Miikka (Disco Ensemble): “Najvažnije je u glazbi ostati iskren prema samom sebi”

3193

Baš kad se zahuktava ozbiljna karijera finskog benda Disco Ensemble, dobili smo priliku popričati s pjevačem Miikkom Koivisto. Novi album i sve brojniji koncerti bili su razlog našeg razgovora, a vidi se da je Miikka još uvijek iskreni dečko kojeg još ništa nije moglo pokvariti i odvući ga od rock’n’roll sna, kojeg, kako kaže, upravo proživljava.

Bok, Mikka, što ima?
Ma, evo me napokon doma, da malo odmorim. Radim si nekakvo jelo.

Mala pauza od koncerata? Vidim, imate dosta zgusnut raspored.
Joj, da, baš smo se vratili s par datuma prošli tjedan. Sviramo zbilja po svuda, putujemo non stop. Ne moram ti ni reći koliko sam sretan i koliko uživam u svemu. Htjeli smo puno svirati, sada nam se to i ostvaruje.

OK, daj nam sad malo za početak predstavi bend, da vas upoznaju i fanovi u Hrvatskoj. Mislim, budući fanovi.
Budući, da… Pa najjednostavnije rečeno mi smo ti 4 šmokljana koji su voljeli glazbu i nekako smo se skupili zajedno i napravili bend. Sviramo negdje 4 godine i iz toga izvlačimo najbolje što možemo.

Kako ti je na turneji? Jel se svađate puno u bendu ili samo cugate da sve zaboravite? Jel ti fali dom?
Pa, gledaj, što se tiče cuganja, ipak se trudimo da malo to smanjimo i svedemo u nekakve normalne granice (smijeh). A u bendu si moramo biti dobri i za sada se super slažemo. Mislim, ipak sviramo i zajedno smo nekih 300 dana godišnje i moramo se zezat i biti si dobri. Kad prođe neko vrijeme lijepo ćemo se oženiti i to je to.

A kada se oženite, onda je gotovo s bendom ili…?
Ma ne! Oženit ćemo se međusobno unutar benda (smijeh)!

Muziku podržava

Pa to bi i bilo najspretnije kad bolje pogledam. Nego, sada kad si ipak prošao nekakvu turneju, jel možeš usporediti koncerte sada kada si ti na pozornici i u vrijeme kada si ti dolazio na koncerta kao dio publike.
Pa, nadam se da se baš ništa nije promijenilo! Ja sam kao klinac uživao na tim koncertima i sanjao sam sve i svašta. Volio sam glazbu oduvijek i sada sam došao u poziciju da ja sviram za druge. Nadam se i mislim da ljudi sada uživaju jednako kako sam i ja uživao prije. Totalno inspirirajuće djeluje kad vidiš da ljudi uživaju u onome što im ti nudiš. Predobar osjećaj!

Dakle, ipak više voliš koncerte od vremena provedenog u studiju?
Oooo da! Definitivno koncerti! Studio je skroz druga stvar. Jako čudna atmosfera sa dosta stresa. Mislim, uvijek je zanimljivo stvarati nešto novo i s te strane je jako uzbudljivo, ali svirka u živo je nešto posebno. Uvijek ću više voljeti koncerte nego tu napetost i iščekivanje koje vlada u studiju. Definitivno svirke u živo!

OK, novi album je vani. Raci nam nešto o glazbi i o tijeku snimanja.
Album smo snimali u Švedskoj s Jens Borgenom i bilo nam je super raditi s njim. Snimali smo ga neko vrijeme i negdje u travnju je bio gotov. Puno je bilo glancanja, lickanja ali na kraju uvijek dobiješ nekakav proizvod. Kakav god on bio… Surađivali smo i s ekipom koja je radila sa The Hives i dobili smo svega. Na kraju nikad ništa nije savršeno, uvijek može još bolje, ali kada pogledam cijeli taj proces, tu fazu snimanja, mislim da zbilja možemo biti, i jesmo, zadovoljni.

Neki kažu da je album ispao post-hardcore, neki da je to emo-punk ili tako nešto. Koje je tvoje mišljenje i gdje ti vidiš zvuk Disco Ensemblea?
Pa ja bih bio najsretniji kada bih mogao reći da je to rock’n’roll. To je uvijek dobra i točna definicija (smijeh), jer uvijek postoji još malo prostora da ubaciš nešto svoje, da između upleteš neke svoje ukuse. Zato glazba i je zanimljiva stvar, stvaraš nešto svoje, nešto novo. Uglavnom, neka kraća definicija bila bi neki emo punk rock. Neka bude što god, ali to je sve samo rock’n’roll. Tako je najbolje.

A kakva je situacija u Finskoj? Pokraj mase tih heavy metal i ljigavih pop bendova, je li Disco Ensemble underground ili mainstream?
Ovako, mi smo najmainstream underground bend (smijeh). Čudno je tu kod nas, ima zbilja svega i uvijek se moraš pitati kako će te ljudi shvatiti. I glazbu i bend. Svirali smo po svakakvim rupama u našoj karijeri i svi u principu kreću iz undergrounda, ali opet, u odnosu na ludu glazbu kakve ima ovdje, za nekoga smo totalni mainstream.

