Mick Jones & Tony James: “Uživamo pisati pjesme i svirati, a prvu borbenu liniju ipak prepuštamo novim generacijama”

2219

Carbon/Silicon zamišljam kao pepeljaru od drvenog ugljena s kubičnim dijamantom u sredini.” Tako nam je Mick Jones približio neobičan naziv benda s kojim 7.5. dolazi u Tvornicu premijerno se predstaviti hrvatskoj publici.

Carbon/Silicon osnovao je zajedno s Tonyem Jamesom, suborcem iz punkerskih rovova, svestranim kreativcem s podebljim glazbenim CV-em s kojim prijateljuje zadnjih četrdesetak godina.

Ranih sedamdesetih, ubrzo nakon što su se upoznali na koncertu danas skoro posve zaboravljenih Heavy Metal Kids, njih su dvojica formirali London SS, proto-punk bend kratkog daha. Toliko kratkog da nisu uspjeli održati nijedan koncert. Od 1976., kada Jones zajedno sa Strummerom i Simononom osniva The Clash, a James s Billy Idolom Generation X, glazbeni putevi im se razilaze.

Nakon ‘nečasnog otpusta’ iz The Clasha, Jones se u dvije inkarnacije benda pod imenom Big Audio Dynamite (skraćeno B.A.D.) u drugoj polovici osamdesetih i kroz devedesete uspješno upušta u fuzioniranje funka, dancea, hip-hopa s popom i rockom. Nekoliko godina nakon raspada Generation X Tony James, pak, započinje avanturu sa Sigue Sigue Sputnikom, bendom elektro-rock zvuka i futuro-ironičnog stila, s kojim, uz nekoliko kraćih prekida, ulazi u 21. stoljeće. A tu ga dočekuje njegov stari prijatelj Mick Jones za kojeg kaže: “Glazba u Mickovoj glavi živi na čaroban način – ja mu pokažem stihove, a on u svojoj glavi može čuti dovršenu pjesmu.”

Na pitanje što je bio okidač njihove ponovne glazbene suradnje, Tony James odgovara: “2002. godine inspirirala nas je mogućnost distribucije besplatne glazbe preko neta. Iznenada se pojavila distribucijska mreža koju smo mogli kontrolirati i preko nje izravno ponuditi svoju glazbu fanovima. Prva pjesma koju smo napisali, ‘MP Free‘, govori upravo o toj revoluciji, revoluciji čiji smo dio željeli biti. I još uvijek smo tu – stavljamo online čitave albume zajedno s likovnom opremom, dajemo ih na besplatan download.”

Uvjerivši se u mogućnosti Interneta, pokrenuli su website www.carbonsiliconinc.com i plodove svoga kreativnog rada počeli dijeliti besplatno. Bio je to dotad nezabilježen potez u glazbenoj industriji (čitavih 5 godina prije Thoma Yorka). Njihov ‘centar slobodne komunikacije’ potaknuo je fanove da ponesu sa sobom kamere na koncerte Carbon/Silicona i tako doprinesu besplatnoj razmjeni dobara.

Muziku podržava

Tijekom godina na stranicu su postavili četiri albuma za besplatan download (posljednji krajem 2009.), nekoliko EP-a i ‘živih’ ploča. 2007. na etiketi Caroline Records izašao im je debi CD “The Last Post” koji je dobio vrlo dobre ocjene u svim relevantnim svjetskim glazbenim magazinima.

S obzirom na put kojim su krenuli, bez čvrstog ugovora, oslanjajući se tek na izravnu komunikaciju sa slušateljima i posjetiteljima koncerata, mora da su ih i vlastite žene i djeca, nezadovoljno vrteći glavama, u jednom trenutku upitali: ‘Sve je to lijepo, ali ima li tu para?’
Ali Tony i na to ima spreman odgovor: “U tijeku je revolucija, a mi smo se našli usred nje, dio smo tog svijeta. Vjerujem da će umjetnici uvijek biti plaćeni, u ovom desetljeću očito na nove načine. Ako imaš odanu publiku, vjerujem da će te ona, osim ‘skidanjem’ besplatne glazbe, podržati i kupovinom CD-a i majica. Riječ je o novom odnosu s fanovima koji cijene što nisi dio korporacijske mašine.”

Jednom punker, uvijek punker, makar ga okruživao i online svijet. U tom kontekstu, kako ga se doima činjenica da je sve udaljeno tek jedan klik miša?
“Volim novi online svijet, volim ga. Sve je nadohvat miša – filmovi, glazba, književnost, umjetnost… što bih okružen tim blagom još poželio? Molim vas, produžite dan na 26 sati! Svijet online promocije se tako brzo razvija – uzbudljiva mi je pomisao da negdje neki 60-godišnjak stvara glazbu, da mu se rađaju ideje koje meni nikada nisu padale na pamet, a pritom zna iskoristiti novi medij za vlastitu promociju.”

Vrlom novom online svijetu unatoč, na spomen Londona iz druge polovice sedamdesetih, kada se ulicama valjao punk, iz Tonyeve se tipkovnice oteo uzdah:
“Aaaah – lijepo je bilo biti mlad u to vrijeme, biti dijelom pokreta koji je ‘pomeo’ čitavu naciju. Danas je sve rascjepkano na mikropokrete. Da, sretni smo što smo bili dijelom punka.”

Naravno, kad se povede priča o punku, nemoguće je ne ‘udaviti’ Micka s nekoliko rafalnih pitanja o The Clashu. Na pitanje što je kumovalo njihovom raspadu, Jones je odgovorio:
“Probali smo sve osim uzeti dopust. Zato smo se, kao i toliki drugi bendovi, zasitili jedni drugih… no dok su trajali… Svirali smo samo onu glazbu koja nam se sviđala, a u tome je džuboks odigrao važnu ulogu.”

Upitan za najdraži album The Clasha, Mick je napisao:
“Svaki album The Clasha je bio različit od onog prethodnog i iako ih sve volim, rekao bih da mi je ipak najdraži prvi album. Jednostavno, taj je album zvučao potpuno različito od apsolutno svega što je snimljeno prije njega.”

A koja mu slika prva prođe kroz glavu kad se sjeti nikad prežaljenog Joea Strummera?
“Sjetim se Joeovih koncerata s the 101’ers na koje smo odlazili. Uvijek me podsjećao na Eddiea Cochrana.”

I na kraju, fast forward u blisku budućnost, točnije početak svibnja kad Carbon/Silicon očekuje prvi susret sa zagrebačkim fanovima. Što ovdašnja publika može očekivati?
“Stare pjesme i nove pjesme. Bit će to i debi Jessea Wooda (starog Ronniea sin, op.a.) na basu. Uvijek se uspijemo dobro zabaviti jer je za nas svaki novi koncert priča za sebe.”

0 Shares
Muziku podržava