Međusobni intervju Meritasa i Aljoše Šerića iz Pavela

3808

Grupa Meritas, 11. srpnja u atriju Klovićevih dvora donosi koncertno glazbeno putovanje, u sklopu 35. Večeri na Griču.

Povodom toga, Meri i Anita ‘sjele su za stol’ s Aljošom Šerićem iz grupe Pavel, koji će im, uz suprugu Antoniju Matković Šerić biti jedan od glazbenih gostiju te večeri. Uz njih, Meritas će ugostiti i Jelenu Radan te instrumentalistu Miru Navračića na harmonici.Što se tiče Pavelovih nadolazećih koncertnih planova, 9. srpnja su u Šibeniku, 22. srpnja u Zadru, 30. srpnja u Splitu, u Dubrovniku 1. kolovoza, u Rovinju 13. kolovoza i na Špancirfestu 26. kolovoza.A sada vas prepuštamo novim ulogama Meri, Anite i Aljoše…Aljoša: Oduvijek
pazite na to vam pjesme budu adekvatno ‘odjevene’ i imali ste sreće
raditi sa sjajnim producentima, od Dejana Oreškovića do sadašnjeg rada s
Jurom i Pavlom, a bila je tu i epizoda s Lukijem. Koliko producent na
koncu utječe na vaš rad, ima li zadiranja u autorstvo i kako uopće
birate s kim ćete raditi?

Anita: Zanimljivo pitanje. S Dejanom
smo funkcionirali kao bend, suradnja se dogodila, ‘pronašli’ smo se.
Prve pjesme i snimke nastale su u mom stanu u Munchenu, u to vrijeme smo
zajedno živjeli. Meri i ja smo skladale pjesme, Dejan bi ih uz neke
naše sugestije ‘odjednuo’ aranžmanski i zvukovno, i nastali su prvi
zapisi na četiri kanala. Na isti način smo nastavili kad smo se svi
preselili u Zagreb, samo smo tada snimke gotovih pjesama, na klaviru ili
gitari, nosile Dejanu u njegov studio. Zadnjih nekoliko godina, uz
skladanje, aranžiram pjesmu i naši suradnici se nadograđuju, tako je
bilo i na albumu “Gle!” s Lukijem u Splitu. S Jurom i Pavlom smo tako
nastavile, gotovu pjesmu uz moju aranžmansku ideju na nekoliko kanala
donesem u studio, oni se izvrsno nadograde, nadodaju svoje zamisli i
naprave sjajnu produkciju. Poznajemo se od samih početaka, iznimno
cijenimo njihov rad, bila nam je želja s njima surađivati, i evo
ostvarila se. U autorski rad nam nitko nije zadirao, to je ostao uvijek
naš svijet.Meritas: Doživljavamo
te kao staloženog, organiziranog, spremnog na suradnju – jesi li uvijek
takav obzirom da tekstove ne doživljavamo kao mirne i staložene, oni
ipak uzburkaju slušatelja?

Nekad je fasada staloženosti
iziskivala golem trud, gotovo svaki vikend bi se brzo rušila, ali
zadnjih par godina je održavanje puno lakše. Mislim da sam proračunato
miran i recimo kampanjski organiziran, da se opustim život bi mi bio
kaotični nered, nihilizam je sigurno jedan od mojih potisnutih impulsa.Meritas: Znamo da si pisao stihove na engleskom za neke svoje pjesme, ne kojem još jeziku bi volio čuti svoju glazbu?
Nešto
jesam na engleskom, volim engleski, međutim nije mi materinji i osjećam
se lažno kad pišem njime, al mislim da bi moje pjesme dobro zvučale na
francuskom i talijanskom, romanski jezici imaju divnu lakoću i melodiju,
hrvatski je zeznut.Aljoša: Kako nastaje melodija, je li to slučajnost, stvar
trenutne inspiracije ili stvar prisile i imperativa stvaranja i onda
kad ti se ne stvara?

Anita: Kompozitorski počeci su bili trenuci
inspiracije bez određenog, zadanog plana. Ali sam se s vremenom počela
diviti kompozitorima koje ionako cijenim, koji odvajaju vrijeme i
posvete se komponiranju u nekom dnevnom ciklusu. To vrijeme me
ispunjava, odgovara mi raditi na taj način, a inspiracija dođe sama po
sebi. Prošlu godinu u studenome smo se Meri i ja povukle na dva tjedna u
moju obiteljsku kuću na moru, ‘na kompozitorsku seansu’ i u tom
razdoblju je nastala pjesma “Pričaj mi”.Meritas: Uskoro biste
trebali objaviti novi album – što je obilježilo nastanak pjesama, kako
stvaraš, je li glazba prva koja te inspirira i onda nastanu stihovi?

