući da je odličan bubnjar.
Gomila koncerata je iza vas, od malih zagušljivih klubova pa do velikih festivala na otvorenom? Što ti osobno više preferiraš? Gdje voliš više svirati?
Svugdje volim svirati, a draži su mi manji klubovi jer je atmosfera intimnija. Osobno mi je nadraže tourirati po Južnoj Americi, jer tamo je sve fenomenalno.
Možeš li usporediti švedsku death metal scenu s početka ’90-ih. i danas?
U to vrijeme sve je bilo više underground, ljudi su se nalazili na koncertima, mijenjali kazete i tražili su se kvalitetni bendovi. Zahvaljujući u prvom redu Entombedu i Dismemberu, Švedska se jako brzo našla na death metal mapi. Danas je, u odnosu na prije, bendovima jako teško napraviti ugovor za album .
Svirali ste s gomilom bendova. Ima li neka turneja koja je tebi ostala urezana u pamćenje i koje se uvijek rado sjetiš?
Turneja s Meshuggah, mislim da je to bilo 1996. godine, bila mi je odlična. To je bila jedna od naših prvih europskih turneja, tako da je, osim koncerata, i provoda i zezancije bilo u izobilju. Dakako da smo se i na ostalim turnejama dobro zabavljali.
I za kraj, budi ljubazan pa se kratko obrati hrvatskim fanovima, koji nestrpljivo čekaju vaš nastup na Metalfestu u Zadru.
Hvala Vam na podršci sve ove godine, i nadam se da se svi skupa vidimo u Zadru.
