Svibanjsko gostovanje electro-dance dua Coldcut na Energy Unionu u Zagrebu i Rijeci bila je dobra prilika za porazgovarati s polovicom dua, odnosno kompjuterskim programerom, osnivačem sada već kultne nezavisne etikete Ninja Tune i DJ-em Mattom Blackom.
Ti i Jon upoznali ste se u dućanu s pločama 1986. Što vas drži zajedno sve ove godine?
Prvenstveno nas je spojila ljubav prema glazbi, te sličan glazbeni ukus. Iako smo dosta različiti, vjerujemo jedan drugome i mislim da je to glavni razlog naše dugogodišnje suradnje.
Kako se nadopunjujete? Postoji li nešto što ti imaš a on nema i obrnuto?
Ja sam dosta impulzivan dok je Jon flegmatičan tako da mislim da naš odnos vrlo dobro funkcionira. Također, Jon posjeduje široko glazbeno i umjetničko obrazovanje dok su moji interesi više usmjereni na tehnički dio, ja sam taj koji pokušava spojiti različite, naizgled nespojive stvari.
Osnovali ste Ninja Tune početkom ’90-ih., nakon japanske turneje. Zašto Japan? Zašto ninje?
Inspiraciju smo dobili u Japanu, i to iz dva izvora. Prvo smo naišli na časopis u kojemu je bio članak “Kako postati ninja?” i to nam se učinilo vrlo simpatično. S druge strane, gledali smo japanski film o ninjama bez prijevoda, iako nismo ništa razumjeli, dojmili su nas se karakteri. 
Japan je sam po sebi vrlo karakterističan. S obzirom da mnogo putujemo, većina mjesta u Europi je dosta slična, ali Japan je totalna kulturna eksplozija koja je očito inspirirala mene i Jona. Ljudi u Japanu su opčinjeni zapadnom kulturom tako da smo osjetili veliku podršku od njih i odlučili svoju diskografsku kuću nazvati Ninja Tune.
Je li ideja o različitim žanrovima prisutna od početka?
Kao prvo, John Peel je imao velik utjecaj na mene i Jona. Još ’60-ih. godina on je počeo eksperimentirati s punk, rock, folk, reggae, hip-hop i ranom elektroničkom glazbom.
S obzirom da ste pioniri u izrezivanju sampleova, remiksiranja i spajanja naoko nespojivih stvari, tko i što su vam bili uzori i inspiracija?
Inspiracija ne dolazi samo iz glazbe, rekao bih da je inspiracija cijeli spektar umjetnosti kao što je kubizam u slikarstvu, različite književne forme… ’80-ih je to bio hip-hop, scratchanje, nakon toga filmovi, crtići. Dakle, brojni umjetnici prije nas su eksperimentirali rezanjem i spajanjem različitih oblika umjetnosti tako da vjerujem da su me svi oni na neki način uspjeli inspirirati.
Koristite veliku paletu glazbenih žanrova u svojem radu. Kakvu glazbu najviše voliš?
Najdraža vrsta glazbe mi je glazba. Ne razmišljam na način da mi neka vrsta glazbe nije draga jer na kraju krajeva sve je to zvuk, sve je to glazba koja odražava ljudsku ekspresiju i inteligenciju.
Slušaš li nove glazbenike i koje bi nam preporučio?
Da. Nalazim se u krugovima gdje uvijek dolazim u doticaj s mladim, talentiranim ljudima. Trenutno me interesiraju novi talenti poput Doriana Concepta, Gold Pande, razni dubstep izvođači, naročito Burial, Rusty, Skream…
Kako je video došao u priču, čija je to bila ideja?
Jona i mene su oduvijek interesirale vizualizacije, od samog početka sami dizajniramo svoje omote jer obojica imamo pozadinu grafičkog obrazovanja. Zapravo me od malena privlačio spoj zvuka i slike tako da sam kroz razvoj tehnologije sve više razvijao svoje sposobnosti vizualne ekspresije.
Na glazbenoj sceni ste već 20 godina i gledali ste kako se razvija u različitim smjerovima. Kako je vidite za 10 godina?
