Švicarska folk metal skupina Eluveitie napravila je u posljednjih godinu dana pravu ‘pomutnju’ među metalcima. Naime, u tom kratkom periodu Eluveitie je od statusa ‘jednog od’ folk bendova došao do razine da se njegovo ime izgovara s velikim respektom i poštovanjem.
Prvi pravi korak koji je tome pridonio bili su prošlogodišnji nastupi, na kojima je bend dobio pravu priliku da predstavi velikom broju metalaca. Drugi, jednako, ako ne i više značajan, ‘deal’ je s Nuclear Blastom, a treći je odličan album “Slania“, koji je u najvećem broju analiza u metal medijima dobio visoke ocjene.
Eluveitie je formiran 2002. godine, slijedeće godine snimili su prvi demo, EP “Ven” , kojeg 2004. reizdaju. Dvije godine kasnije objavili su debitantski album “Spirit” , nakon čega su ozbiljnije skrenuli pozornost na sebe, da bi danas uživali ugled jednog od najpopularnijih folk metal bendova.
Inače, za one koji možda ne znaju, sama riječ Eluveitie dolazi iz starog helvećanskog jezika, a znači ‘ja sam Helvećanin‘. Makar to, vjerujem, većina zna, ipak ću istaknuti da su Helvećani bili keltsko pleme, ‘praoci’ današnje Švicarske, odnosno narod koji je davno živio na prostoru te srednejeuropske države. 
Tako se, uz uobičajene nazive, poput Switzerland ili Swiss, još i danas često može vidjeti onaj autohtoni, ‘domaći’ naziv za Švicarsku – Helvetia.
A jedna od važnih spona benda Eluveitie je violinistica i back-pjevačica Meri Tadić, djevojka rođena u Švicarskoj, ali s jakim hrvatskim ‘korijenima’. S njom smo kratko popričali neposredno pred nastup Eluveitiea na ovogodišnjem Metal Campu, na kojem je ova ekipa ponovno, baš kao i lani, održala jedan od najboljih koncerata.
U tom razgovoru dotaknuli smo nekoliko, nadam se, zanimljivih tema, poput one o tekstualnoj tematici albuma “Slania“, kojom smo nadopunili recenziju objavljenu na našim stranicama, gdje smo ipak najviše prostora posvetili njegovom muzičkom ‘izgledu’.
Pa vidimo sada zajedno što je to za čitatelje našeg portala izjavila Meri, vrlo simpatična, prijazna i uvijek nasmijana djevojka, koja jednostavno isijava pozitivnim nabojem. Ali, koja se na stageu ‘transformira’ u potpuno suprotno, beskompromisno, goropadno ‘stvorenje’, čija energija jednostavno nema limita i koja, zajedno s kolegicom Annom, u scenskoj koreografiji nimalo ne zaostaje za svojim muškim kolegama.
Meri, za početak ću te zamoliti da nam kažeš nešto kratko o sebi. Naime, čuo sam i čitao da si porijeklom iz Hrvatske, čujem i da odlično govoriš hrvatski, a rođena si u Švicarskoj. Molim te, malo pojasni nam malo tvoju ‘vezu’ s Hrvatskom.
Točno je. Ja sam rođena u Švicarskoj, ali oba moja roditelja su Hrvati, rodom iz okolice Sinja. U mojoj se kući u Švicarskoj oduvijek govorilo hrvatski pa sam eto i ja od malena učila i tako sada, kao što čuješ, mislim da mi dobro ide.
Da, jako dobro pričaš na hrvatskom, moram te pohvaliti. Bez obzira što to danas nije nimalo neuobičajeno, reci mi, kako si ti, kao djevojka, završila u metal bendu?
Skroz neplanirano. Chrigela (pjevača op.a.) sam slučajno upoznala na jednom koncertu i on mi je počeo pričati o bendu, o projektu kojeg ima u glavi, odnosno što planira. Dopale su mi se njegove ideje i prihvatila sam poziv da budem s njim u bendu.
Pretpostavljam da si već onda svirala violinu.
Kada sam se upoznala s Chrigelom i dečkima, već sam onda šest godina svirala violinu. A metal slušam od svoje trinaeste godine, i to najviše zahvaljujući svom starijem bratu, s kojim sam u početku slušala Guns ‘N’ Roses. Nakon toga sam počela sve jače i jače slušati metal i zato nisam puno razmišljala kada mi je ponuđeno da ‘uđem’ u metal bend.
Kad si već spomenula Guns ‘N’ Roses, vezano uz bendove koje voliš, vidio sam u tvojoj biografiji na web stranici Eluveitiea da voliš i dva naša, hrvatska benda; Let3 i Laufer.
