Otkako je festivala, podrazumijeva se da će oni festivali koji dovedu najbolja imena biti najposjećeniji i najviše cijenjeni. Međutim, godinama je već relevantna stavka svakog festivala koliko je eco-friendly te festivali s, primjerice, biorazgradivim čašama postaju mainstream. Ipak, postoji razlika između onih festivala koji to rade zbog trenda te površno pristupaju tome i onih koji su se u potpunosti posvetili tome da organiziraju održiv festival.
Jedan od takvih festivala je MetalDays festival. Za one koji ne znaju, MetalDays festival namijenjen je, ne bi vjerovali, ljubiteljima metala i srodnih žanrova. O festivalu i o svim njegovim postignućima popričali smo s Nikom Brunet i Bobanom Milunovićem iz organizacije.
Prije no što smo se bacili na “zelene teme”, popričali smo malo glazbenim odrednicama festivala i o festivalskoj ponudi. Apocalyptica, Katatonia, Slayer, Motörhead, Amon Amarth, Behemoth, Nightwish, Cannibal Corpse i At the Gates samo su neki od bendova koji su nastupili na festivalu koji se održava u Tolminu. Zanimalo me na koji su koncert najviše ponosni. Nika i Boban gotovo su iste sekunde dali isti odgovor.
– Ako već moram samo jedno ime uzeti, onda je to sigurno Judas Priest. Zbog toga što je to najveći bend kojeg mi možemo ugostiti na svom festivalu. Produkcijski. Naša lokacija nije nogometno igralište i komplicirano je dovoditi bendove s ogromnom produkcijskom mašinerijom zbog lokacije do koje je teško doći i jer smo limitirani s parkingom. – rekao je Boban i istaknuo kako upravo zbog toga ne mogu dovesti nekog poput Rammsteina jer u cijelom Tolminu nema dovoljno mjesta za šlepere takvih bendova.
Unatoč tome što ne mogu dovoditi izvođače koji priređuju najveće koncertne spektakle, ipak su stvorili priču oko festivala, zbog kojeg mnogi žele nastupiti na MetalDaysu. Boban tvrdi kako mnogi bendovi gnjave svoje agente time kako žele svirati na festivalu. Slovensko tržište je bendovima definitivno malo tržište, no mnogi žele svirati u Tolminu jer festival nudi unikatnu atmosferu.
Jedan od elemenata zbog kojih nudi unikatnu atmosferu je lokacija. Naime, festival se nalazi na mjestu gdje se Tolminka ulijeva u Soču pa se tako posjetitelji mogu osvježiti na plažama, koje se nalaze pet minuta od stagea. Festival je poseban i po tome što nudi full experience pa se tako posjetitelji animiraju da istraže regiju, da isprobaju koji adrenalinski sport, da posjete Postojnsku jamu ili da posjete Muzej Prvog svjetskog rata u Kobaridu. – Nekako smo se pomaknuli od koncepta muzičkog festivala da dođeš, piješ i gledaš bendove te smo postali festival koji nudi holiday koncept. Dođeš na deset dana, počneš s doručkom, čitaš novine koje sami štampamo svaki dan, onda malo joga, fitness pa bendovi, pojedeš normalni ručak i tako dalje. – naglasila je Nika. Festival je ograničen na 12 tisuća ljudi upravo zbog navedenih stvari, kako bi se organizacijski sve moglo posložiti da se posjetitelju servira maksimalna ugoda.
U aftermovieju festivala upali su mi u oko mladenci pa sam morala upitati Bobana i Niku je li to iscenirano. Odgovor je bio negativan. U sklopu festivala organiziraju se prava vjenčanja, na kojima budu prisutni matičar i tolminski gradonačelnik. Još je bolja priča o tome kako je uopće došlo do toga da se održavaju vjenčanja na festivalu. – Umrijet ćeš od smijeha kad ti kažemo kako je došlo do toga. Mi smo si dobri s Gibonnijem. U jednom momentu, pričali smo o tome šta bi svatko od nas radio da se ne bavimo onime čime se mi bavimo. I on je rekao kako bi on bio matičar jer mu nema ničeg ljepšeg od spajanja dvoje ljudi. – pojasnio je sve Boban i rekao kako im se nakon toga rodila ideja da to realiziraju na festivalu. Sve zbog Đibe.
