Bend The Chweger nije nov na našoj glazbenoj sceni, makar je tek nedavno izdao vrlo zanimljivi debut album “The Chweger“, kojim su bacili svjetlo na sebe. Dečki postoje već desetak godina, a dolaze iz Pule gdje su prije dvije godine otvorili koncert grupe Calexico.
Između ostalog, bavili su se i pisanjem pjesama za kazalište, zbog čega je nastala i izvrsna suradnja sa slovenskom plesnom skupinom En-knap i njezinom voditeljicom Majom Delak.
Njihov frontmen Mauricio Ferlin je dosad bio najviše poznat kao grafički dizajner mnogih omota hrvatskih izvođača, a radio je i glazbene spotove, od kojih je najzanimljivija suradnja s Pipsima. O svemu tome i još mnogočemu popričali smo putem e-maila s Mauriciom Ferlinom pa da vidimo što nam je rekao…
Što se radi sada, krajem ljeta u kojem ste izdali svoj prvijenac?
Malo smo zakinuti nekim odsustvima pa se fokusiramo na akustične probe, poneku promociju, malo radimo i na novim stvarima, ali ponajprije se, kao i većina, odmaramo. 
Bend The Chweger postoji već desetak godina… Kako to da ste tek sad uspjeli izdati prvijenac?
Nismo se u početku uopće postavili kao neki bend koji želi imati ploče, brdo koncerata i sl. Obzirom da više nismo bili tako mlađahni, obveze i privatni život su često ulazili u koliziju sa željama i vremenom usmjerenim prema glazbi. Rijetko smo koncertirali, rijetko vježbali. Probe su nam bile opuštena razbibriga, a ne vježba i rad.
Upaljač za album je bio poziv na suradnju sa slovenskom plesnom skupinom En-knap okupljenom oko Maje Delak, 2004. godine. Kad smo zgotovili te tri stvari, shvatili smo da relativno brzo (po našim mjerilima) možemo postaviti neki mali album na noge, koji bi nam bio unutarnja satisfakcija nakon višegodišnjeg druženja uz glazbu.
Dvije smo stvari već imali snimljene, dodali smo im još dvije te na miksu u Ljubljani odsvirali još “Branco” i “She Cut Me”, i shvatili da imamo solidni materijal za predstavljanje. Onda se to oteglo još dvije godine dok nismo našli izdavača.
Moram reći da me je vaš istoimeni album kao i bend jako iznenadio, vrlo je moderan, prati trendove izvana, zanimljiv je, osebujan. Kako ste uspjeli složiti ovakvu glazbenu kulisu, koja je uvelike različita od ‘standardnog štiva’ naših rockera?
Naše ideje i atmosfera ovog albuma potječu iz dvije osnovne premise – jedno je široki spektar glazbe koju slušamo, a drugi je početno ograničeno glazbeno umijeće koje smo vremenom tesali i pretvarali u svoju prednost.
Imam osjećaj da se uvelike slušao The Rapture, Mogwai, Calexico, Wilco, ali i The Bambi Molesters, odnosno The Strange u traženju inspiracije. To je vrlo šaroliko društvo čiji se utjecaji mogu čuti na albumu…
Za sve te bendove smo čuli, no nismo neki naročiti korisnici njihove glazbe. Naša inspiracija su prije bendovi iz kojih su i te iste grupe crpile uzor. Dakle, nazad u 70-te, 80-te.
Kako bi onda točnije opisao žanr koji prevladava na albumu?
Tu ima svega, no nas žanr ne tangira previše. Više je to želja kritičara da što točnije opišu glazbu pa se onda počinju proizvoditi te složenice koje ni mi ne znamo što znače. Moglo bi se reći da je psihodeličnost povezni pridjev za ovaj album, sve ostalo prepuštamo vama.
Kako teče promocija albuma? (spotovi, koncerti…)
To smo, osim par sitnih promocija, ostavili za jesen.
Jedinu malu zamjerku vezanu za album imao bih na to što je samo devet pjesama na njemu. Makar su one vrlo suvisla cjelina sa zanimljivim tematikama, ipak je uobičajeno da se na albumu nalazi barem deset pjesama. Kako vi gledate na tu situaciju?
U današnje vrijeme ima svega na tržištu, ne opterećuje nas to. Album košta povoljnih 68 kn. To je euro po pjesmi. Fer.
Ima li kakvih planova za proboj na strano tržište?
Ne znam nikoga tko može napraviti plan za proboj s ovih prostora na strano tržište.
Kako vidiš bend The Chweger za otprilike deset godina?
Nešto starije, nešto zrelije, ne previše drukčije.
Pred kraj albuma nalazi se nekoliko pjesama iz plesne predstave “Galerija mrtvih žena”. Kako je došlo do suradnje s kazalištem iz Ljubljane? O čemu se radi u predstavi?
Predstava je plesni hommage “Hamletmasini” H. Mullera. Mračna je, groteskna i dobra. Do suradnje je došlo preko naše velike prijateljice i fana Maje Delak s kojom sam i prije (a i poslije) surađivao u teatru. Ako dođe do Zagreba, obavezno pogledati.
2005. ste otvorili koncert grupe Calexico u Puli. Kakav je bio to doživljaj da jedan demo bend starih prijatelja nastupa prije renomirane američke grupe? Je li bilo treme?
Tada ne. Bili smo spremni. Godilo je biti predgrupa bendu kojeg cijeniš i poštuješ i kad ti na kraju nastupa Joey Burns kaže ‘Really nice music guys, we enjoy‘.
Osim ovog nastupa, koji vam je još koncert ostao u lijepom sjećanju?
Koncerti u Ljubljani, u pulskom Uljaniku, na Art&Musicu, u Oštariji Ćuk u Svetvinčentu i na izložbi B. Šumonje u Puli.
Sad ćemo se malo odmaknuti od samog benda pa ću postaviti još nekoliko pitanja. Poznat si po radu s mnogim glazbenicima u Hrvatskoj, ali ne u samom glazbenom djelu. Radio si covere albuma i spotove Pipsima, Blaškoviću, Urbanu, Gibonniju, Jinxima… Kako teče taj dio tvoje karijere?
Grafičkim dizajnom se i dalje bavim, no spotovima više ne. Odlučio sam se maknuti na neko vrijeme i raditi nove stvari – teatar, video u teatru, glazba…
Da li možemo uskoro ponovno negdje pročitati ‘design by: Mauricio Ferlin’? Trenutačno sam na poslovima vezanim uz Sajam knjige, novi postav Etnografskog muzeja u Pazinu, Istarsko narodno kazaližte, jednom projektu tradicijskog istarskog pjevanja… Uglavnom, radi se.
I za kraj, jedno standardno pitanje… Kakvi su planovi za budućnost, što The Chwegera, što samog Mauricia?
Radovati se što je moguće više.