Da, obožavam ta dva benda. Stvarno obožavam slušati te Let3 i Laufer, odnosno njihove pjesme. Ne samo da su ‘otkačeni’, nego su i jako dobri muzičari i mislim da imaju internacionalnu vrijednost. Zato ih poštujem i obožavam.
Idemo sada konkretnije na Eluveitie. Ja sam vas prošle godine gledao prvi puta i oduševili ste me svojim izvrsnim scenskim nastupom. Baš se u tih godinu dana otkako vas nisam vidio puno toga promijenilo. Mislim da je najveća stvar što ste ‘prešli’ u Nuclear Blast. Kako je to ispalo?
Da, to je sigurno najznačajnije što se desilo u tom razdoblju. U biti, oni su najprije čuli za nas, a, da budem iskrena, ne znam kojim ‘putem’ su došli do nas. Nakon toga su nas kontaktirali i rekli da su zainteresirani za suradnju, za potpis ugovora s nama. Naravno, tko bi nešto takvo odbio pa tako nismo niti mi.
Koliko mi je poznato, već ste imali gotove pjesme za novi album dok vas je Nuclear Blast kontaktirao.
Jesmo. U stvari, cijeli je album već bio spreman za izdavanje. Moram priznati da nam se kod Nuclear Blasta dopalo i to što nas nisu ometali, što su prihvatili pjesme kakve smo ih napravili. Nisu tražili od nas u stilu ‘ajmo to malo promijeniti da bude malo više ‘za masu’, da prodamo malo više albuma’ i tome slično. Stvarno, nikada oni nama nisu rekli što bi i kako trebali svirat’ i to je nešto što nam se jako dopada kod njih.
Eluveitie je dosta drukčiji od ostalih folk metal bendova, pogotovo drukčiji od ‘sjevernjaka’, koji se uglavnom ‘oslanjaju’ na vikinšku i(li) pagan tematiku. Ipak, možda bi najtočnije bilo reći da ste folk metal bend, mada se to meni čini ‘preširok’ pojam. U čemu je, po tebi, razlika između vas i skandinavskih ili bilo kojih drugih folk bendova?
Pa mislim prvenstveno da smo mi nešto ‘moderniji’. Imamo više različitih elemenata u našoj muzici. Melodic deatha, heavy metala, folka, a na novom albumu smo željeli još snažniji, direktniji sound. A najvažnije je to što imamo puno ‘pravih’, tradicionalnih instrumenata, poput dipli, frula, violine, gajde, hurdy gurdya i što se nismo isključivo orijentirali na pagan scenu.
Mi više volimo slušate bendove poput At The Gates i nikada nam pagan nije bila osnovna i jedina orijentacija. Možda i glavna razlika, što sam rekla, je u tome što mi kombiniramo melodični i death metal, folk, heavy metal…
Nešto u tom smislu sam te baš i htio pitati. Osobno, “Slania” mi se čini dosta žešćim, dosta metalnijim albumom, s puno oštrijom produkcijom od debuta “Spirit” otprije dvije godine.
Pa da, tako je. I ja mislim isto i meni se to najviše sviđa. A što se tiče produkcije i tu si u pravu. Takvu produkciju smo željeli napraviti još na prvom albumu “Spirit” , no nismo uspjeli. Kao što znaš, to ovisi od studija, tehničara, producenta koje imaš u studiju, samog studija, a to onda nismo imali na raspolaganju tako kao sada.
Pretpostavljam da je razlog tome što ste dobili sound kakav ste željeli i u mogućnosti odabira boljeg studija, producenta i svega što si spomenula.
Točno. Sada smo imali puno bolje uvjete, bolji studio, boljeg tehničara, a album nam je u Švedskoj producirao poznati švedski producent Jens Bogren (Fascination Street Studios, Orebrö), koji radi i s Amon Amarth. Tako da smo sada konačno uspjeli dobiti sound kakav smo željeli i ranije.
Violina baš i nije uobičajen instrument u metalu. Kada ona dođe ‘na red’ za vrijeme snimanja albuma?
Na početku smo snimali bubnjeve, pa gitare i bas, i onda smo na redu mi, sa violinama, pa hurdy gurdy, frule, diple i tako. Uglavnom, najprije snimamo ove ‘klasične metal’ instrumente, pa onda tradicionalne, folkerske.
Sviramo puno i dugo i to je dosta naporno, jer snimamo sve dok ne bude sve to zvučalo najbolje moguće. Odnosno dok se ne dobije originalni sound tih instrumenata, kako se kasnije, tijekom miksanja, kada se dodavaju neki efekti, ne bi narušio njihov izvorni sound. Ovoga puta smo čak i dosta toga morali ‘izbaciti’, jer smo previše snimili, pa je nešto moralo otpasti.
To nešto će se možda čuvati za treći album?
Da, hoće, ali treći album će biti čisti folk, znači uopće neće biti metala u pjesmama. Bit’ će to nešto kao akustični folk album.