Dobro, dosta o Đibi, bacimo se napokon na glavnu temu našeg razgovora, a to je odnos između festivala i ekologije. MetalDays četiri je godine zaredom osvojio nagradu na Greener Festival Awardsu. Zanimalo me kako je sve to krenulo.
Kako kaže Boban, počeli su se time baviti 2007. godine jer su svi živjeli na takav način pa im je bilo logično da to primjene na svoj posao. – Kako je nekad bilo najnormalnije da pušiš u avionu, što nam je danas nepojmljivo, tako će i pravljenje svinjca na festivalu jednog dana biti svugdje nepojmljivo. Jedan od inicijatora za promjenom bio je zapravo tolminski seljak koji se žalio da mu se krava povrijedila na klin, kako su posjetitelji ostavljali metalne klinove od šatora. I odatle smo počeli. Ajmo naći biorazgradive klinove. Kada smo našli biorazgradive klinove, onda smo vidjeli da je moguće pronaći puno toga o čemu nismo ni razmišljali. Tada smo počeli kreirati priču o zelenom festivalu. – pojasnio je Boban te je nadodao kako su otvoreni za sva pitanja i dijeljenje savjeta drugim festivalima.
Jedan od glavnih razloga zašto mnogi festivali ne drže do ekološke etikete je taj što ekološki projekti nisu financijski isplativi. Boban i Nika predviđaju da će europske direktive uskoro biti takve da će se svi festivali trebati pridržavati nekih ekoloških standarda. Ipak, s vremenom će biti isplativije biti “zeleni” festival, a s nekim stvarima se već ide u tom smjeru. – Nekad su distributeri piva ili sokova dijelili besplatne čaše i onda bi nakon festivala oko 100 tisuća plastičnih čaša završilo u smeću. Samo to što smo se prebacili s plastičnih čaša na biorazgradive čaše koštalo nas je prvu godinu oko 80 tisuća eura. No sad sve češće od distributera dobiješ biorazgradive čaše. – kaže Boban.
Godine su bile potrebne da se MetalDays transformira u zeleni festival. Riješili su se plastike, omogućili svim posjetiteljima besplatnu vodu, napravili su kanalizaciju i zabranili generatore na fosilna goriva. Kad god bi startali s nekom promjenom, naišli bi na neodobravanje i negodovanje. Ipak, to ih ne sprječava u daljnjim planovima na području poboljšanja ekoloških standarda. – U planu nam je uvesti festivalski shop koji će raditi bez ambalaže. To je plan za 2022. godinu. Od 2023. nećemo prodavati hranu koja nije sto posto plant-bassed food. Smanjujemo ponudu životinjskih proizvoda i postat ćemo 100% plant-based festival. – ističe Boban.
S ciljem da smanje količinu smeća, u planu im je i zabraniti 2022. godine unos bilo čega na festival. Sve potrebno moći će se nabaviti u festivalskom shopu. Kao osoba koja na festivalima živi na paštetama, pitala sam ih hoće li to biti radikalan potez za one koji nisu na “ti” s parama? – Naša inicijativa nije zasnovana na tome da bi sve trebalo biti skuplje, baš naprotiv. Imat ćeš iste cijene kao u Mercatoru u Tolminu. U principu će svima biti lakše. – zaključuje Boban.
Preostaje nam samo vidjeti koliko će godina trebati da se hrvatski festivali transformiraju na isti način kako se transformirao MetalDays. Među nekima postoji i dalje stereotipno razmišljanje kako su metalci prljavi. “Prljave metalike”. Eto, na kraju je jedan metal festival jedan od boljih europskih primjera kako održati sadržajan festival, a pri tome biti prijateljski nastrojen prema prirodi. MetalDays svakako može biti dobar primjer. Festival kojem motiv nije bio trendovske prirode, već je motiv proizašao iz brige za okolišem. They did it before it was cool.
Za kraj, Nika i Boban pozivaju Hrvate da svrate do Tolmina na MetalDays. Neobično im je kako iz Hrvatske i Srbije dolazi podjednak broj posjetitelja, unatoč tome što je Srbija dalje i što Srbija ima niži standard.
