Prvi Terraneo festival proizveo je seizmičke šokove među domaćim festivalima. Konačno smo mogli uživati u decidirano indie festivalu i to na primamljivoj lokaciji usred turističke sezone.
Već u prvoj godini, Terraneo je postao primamljiva ljetna glazbena lokacija, a kada znamo priču iz organizacijske strane festivala njegov uspjeh postaje još impresivniji i važniji.
Povodom drugog izdanja festivala našao sam se s Lukom Pavićem i Matom Škugorom, generalnim i umjetničkim direktorima festivala, koji su sa mnom podijelili sve od izazova i promjena do gluhih šišmiša i novozelandskih tajkuna.
Da odmah riješimo glasine i govorkanja, čuo sam jedno deset verzija da je festival kupljen, prodan i da ste sve stavili u kontejner i prodali u Englesku. Što je s tim mističnim investitorima?
Luka: Jedino što treba reći o investitorima nakon pressice jest da festival ima investitore, da s njima imamo sporazum o suradnji i da su što, kako, gdje i njihova imena apsolutno nebitna, te da je to naša stvar. Ovdje bih podvukao crtu.
Ono što je najbitnije je da je festival i dalje u hrvatskom vlasništvu i vode ga Hrvati. Mi se u nekim stvarima savjetujemo s ljudima koji su nam sad na raspolaganju, što je logično – ako možemo od investitora dobiti nešto više, neki know-how, zašto ga ne bismo uzeli? Ovo što radimo pionirski je posao i iako ima sličnih festivala u Hrvatskoj mi radimo neke stvari prvi put i zato su nam nekad vrlo korisni savjeti izvana.
Znači glazbeno i umjetnički gledano, utjecaji ne postoje?
Luka: Njihov utjecaj je točno onoliki koliki mi želimo i dopustimo da bude. Mate je na pressici dobro primijetio da je prvi dio line-upa malo više britanski, ali razlog tome nije zato što su u pitanju britanski investitori, jer nisu, nego je takav jer smo mi od svih 50 bendova koje ćemo objaviti kao prva četiri najavili četiri britanska, a kao što Mate dobro zna, cijela priča, pogotovo za nas u Hrvatskoj, ide preko britanskih agencija.
Mate: Cijelu priču u Europi, a i šire u svijetu vode Britanci. Jedino je SAD dovoljno velik da se samostalno drži. Tako da oni u pravilu u samom početku bookinga guraju svoje izvođače, to im je ipak dio posla. Nakon toga dolazi ostatak priče i zato je u prvoj najavi bilo toliko Britanaca, u drugoj manje, a u trećoj će biti još manje.
To s investitorima i Britancima mi zvuči kao teorija zavjere.
Luka: Ljudi će napraviti od muhe slona i vjerojatno im je to mnogo interesantnije od naših problema s kojima se suočavamo i mnogo im je zanimljivije razmišljati je li nas kupio nekakav Srbin porijeklom s Novog Zelanda…
Mate: …ne, Novozelanđanin porijeklom iz Srbije.
Evo ja sam čuo da vas je MTV kupio.
Luka: To je krenulo zbog toga jer smo početkom ove godine, budući da je Terraneo preko noći postao velika organizacija i festival u smislu velikih troškova, bili primorani tražiti sponzore i partnere na sve strane. Nas je u organizaciji vrlo malo i s MTV-em, koji je naš regionalni partner, dogovorili smo da ćemo uzajamno tražiti sponzore. Znači mi smo ovlastili njih da svojim sponzorima predstavljaju Terraneo, dok smo mi nekim našim sponzorima nudili pojavljivanje na MTV-u i iz toga je krenula priča da nas je MTV kupio.
Osim financijskih, koji su vam najveći izazovi i problemi kod organizacije festivala?
Mate: Učimo. Problem je bio neiskustvo svih nas. Imamo mi iskustva, ali ne konkretno s ovim, ja sam 11 godina radio Žedno uho i deset godina N.O. Jazz festival i nakon što sam mislio da nešto znam o organizaciji ovog tipa festivala shvatio sam da nemam pojma. Samo programiranje je jedna priča i dobro smo to posložili, instinkt je bio na mjestu, ali onda dođeš u situaciju u kojoj vidiš da je ovo neka druga priča. Naravno iskustvo je pomoglo i najbolje je učiti sam, ali dobro je imati nekoga tko će ti stvari pokazati i objasniti, bilo bi super da smo to prošle godine imali. Na kraju smo to sve sami napravili…
Luka: …intuitivno.
Mate: Da, na kraju smo to sami napravili, a neke stvari su se rješavale u zadnji tren.
Čime ste bili najmanje zadovoljni prošle godine?
Mate: Burom (smijeh).
S obzirom da sam bio u kampu mogu se s tim složiti.