A je li vam pomogla činjenica da su HIM i The Rasmus iz Finske?
Hm… pa to definitivno ohrabruje. Ima mjesta za sviranje mladih bendova, ali ipak ti uvijek puno znači kada vidiš da je netko ipak uspio. Da se razumijemo, ne volim ni HIM ni The Rasmus, ne volim njihovu glazbu i ne pratim ih na taj način, ali sigurno je super kada imaš nešto što ti daje neku nadu da je svašta moguće. Sviraš i sviraš i nerijetko se dogodi da jednom sve padne u vodu, ali kada vidiš da netko od svega toga radi super uspješnu stvar onda i ti zapneš i uvjeriš se da ćeš si biti sam kriv ako ne uspiješ.

Kad već kažeš da si uvijek sam kriv, ima li nešto što bi savjetovao nekom mladom budućem bendu kada ulazi u taj glazbeni svijet? Nešto što moraju ili nešto što ne smiju napraviti?
Pa, ja mislim da je najvažnije od svega da ljudi moraju ostati svoji. Najvažnije je da u glazbi budeš iskren prema samom sebi, da radiš ono što voliš i da to radiš na svoj način. Biti u bendu je super stvar, ali nikako nije dobro ići protiv samog sebe. Treba svirati s dušom i srcem, pokazati da ti to nešto znači, jer ipak si na stageu svako malo. Nemoguće je svirati glazbu i prenositi energiju na ljude, ako ju nisi napravio sa cijelim srcem. Zbilja, treba biti svoj i iskren prema sebi. Ostati svoj, raditi što voliš, ali u svemu tome ipak imati nekog tko će se baviti svim poslovima sa strane. Bez toga se zbilja ne može. Inače ti se sve može zgaditi nakon nekog vremena.

Kad već to spominješ, kako si zadovoljan s vašim izdavačem?
Mi smo potpisali licencirani ugovor s Universalom, a sve smo radili preko Full Steam Recordsa. Naravno da smo sada zadovoljni, album nam uskoro izlazi (intervju je rađen nekoliko dana prije izlaska, op.a.), sviramo po svuda i na to se sve svodi. Kada je sve to krenulo imali smo dosta alternativa i kad uđeš u to, zna biti prokleto zastrašujuće. Ono, ulaziš u ozbiljan svijet, nije to više samo podrum i demo snimka, sada se tu radi o ozbiljnim poslovima i nekakvim ugovorima. Sve te nekako stisne sa svih strana, ali ako želiš nešto postići to je neizbježno. Sada smo zbilja zadovoljni i ne mogu poželjeti ništa više, na turneji smo i tamo smo ipak svoji na svome – na pozornici.

A kako stojite s financijskim aspektom svega toga? Možeš biti iskren, bez brige.
(smijeh) Gledaj, nismo mi postigli ne znam koliki uspjeh, ali iskreno, hranu imamo na stolu svaki dan, kako se kaže. U ovom trenutku to je sve što nam treba i to je najvažnije.

A u vezi zarade bendova, kako reagiraš na download s interenta. Ubija li to glazbu i zaradu ili pomaže za stjecanje novih klinaca koji će to skinuti, pa makar besplatno?
Kad netko skine naš album s interneta, mogu smo reći ‘odlično!’. Zbilja, bio bih sretan kada bi neki klinac skinuo naš album i da mu je dobar. Kad-tad ta činjenica će se isplatiti, jer ipak od albuma ne očekujem ama baš nikakvu zaradu. Mi smo live bend i sve što zarađujemo, zarađujemo od koncerata i tako i treba biti. Ako je nekome naš album dobar, neka ga nabavi gdje god može, ako mu se sviđa mi smo svoje postigli. Koncert je ono gdje će sve doći na svoje. Tako je to danas sa svim bendovima, ne samo sa nama ili samo kod nekih mladih bendova. Koncerti su ti gdje ljudi traže svoj dio zarade.

Imaš li nekakav drugi glazbeni projekt ili neku zanimaciju izvan benda?
Iskreno, apsolutno sam usredotočen samo na Disco Ensemble. To je ono u što ulažem sam svoj trud. Tako je i s ostalima u bendu. Svi smo studirali nešto, ali u jednom određenom trenutku naših turneja i koncerata to je jednostavno postalo nemoguće. Ali, za takve stvari se kaže da nikada nije kasno. Ah da, basist je još uvijek na fakultetu, studira sociologiju. Ja ću se možda i primiti nečega, ali sigurno ne još.

OK, jednostavna kratka pitanja.
Najveći glazbeni utjecaj u tvom životu.

Jednostavno, Refused!

Onda te možda ni ne moram pitati za najbolji album ikada.
Definitivno ‘The Shape Of Punk To Come’.

A trenutno slušaš…
Novi album Peaches. Zbilja mi se sviđa!

OK, mislim da je to sve. Drago mi je da si vas predstavio hrvatskoj publici. Budući da sad idete u Veliku Britaniju pazite na terorizam da vam se nešto ne dogodi, a možda se jednog dana i vidimo kod nas u Zagrebu.
Pazit ćemo na sebe, bez brige. A mislim da sa sigurnošću mogu reći da ćemo i do vas svratiti prije ili kasnije. Sviramo dosta i htio bih posjetiti i vašu zemlju. Nadam se da se vidimo. Pozdrav svima.

0 Shares
Muziku podržava