“Ne zanimaju me bilo kakve kontroverze oko njegovog privatnog života.” Kaže tako Slavin Balen, glazbeni urednik Radio 101. Naravno, riječ je o Michaelu Jacksonu, kralju pop glazbe koji se, deset godina od svoje smrti, opet našao u fokusu javnosti zbog izlaska dokumentarca “Leaving Neverland“.
Moram priznati kako mi je rijetko kada bilo tako teško skupiti misli nakon odgledanog ili odslušanog. Ovaj članak će ukratko predstaviti uradak koji će garantirano dići pola svijeta na noge u narednim tjednima, a onda će ići onaj teži pothvat, pokušaj odgovora na pitanje “što ćemo sada?” Do tada, lakši dio ionako teškog članka.
“Leaving Neverland” – stvarnost ili mit?
Četiri sata materijala izašlo je iz koprodukcije Channel 4 i HBO, a sam sadržaj je poput najhladnijeg bešćutnog šamara – ne ostavlja ravnodušnim. Vjerujem kako se svi sjećate optužbi koje je trpio naš protagonist/antagonist u nekoliko faza svoje karijere. U jeku Michaelove popularnosti, polako, ali sigurno su počele curiti informacije kako Jackson zlostavlja djecu. Pop superstar, miljenik publike i svakako jedan od najvećih glazbenika svih vremena često je vrijeme provodio u društvu maloljetnika, što je posve prirodno izazvalo sumnje u nevinost njegova odnosa naspram djece. Ovaj dokumentarac prati dvije posve odvojene, ali opet jako slične priče o dječacima koji su, kako sami tvrde, od Michaela bili – zlostavljani.
Iscrpno i detaljno, dokumentarac istražuje uzroke i posljedice njegovih navodnih radnji, povezuje Michaelovu karijeru i privatni život te finalno u fokus stavlja Jamesa i Wadea, dječake koji su imali prilike iskusiti što točno znači biti Jacksonov miljenik. Klasični primjeri dream come true scenarija, Disneyjeva bajka sa stvarnim likovima – jer tko ne bi htio biti prijatelj čovjeka čiji posteri krase zidove diljem svijeta? Wade i James, oboje talentirani i nasmijani te naravno fascinirani svojim junakom, imali su prilike doći u kontakt sa svojim idolom, a sve što je uslijedilo polako, ali sigurno postala je prava noćna mora. I to ne samo zbog navodnih zlostavljanja, pravi horor krije se upravo u činjenici da je Michael, ako je stvarno radio to za što ga se po novom tereti, zaveo i manipulirao djecu i njihove roditelje, a sve to omogućio mu je golemi establišment koji je stajao iza njegove karijere.
Što ćemo sada?
Nemam pojma. Možda mogu krenuti od činjenice da je Michael u najmanju ruku čudak zbog količine vremena koje je proveo u društvu malene djece. Jasno je kako mu je karijera oduzela djetinjstvo koje je pokušao oživjeti družeći se s maloljetnicima, no nitko ne može osporiti da “nešto tu ne štima”. U principu nemamo mi što ulaziti u to tko s kime provodi svoje vrijeme i kako, no djeca su ranjiva društvena skupina, a Michael je moćni glazbeni superstar koji si može priuštiti – svašta. Nadalje, zlobnici će reći kako svjedočanstva i ispovijesti stižu prekasno, jer vjerovali ili ne, Wade i James su svjedočili za Jacksona u prvom prasku afera devedesetih godina. Ipak, uzmite u obzir kako su ti momci svoja možebitna zlostavljanja proživljavali kao mala djeca, a biti u intimnom odnosu sa svojim idolom u trenucima dok još ne znaš što je dobro, a što krivo – gotovo sigurno u glavi stvara dubioze.
Ono jezivo, dio koji me najviše brine su – roditelji. Pokušajte se staviti u poziciju majke ili oca djeteta koje ostvari svoj dječački san i upozna svog idola. Zamislite najveće moguće ime iz svijeta glazbe ili filma, netko tko je popularan i neokaljan. Sada se opustite u višemjesečnu hipnozu gdje prvotni meet&greet brzo preraste u druženje, a to isto druženje postane prijateljstvo, pa sve to skupa preraste u intimni odnos gdje vaše dijete dijeli postelju s odraslom individuom. Bit ćemo do kraja pošteni i naglasiti kako ta vaša zamišljena individua mora biti dijete u duši. Također mora posjedovati čitav niz kvalitetnih osobina zbog kojih vam se i sviđa. Budite sada iskreni: biste li dopustili takav razvoj događaja? Vjerujem kako svi jasno i glasno govorite “ne”, no praksa nas uči drugačije. Radilo se o našoj djeci, nama samima ili nama pak dragoj osobi, ako treba prstom uprti u onoga koji uživa beskonačni status, često to ne činimo.