Gotovo
uvijek je prvo glazba, smatram da sam prvenstveno umješan melodičar,
tekstopisac sam iz nužde, jednako kao i pjevač, tekstove (namjerno ih
nazivam tekstovima, stihovi su poezija, to je sasvim drugi par cipela)
pišem zadnje kad već imam gotovu konstrukciju pjesme. Za idući album sam
stremio tome da svaka pjesma može biti i singl, recimo da sam
inspiriran Bajaginim albumom “Prodavnica tajni” iz 1988., jedan od prvih
albuma koje sam slušao kao klinac i s kojeg albuma Bajaga i danas izvodi
gotovo sve pjesme, takav jak album želim, imamo li ga, to ne znam, ja
ionako ne volim slušat svoje pjesme kad ih snimim, preslušam miks i to
je to.

Aljoša: Kako izgleda
odlučivanje o tome koja pjesma ostaje, na kojoj se radi za album, a koja
se zaboravlja, koliku i kakvu ulogu tu ima Meri, a kakvu Anita?

Meri:
Vrlo brzo i jedna i druga osjetimo tijekom nastajanja pjesme na kojima
od njih želimo nastaviti raditi. Anita je ona koja vodi cijelu priču,
koja je glazbeno iskusnija i potkovanija. Kod mene se puno temelji na
intuiciji i ideji o tome kako bi se sve trebalo razvijati, detalje
čujemo i doživljavamo na različit način, mislim da se sjajno
nadopunjujemo.

Muziku podržava

Meritas: Koja je pjesma od objavljenih Pavelovih kompozitorski najduže nastajala?
Ne
znam točno, ali ima pjesama koje se finiširaju tek nakon par godina,
evo sadašnji singl “Vrijeme života” je bastard tri pjesme, melodiju
violine, lajtmotiv cijele pjesme sam napisao još 2011. za drugi album,
međutim ništa drugo osim te melodije mi se nije sviđalo, pa sam tek 2014
napisao ostale dijelove, gdje sam strofu posudio iz jedne druge svoje
nedovršene pjesme. Te nedovršene ‘donorske pjesme’ su često presudne.
Uglavnom, preporuka autorima: “Nikad ništa ne bacajte!”

Aljoša: Nakon prekrasnog “Voyagea” za Jelenu Radan, razmišljate li o radu s još nekim izvođačem za kojeg biste pisali pjesme?
Meri:
Suradnje kao na albumu “Voyage” su one koje rado biramo, svi su bili
maksimalno posvećeni onome što nastaje i takve nas suradnje privlače.
Rado bismo skladale više i za druge, i moramo priznati da je bilo ponuda
i neke pjesme su nastale, ali kao što sam spomenula, privlači nas
određen način rada, a takvih nema često.

Meritas: Koji Pavelov koncert bi izdvojili kao jedan od najdražih, posebnih?
Bilo
je jako lijepih koncerata, gotovo svaki u Tvornici je dobar, zadnji u
Vintageu, pa onda koncert na Medvedgradskim večerima prošle godine, u
Osječkom kinu Europa, inače više volim studijski rad i rad na pjesmama
nego svirke uživo, u studiju imam sve pod kontrolom i moguća su
ponavljanja, na koncertima su iznenađenja izvjesna, nisam siguran da
volim iznenađenja.

Meritas: Možeš li izdvojiti pet pjesama za koje bi volio da su nastali iz tvog pera, da si autor istih?
1.
“Jersey Girl”, Tom Waits, vjerojatno najljepša ljubavna pjesma ikad
napisana, a verzija Brucea Springsteena je jednako fantastična, u njoj
je Bruce nadopisao divnu treću strofu, jer ako itko može Waitsovu pjesmu
učiniti boljom to je jedino Springsteen.
2. “New York State Of Mind”, Billie Joel, klasična velika jazzy balada posvećena New Yorku,
genijalno otpjevana i napisana, solo na saksofonu uvijek stvara trnce,
platonski sam zaljubljen u New York, zbog ove pjesme još više, nadam se
jednom konzumirat tu ljubav.
3. “Elephant”, Jason Isbell, napisana
prijateljici koja je bolovala od raka, rijetko dirljiv i inteligentan
tekst, bez podilaženja i patetike.
4. “The Whole Of The Moon”, The
Waterboys, Mike Scott je, uz Neila Finna iz Crowded House, vjerojatno
najpodcijenjeniji pop autor na svijetu.
5. “Ništa nova”, Oliver
Dragojević, Zdenko Runjić glazba, Jakša Fiamengo stihovi, oda
prolaznosti i propadanju, nepodnošljivo bolna.

Aljoša: Postavit ću isto pitanje kao i vi meni, dakle pet pjesama koje biste voljele da ste napisali?
Anita:
1. “Barefoot”, interpretatorica i autorica uz Boba Telsona je k.d.Lang.
2.
“I Can’t Make You Love Me”, autori su Mike Ride – Allen Shamblin,
zanimljivo da su njih dvojica preko pola godina radili na pjesmi. Pjesmu
u originalu pjeva Bonnie Raitt, a snimili su je poslije i George
Michael, Prince i Adele.

3. “My Way” – Claude Francois, Paul Anka, mislim da ne treba puno objašnjavati.
Meri:
4. “Daj mi riječ”, autori Karlo Metikoš i Ivica Krajač, interpretatorica Josipa Lisac.
5. “Absolute Beginners” – autor i interpretator legenda David Bowie.

0 Shares
Muziku podržava