Možemo li ovo smatrati ekskluzivnom informacijom?
Možeš, naravno, mada to nije tajna koju bi se trebalo posebno čuvati. Slobodno se objavi.
“Slania” ima i vrlo zanimljivu tekstualnu tematiku. Možeš li pretpostaviti koje su meni dvije najdraže pjesme na albumu?
Koje? Možda “Bloodstained Ground”?
Nije, pokušaj opet.
“Slania’s Song”?
Točno, a da te daljem ne mučim, eto, druga je prvi singl sa “Slanie” i stvar za koju ste snimili videospot.
A da, “Inis Mona”.
U tim se pjesmama krije i zanimljiva ‘priča’. Opiši nam ih ukratko. Mislim na njihove lyricse.
“Inis Mona” je jedan otok, na kojem su se prije više od 2000 godina školovali mali dječaci druidi. Tamo su ih roditelji dovodili i ostavljali da se školuju, a kada su završili, napuštali su taj otok. Što se dobro može vidjeti u video spotu za tu pjesmu. To je ukratko vezano uz temu za pjesmu “Inis Mona”. Jesi vidio taj spot?
Jesam.
A “Slania’s Song” je ustvari himna dijela švicarske u kojem mi živimo. To je jednostavno nešto kao ljubavna pjesma za tu zemlju, što je nama drago da je tako. Slania je bila keltska djevojčica koja je živjela u Alpama prije isto otprilike 2000 godina. Iako je ona legenda, mi je doživljavamo kao običnu, normalnu djevojčicu, koja je živjela životom kakvim su i njezini vršnjaci u to vrijeme.
“Slania’s Song” je napisana i otpjevana na galskom jeziku. Kako to?
Pa, Chrigel poznaje galski jezik, a pjesmu je napisao jedan profesor iz Austrije (David Stiftler op.a.). Chrigel i profesor znaju se još prije nego smo osnovali Eluveitie, kontaktirali su i onda je nastao tekst za tu pjesmu.
“Slania’s Song” je otpjevala Anna, hurdy gurdystica benda, i moram reći da ima odličan glas.
Slažem se s tobom, i mi smo bili zaista sretni kada smo čuli kako je Anna pjeva. Trebaš je čuti uživo ako nisi.
Evo sada ću. Da zaključimo ovaj dio, reci mi, tekstualna tematika albuma uglavnom se bazira na keltskoj mitologiji?
Da, svi u bendu volimo proučavati keltsku mitologiju, mislimo da je vrlo zanimljiva i vrlo poučna.
Vratimo se pri kraju i našoj zajedničkoj domovini. Mi Hrvati oduvijek smo ponosni na naše ljude koji žive vani i uvijek vole isticati koja im je prava domovina. Osjećam kod tebe da su ti roditelji ‘ugradili’ vrlo jak osjećaj pripadnosti našem narodu.
Da, ja jako volim Hrvatsku i idem tamo često, kada god stignem. Imam puno rodbine, pogotovo u malom selu Ruda (isprika ako nisam dobro čuo naziv sa snimke), gdje su mi rođeni roditelji i volim ih posjećivati.
Iako sam rođena u Švicarskoj, Hrvatska je moja domovina i ja je volim. To, i da hoću, ne mogu ništa tu promijeniti. To mi je u duši i tako jednostavno osjećam.
Ne znam je li ti poznato da je u posljednje vrijeme folk metal jako popularan među hrvatskim metalcima.
Znam, rekli su mi Maša (novinarka s Karlovačke TV, op.a.) i Matija.
Pa onda, možeš li ti u Eluveitie biti naša ‘veza’, koja će bend dovesti u Hrvatsku?
Da, naravno, mada, mi smo vezani za ugovore. Ali ja želim da Eluveitie svira u mojoj domovini i to svi u mom bendu znaju. Znaju mene, znaju da je to moja domovina, da je jako volim i njima bi bilo drago svirati u Hrvatskoj, to je sigurno, o tome znamo pričati. Zato je svima bilo jako žao kada je zagrebački koncert na prošloj turneji otkazan.
S obzirom da vjerojatno nemaš baš priliku često se obratiti našim ljudima, želiš li možda nešto posebno reći?
A joj, željela bih stvarno puno toga reći. Željela bih svakako pozdraviti sve svoje prijatelje, svoju rodbinu, sve u Hrvatskoj i reći im da jedva čekam kada ću opet doći. Ali na žalost ove godine neću moći dolaziti na ljetovanje radi obveza s bendom. Zato će ići roditelji kao i uvijek, a ja ću možda ‘skoknuti’ najesen.
Možda i s Eluveitie na nekom koncertu?
Možda, stvarno bih to željela.
foto: Ivica Cikač, Marko Tačković