Naime Wadeovi i Jamesovi roditelji su upali u tu zamku, zlostavljao ih Michael ili ne. Apsurdno je i nakaradno gledati dokumentarac u kojem isti ti ljudi daju izjave kako su bili zavedeni dugi niz mjeseci, kako su živjeli svoj san na račun drugih te da je s njihovom djecom u Michaelovom društvu “bilo sve ok”. Apsurdno je da ti isti ljudi nisu ništa posumnjali nakon prvih optužbi nekih drugih dječaka. No o roditeljima ne bih trošio dodatne riječi jer, ako je sve izrečeno u dokumentarcu istina – onda je idolopoklonstvo učinilo svoje. Postoji i onaj drugi, kudikamo mračniji scenarij, da su roditelji sve to znali i dopuštali za neku novčanu svotu. Bilo kako bilo, ovaj uradak ostavlja puno pitanja u zraku. Mnoga od njih nikada neće biti odgovorena.
Trebamo li reagirati?
Sad slijedi onaj najteži dio – kako ćemo se postaviti. O Michaelovim nedaćama se naveliko spekuliralo, no sve je ostalo u sferi tračeva i nagađanja. Isto tako, posve je jasno kako uvijek postoji ona mogućnost da netko napumpava cijelu priču kako bi monetizirao na njegovoj ostavštini. Ipak, ova svjedočanstva, koje je gotovo nemoguće odglumiti, bacaju novo svjetlo na čitav slučaj i guraju nas u zaključke koje možda i ne želimo osvijestiti. Pogledate li ovaj dokumentarac Michael Jackson će za vas vrlo vjerojatno postati opaki pedofil, osoba koja svoje porive nije ostvarivala silom već nagovorom, i persona koja je činila sve u svojoj moći da spriječi eventualna priznanja. Na temelju svih tih navoda, svijet je već počeo reagirati.
BBC ga je maknuo sa svoje playliste, a čini se kako će to činiti i druge postaje. S druge pak strane, zaluđeni obožavatelji Jacksonova lika i djela i dalje brane svog pokojnog idola, a neki čak i demonstriraju. Upravo je ta informacija nešto što nas treba najviše brinuti, i iz koje moramo izvući neki zaključak. Ja od naslova ovog paragrafa neću pobjeći te ću izreći svoj stav. Ako se mene pita, nakon ovog dokumentarca, Michael Jackson je sve ono što mu se stavlja na teret. Na temelju toga, stava sam da ga se treba i diskreditirati. Objektivno ništa ne može srušiti njegov glazbeni kredibilitet, no mišljenja sam kako njegovu ostavštinu više ne treba hraniti. Vrlo vjerojatno je to licemjerno od mene, jer gledam svoju policu s glazbom i već vidim par problematičnih umjetnika koje sam na ovaj ili onaj način podržao. Jedan od njih je i Charles Manson, čiju ploču sam uredno kupio. Što se pak tiče demonstranata i onih koji i dalje Michaela brane…
Zaključak
Upravo oni su ti zbog kojih moramo zastati. Znate li da su James i Wade, nakon što su prvi puta progovorili o svojim zlostavljanjima, primali prijetnje Michaelovih fanova? Društvo se u ovakvim slučajevima ne solidarizira sa žrtvom, dapače, podsvjesno ne žele sami sebi priznati kako je moguće da je njihov miljenik učinio nešto zlo, pa slično poput onih koji opravdavaju slučajeve silovanja, upiru prstom u žrtve. To definitivno nije ohrabrujuće za one koji žele podijeliti svoju tragediju.
foto: Dave Hogan, Getty Images
Gdje ćemo povući crtu? Teško je odgovoriti trebamo li se odreći umjetnika koji su van svoje profesije nanijeli nepopravljivu štetu drugima. No kada je u pitanju najranjivija skupina, a to su djeca, mišljenja sam da trebamo biti nemilosrdni. Ako je Michael stvarno bio pedofil, razdvajanjem njegova lika od njegova djela prešutno odobravamo devijacije moćnicima. Budimo iskreni, da je neki klošar s ceste doživio Michaelove optužbe, ne bi preživio deset minuta na cesti. Michael nas je pak zadužio glazbom, i učinio od svih nas taoce. Bilo bi pametno da se oslobodimo tih okova. Jer Michael nije jedini. Dokumentarac, koji bajdvej nije remek-djelo filmskog stvaralaštva te pati od nekih dječjih bolesti, iznimno je bitan, jer nas tjera da zaključke donosimo sami. Jedno je sigurno, nakon ovoga Michael Jackson više neće biti isti i njegova karijera gotovo pa sigurno će imati pečat na mrlju koja je već prolivena na Wikipedijinoj stranici o njegovu liku.
