Michael Jackson (1958. – 2009.) – Kralj popa!

14433

Četvrtak 25.6.2009.napustio nas je Michael Jackson, kralj popa, jer ga je izdalo srce. Isto ono koje je stoički podnosilo očevo zlostavljanje, beskrajno uvježbavanje plesnih koraka i vokalnih dionica, masovnu histeriju oko albuma “Thriller“, gomilu anestezijskih preparata koji su olakšavali pred i postoperativne trenutke uslijed estetskih zahvata, sudske tužbe, goleme dugove, život pod staklenim zvonom. Možda su tu bili tko zna kakvi lijekovi i tko zna kakve bizarne priče, nikad nećemo znati. Jer u krajnjoj liniji nije niti bitno.

Bitno trebamo razlučiti sami: hoćemo li ga pamtiti kao vrhunskog zabavljača, sjajnog pjevača i plesača, autora najprodavanijeg albuma u povijesti popularne glazbe ili ćemo ga pamtiti po posrtajima i neobičnim životnim odlukama, čime nas je samo podsjećao da ni on nije savršen, iako se gledanjem i slušanjem njegovih singlova, albuma i koncerata činilo suprotno.

Rođen 29.8.1958. u Garyu u Indiani, odgojen pod paskom nasilnog oca i majke koja je bila članica vjerske zajednice Jehovinih svjedoka, Michael je od ranog djetinjstva vezan za glazbu i scenu: kao šestogodišnjak bio je član obiteljske grupe Jackson Brothers (poslije Jackson 5), u kojoj su uz Michaela nastupali Jackie, Tito, Jermaine i Marlon. Nastupali su po raznim događanjima, čak su više puta otvarali večer u striptiz barovima.

Ubrzo njegove talente primjećuje tada ugledni magazin Rolling Stone, a u grupi Jackson 5 vremenom se nametnuo kao glavni pjevač. Snimaju seriju uspješnih singlova: “I Want You Back”, “ABC” i “I’ll Be There”. U četrnaestoj Michael snima svoj prvi album “Got To Be There“, koji ulazi u američki TOP 20 najprodavanijih albuma. ‘Neodoljivo i fascinirajuće’, pisao je tada Rolling Stone. Naredni album “Ben“, izdan nešto prije Michaelovog 14. rođendana bio je praćen istoimenim singlom koji se prodao u milijun primjeraka.

Nije imao niti 15 godina kada je u glavnom stožeru diskografske kuće Motown probao ispregovarati da snima svoje pjesme, kao što je omogućeno Marvinu Gayeu i Stevieu Wonderu. Nije uspio. Umjesto toga, izlazi mu treći album, “Music And Me“, praćen umjereno uspješnim singlom, obradom pjesme Stevie Wondera “With A Child’s Heart”. Michaelu glas tada počinje mutirati, a zadnjim albumom za kuću Motown, “Forever, Michael” navješćuje konkretniji zalazak u vode ušminkanog i ispeglanog soula.

Veliki utjecaj na Jacksonov glazbeni razvoj imat će Stevie Wonder: obojica su rano zašli u vode show biznisa, obojica su bili štićenici diskografske kuće Motown, obojica su povezivala zvuk funka i soula sa sintesajzerima, Wondera će Jackson često obrađivati, ali dok je Wonder bio čarobnjak u studiju koji je često svirao sve instrumente na svojim albumima, Jacksona je više zanimala scena: ples i izvedba.

Jackson će u suradnji s Quincyem Jonesom usavršiti Wonderove produkcijske ideje, odnosno dodati im još više glanca i sjaja. Jacksonov glas je također posebna priča: izrazito svilenkast, sposoban zvučati seksi, napasno i drsko u jednim, a anđeosko i nevino u drugim momentima.

Drugi veliki izvođač koji je pripomogao Jacksonu da postane kralj popa, bio je Paul McCartney, kralj popičnih melodija. Njihova je suradnja počela na albumu “Off The Wall” (Paul je autor pjesme “Girlfriend”), nastavila se i na albumu “Thriller” kroz vokalnu suradnju na “The Girl Is Mine” i na McCartneyevom albumu “Pipes Of Peace” u pjesmi “Say Say Say”. Treći čovjek je Rod Temperton, skladatelj Jacksonovih hitova “Off The Wall”, “Rock With You” i “Burn This Disco Out” te “Thriller”.

