U 25 godina na glazbenoj sceni, Simply Red su izdali mnoštvo hit singlova kojima su sakupili veliki broj fanova, a mnogi od njih ne mogu prežaliti raspad benda koji će se dogoditi za dvije godine nakon velike svjetske turneje.
Ovih je dana objavljena i kolekcija najvećih hitova benda “Simply Red 25: The Greatest Hits“, koja će se i promovirati na tim budućim koncertima koji započinju na početkom sljedeće godine.
Mick Hucknall, crvenokosi pjevač karakterističnog vokala, s vremenom je postao pravi sinonim za Simply Red, pa smo ga ulovili da nam ukratko objasni trenutne događaje s bendom, kakvi su mu planovi te kako mu protječe samostalna karijera, budući da je poznato da je ranije ove godine izdao svoj samostalni album “Tribute to Bobby“.
Budući da zovemo iz Hrvatske, na što te prvo asocira kad čuješ riječ Hrvatska? Da li se možda sjećaš nastupa Simply Reda u Hrvatskoj?
Nažalost, sjećam se samo amfiteatra u Puli jer je to bilo sve što sam vidio tada.
Na aktualnoj kompilaciji obradili ste pjesmu The Moody Bluesa “Go Now”. Kakvu ste emocijalnu snagu prenijeli u ovu preradu pjesme?
Volim tu pjesmu, to je pravi klasik ’60-ih, a ono što smo se mi potrudili učiniti je da uvijek imamo na umu da je 2008. pa smo napravili modernu verziju te pjesme.
Poznato je da će se bend raspasti 2010. Koji su razlozi za tu odluku?
Mislim da je 10 albuma u 25 godina i više nego dovoljno za jedan bend. Htio bih malo promijeniti svoj glazbeni stil, htio bih raditi i neke druge stvari.
Što ćete svirati na predstojećoj turneji, većinom skladbe s ove kolekcije hitova?
Da, točno ćemo to svirati, svoje najveće hitove koji su predstavljeni na “Simply Red 25: The Greatest Hits”.
Kako će izgledati oproštajna turneja, koliko ćete država posjetiti? Da li ćete možda ponovno posjetiti Hrvatsku?
S tom turnejom ćemo obići cijeli svijet. S koncertima ćemo započeti u veljači sljedeće godine, a turneja će trajati do ljeta 2010. Velike su mogućnosti da negdje u tom periodu ponovno posjetimo Hrvatsku, ali točno sada ne bih znao reći.
Gledajući unatrag, da li bi mogao ukratko podijeliti karijeru Simply Reda u nekoliko faza?
Naravno da bih mogao. U početku, tamo negdje do 1992. jako smo mnogo svirali, bili stalno na turnejama, posjećivali mnoge države, obišli smo svijet 5-6 puta… Tada bih mogao reći da je započela druga faza benda u kojoj nismo previše išli na turneje, a ona je trajala do otprilike 2000. Tada smo se više bazirali na studijske albume, pokušali složiti privatni život… A nakon toga smo osnovali vlastitu diskografsku kuću i tako sami odlučivali o mnogo čemu.
Koje su prednosti, a koje mane vlastite diskografske kuće? Da li je bilo problema s velikim diskografima?
Imao sam velikih problema s velikim diskografskim kućama zato sam i učinio takav korak. Neko vrijeme sam se uspio totalno maknuti od njih, ali sam s vremenom riješio sve probleme s njima, tako da danas lijepo surađujemo.
U toj smo borbi postigli mnogo i mogu vrlo ponosno reći da sam jako zadovoljan s potezima koje sam učinio.
Poznato je da si prije Simply Reda svirao u punk bendu The Frantic Elevators, a jedna njihova pjesma u sasvim drugom aranžmanu je postala jedan od prvih hitova Simply Reda. Naravno, govorim o pjesmi “Holding Back the Years”, koja je prije tri godine dobila i svoju akustičnu verziju na albumu “Simplified”. Što mi možeš reći o njoj?
Pjesma govori o napuštanju doma, odnosno o odlukama koje moraš donijeti u svojem životu. S vremenom trebaš napustiti sigurnost roditeljske kuće i pronaći svoj put u životu. S druge strane, opet podsjeća na djetinjstvo, kako je bilo lijepo u tom periodu života. Ipak, najvažniji je taj moment odluke u pjesmi.
Koliki je utjecaj na tebe imao legendarni koncert Sex Pistolsa u tvojem rodnom gradu Manchesteru 1976. godine, kojem si koliko je poznato i sam prisustvovao?
Tada je bio važniji moj odnos prema svijetu, nego sam koncert. Punk je dao ljudima izbor da sumnjaju u postojeće stanje, o snazi medija i na način na koji oni utječu na ljude, distorziju koju mediji mogu donijeti…
To mi je bilo vrlo interesantno i to je jedna od najvažnijih lekcija u životu koje sam naučio, ne boj se svoje slobode, izrazi svoju osobnost makar si skroz drukčiji od drugih… Sama glazbe me nije toliko inspirirala, na mene je više utjecala američka crnačka glazba nego punk.
Kakav će biti život poslije Simply Reda?
Utjecaji Simply Reda su vrlo šaroliki, gotovo sva glazba iz ’70-ih i ’80-ih, pa i dalje. Meni je zanimljiva i ranija glazbe, iz ’50-ih i ’60-ih, pa se često znam prikloniti tom zvuku, a to je vrlo teško pod nazivom Simply Red jer fanovi ne bi mogli podnijeti takvu promjenu.
Radio postaje i fanovi imaju zamišljeni zvuk benda koji se jednostavno ne smije mijenjati, a meni je to preteško promijeniti. Zato je meni vrlo važno raditi nešto drugo, drugačije, a to ću i raditi pod svojim imenom.
Da li se možda bojiš da jednog dana kada pogledaš u zrcalo više nećeš biti crvenokos kao danas?
Ma ne… To je neizbježno. U životu moraš uživati u svakom trenutku, moraš naučiti nešto novo i primjenjivati to, trebaš se usavršavati kao osoba, to je najbitnije. Sve ostalo nije važno. Crvena kosa je prolazna, ne zamaram se s tim.
U Hrvatskoj imaš veliki broj fanova. Što bi im poručio?
Moram reći da mi je bilo predivno svirati pred njima te se nadam da ću opet imati tu priliku, neka uživaju u predstojećoj kolekciji hitova. Bit ću stvarno šokiran ako nećemo na ovoj posljednjoj turneji ponovno posjetiti Hrvatsku, pa zato se veselim ponovnom susretu s njima.
(Muzika.hr/Radio Antena/Aquarius Records)