Mislim da je elektronička glazba zapravo sistem tehnika koje se mogu primijeniti na bilo koju vrstu glazbe kao i na vizualizacije. Mislim da će se u idućih deset godina učvrstiti audio-vizualni odnos, da će se razvijati novi stilovi, kao što je zadnji ‘izum’ garage, dubstep i wonk. Mislim da je miješanje čovjeka i tehnike jedan od koraka dalje.
Čini se da jako volite suradnje s različitim umjetnicima. Postoji li netko tko te se zaista dojmio i s kim bi volio surađivati?
Volio bih raditi s brojnim, različitim ljudima. Primjerice, Jose James kao vokalist mi je jedan od trenutnih favorita, zatim Santogold, Rakim. U biti mislim da ima mnogo talenata na današnjoj sceni, ali veliku pažnju trenutno pridajem vokalistima.
Požališ li ikada što si glazbenik i kako bi ti život izgledao da nisi postao glazbenik?
Vjerojatno bih radio u vladi kao tehnički špijun. Srećom, glazba mi je spasila život tako da ni za čim ne žalim.
Nismo od vas čuli ništa svježe od 2006. Postoji li nešto što se ‘kuha u kuhinji’, a da za to ne znamo?
“Cooking in Our Kitchen” je najnoviji Coldcut mix CD izdan za Solid Steel. Također, radimo na novom albumu i ko-producenti su Solid Groove aka Switch i nadamo se da će biti vani ove godine. Osim toga, dosta smo zaokupirani Energy Union projektom.
Što vas je potaknulo na sudjelovanje u ‘Zelenoj revoluciji’? Misliš li da nas odgovorni ljudi odozgo mogu čuti? Što je za tebe ‘Energy Union’ i što nam možeš reći o vašoj turneji s njima?
Ne znam točno. Saznanje da možeš na nekoga pozitivno utjecati je valjda dovoljan razlog. Energy Union je internacionalna kolaboracija prijatelja koji su istovremeno zainteresirani za tulumarenje, aktivizam, okoliš i audio/vizualnu umjetnost.
Kroz turneju se pokušava ekološki osvijestiti mlade ljude o ideji inteligentne energije. Inteligentna energije je životni stil crpljenja energije iz obnovljivih, čistih izvora te borba sa starim izvorima energije (nuklearna i fosilna goriva). Glavni cilj je što duže živjeti kvalitetno kroz očuvanje planeta Zemlje.
Sve je počelo 2009. kada smo krenuli na turneju po Europi. Trenutno smo u Zagrebu, prva dva eventa ove godine smo započeli u Hrvatskoj na dvije lokacije; Zagreb i Rijeka u kojoj surađujemo s novim, trenutno vrlo traženim talentom Martynom.
Što misliš o Al Goreu?
Mislim da je vrlo inteligentan tip s dobrim namjerama. Vjerojatno ima velik ego, ali ja osobno nemam s tim problema, dapače, mislim da je “Unconvenient Truth” dobra mainstream ekološka propaganda za koju mogu treći da me inspirirala u ovome što mi danas radimo u ‘Energy Unionu’.
Hoće li 2012. završiti život na zemlji?
Tko zna, moguće je jer kraj mora doći kad-tad, a neke stvari koje se odvijaju u svijetu samo potiču da taj kraj dođe prije, ali mislim da ljudska bića mogu to popraviti. Primjerice Energy Union možemo shvatiti kao avatar za svijetlu budućnost.
Jon je već bio u Hrvatskoj, a ovo je tvoj prvi posjet? Kakve su njegove impresije i kakva su tvoja očekivanja?
Ne znam je li Jon prije bio u Hrvatskoj, ali ja sam bio u Hrvatskoj 2002. godine, svirali smo na velikom partyu u Zagrebu i osjetio sam vrlo pozitivnu vibru ovdje, naročito sam osjetio da su ljudi vrlo otvoreni, željni zabave i da su žene nevjerojatno lijepe. Naročito me zaintrigiralo koliko su ljudi na ovome dijelu svijeta vrlo energični, entuzijastični i nisu previše razmaženi. U Londonu ponekad osjetim melankoličnost i dosadu u ljudima.
Razgovarala: Helena Ferenčević