Muziku podržava

1978. Jackson glumi Strašilo u filmu ”The Wiz”. Iako su u filmu sudjelovali Diana Ross i Richard Pryor, film je podbacio, a jedino vrijedno spomena bila je, prema kritičarima, Michaelova izvedba. Jackson se tada upoznao s Quincyem Jonesom koji će produkcijski obilježiti kreativno najfertilnije razdoblje Jacksonova stvaralaštva.

Četiri godine nakon albuma “Forever, Michael”, 1979. izlazi “Off The Wall“, prvo Jacksonovo remek-djelo, koje se do sada prodalo u 20 milijuna primjeraka. Michaelu je tada tek 21., rješava se oca na poziciji svog menadžera.

Apsolutnim komercijalnim vrhom Jacksonove kreativne snage smatra se album “Thriller“, izdan krajem 1982., koji predstavlja plesno pocupkujući melting pot gotovo svih žanrova glazbe i do danas je opće mjesto popularne kulture, nezaobilazna stanica za ljubitelje soula i funka. Album sadrži 9 pjesama, od kojih je 7 ušlo u TOP 10 singlova.

Osim McCartneya, na albumu gostuju Eddie Van Halen i Steve Lukather iz grupe Toto, što je do tada bilo nezamislivo da metalci gostuju na svilenkastoj funky pop ploči. Dodatnu promociju albumu učinili su atraktivni video spotovi sa zahtjevnim koreografijama na tada tek ustoličenom MTV-u. Ipak, treba reći da nema te koreografije niti tako dobrog spota koji bi loš album prodali u 47 milijuna primjeraka.

Album “Bad” objavljen 1987. je također vrlo uspješan. Do sada je prodano 30 milijuna primjeraka. Od 10 pjesama na albumu (na CD izdanju našla se jedna bonus pjesma), 9 ih je izdano kao singl, a još prodavaniji je bio album “Dangerous“, izdan krajem 1991. koji je kupilo 32 milijuna duša.

Nedugo nakon “Thrillera“, Jacksonov se fizički izgled počinje mijenjati. Postaje sve bljeđi i bljeđi. Počinju glasine o plastičnim operacijama, kao i pričice o anoreksiji, te kako ‘Michael uistinu voli djecu’. Ipak Jackson cijelo vrijeme drži koncerte na kojima ne štedi niti svoje tijelo niti svoje glasnice. 1993. se susreće s optužbama za pedofiliju, a cijeli slučaj završava izvansudskom nagodbom.

Unatoč zamjetnom komercijalnom uspjehu album “HIStory” iz 1995. je dobio podijeljene kritike, a “Invincible” iz 2001. je pokopan i među publikom i među kritikom. Album remixeva “Blood On The Dance Floor” prodaje se u tek 6 milijuna primjeraka, što je za obične smrtnike velika brojka, a za Jacksona znak za uzbunu zbog loše prodaje.

Zadnje godine Jacksonovog života bile su obilježene čudnim vijestima, sudskim tužbama zbog pedofilije, seljenjem u Bahrein, te sporadičnim najavama povratka na scenu u velikom stilu. Najuvjerljivije je zazvučalo da će Jackson održati 50 koncerata u O2 Areni u Londonu počevši u srpnju ove godine. Ulaznice su puštene u prodaju i brzo planule. Jedino što su se rokovi pomicali. 50 koncerata je trebalo simbolizirati Jacksonovih 50 godina života.

A u 50 godina života sabijeno je preko 40 godina bavljenja show biznisom, mnoštvo prodanih ploča, gomila priznanja. Iako je imao kraj sebe obitelj koja se time bavila, producente, dobre menadžere, pomoć velikih autora, nitko, ali baš nitko neće osporiti da je Jackson do svega došao krvavim radom i iznimno velikim žrtvovanjem vlastitog privatnog života. “I did it my way” rekao je Frank Sinatra, a isto vrijedi i za Michaela Jacksona.

Vrlo nas vjerojatno očekuje trakavica oko Michaelove ostavštine, izlazak prljavog rublja, barem tri totalno različite knjige različitih autora koji će tvrditi da su samo oni poznavali Jacksona u dušu i tko zna što sve ne. Ali jedno je sigurno. Količina isplakanih suza bit će obrnuto proporcionalna razumijevanju koje smo Michaelu Jacksonu pokazali pred kraj života.

Muziku podržava