Luka: Toliko je nevjerojatno, kada gledaš iznutra, s naše strane, da smo napravili to što jesmo, i čak da sad sve sjebemo ponosni smo što smo prve godine sve to uspjeli napraviti. Prema tome, ne možemo si ništa predbaciti, ali da ima stvari koje ubuduće ili ove godine želimo ispraviti sigurno ima.
Jedna stvar koja je meni smetala, ali koju ne možeš unaprijed uopće predvidjeti jer ima toliko stvari o kojima treba misliti, pa ako imaš deset problema imaš dovoljno vremena i ljudi da riješiš samo šest, bile su plastične čaše na lokaciji i prljavština nakon festivala. Jednostavno je prošle godine bio takav razvoj stvari da nismo mogli na to utjecati i ove godine više ćemo se na to fokusirati. Na lokaciji će biti centar za odvajanje otpada i toga više neće biti.
Ta cijela ekološka dimenzija festivala po mojoj procjeni prošle godine nije baš privukla dovoljno interesa, među ostalima jer je ekološki program bio u Solarisu. Hoće li biti kakvih promjena ove godine?
Luka: Solaris je bio dobra ideja koja međutim nije funkcionirala. Nismo znali kako će ljudi preko dana fluktuirati, koliko će ljudi ići u Solaris, koliko ćemo uopće unaprijed uspjeti izreklamirati taj ekološki program. Jer ti unaprijed sve hoćeš napraviti i kreneš raditi ekološki program pa shvatiš da si potrošio mnogo love na bendove i jednostavno nema više nazad pa radiš s onim što imaš.
Ove godine, upravo da bi posjetitelji festivala mogli aktivno sudjelovati u tom programu, selimo se na idealno mjesto za to, a to je špilja u kampu. Prvotna ideja bila je da tamo bude lounge bar, da navečer budu tulumi, ali sve dok nismo otkrili da su šišmiši u špilji. Budući da želimo dugoročno ići u eko smjeru shvatili smo da ne možemo tamo raditi party jer ćemo upropastiti te jadne šišmiše i sjebati im centar za sluh i ravnotežu glasnom glazbom…
Ali to bi bilo jebeno, zamisli naslov “Eko festival uništio…
Luka: …tisućljetnu koloniju šišmiša” (smijeh). Tako da će ove godine u kampu od ujutro do popodne u različitim terminima biti predavanja i radionice. Pozitivno je to da će od četiri tisuće kampera preko dana barem 100 biti za to zainteresirani i to će ove godine biti jedna od dodatnih vrijednosti u kampu.
Nažalost, loše je što eko sadržaj neće biti za sve posjetitelje festivala nego samo za kampere. Međutim, ove godine nikako nismo mogli to promijeniti i nikako ne možemo u kamp puštati ljude bez kamp ulaznice. Uostalom, bio si u kampu i znaš da ljudi imaju neku svoju atmosferu i zajednicu i puštati strance unutra jednostavno nije to. No zato od iduće godine planiramo jednu novost i širenje festivala pa će svim posjetiteljima biti omogućeno prisustvovati eko programu.
Koje biste velike promjene naglasili od prošle do ove godine?
Luka: Pokušavamo mijenjati stvari koje prošle godine nisu bile dobre.
Mate: Dodana je još jedna kamp lokacija.
Dva su kampa?
Mate: Dva su, sve je u istom kompleksu, ali je prošireno.
Luka: Kamp je proširen, tj. dodan je novi kamp unutar cijele lokacije. Ono što je ljudima najzanimljivije, pozornice ostaju gdje jesu, imena ostaju ista. Jedna od novosti je da će u MTV hangaru biti Red Bull Music Academy stage. BonBon kupola ostaje i ove godine otvaramo još jedan klub-bar na otvorenom koji će također imati vlastiti glazbeni, DJ program i vlastitu priču, nešto kao BonBon kupola samo ne zatvoreno nego otvoreno. Nema smisla mijenjati ono što je prošle godine bilo dobro, a najveće promjene su one koje ljudi neće primijetiti, unutar organizacije. Pokušavamo promijeniti da ne funkcioniramo toliko ad hoc kao prošle godine, pa opet zbog toga radimo neke greške koje će tek treće godine biti sređene.
Znači za jedno 20 godina Terraneo će biti najbolji festival na svijetu?
Luka: (smijeh) Tek ćemo u trećoj godini srediti stvari, od prve koja je bila intuitivna i ad hoc do druge gdje smo sve stvari probali predvidjeti i organizirati… U trećoj ćemo znati koji je pravi omjer čega. Evo jedna od najvećih promjena koju će ljudi osjetiti je cijena kamp ulaznice.
Da, dosta ljudi se žalilo na povišenu cijenu.
Luka: Mi smo sami sebe zeznuli jer smo prošle godine napravili nešto što je apsolutno nerealno, dati šest dana kampiranja za 100 kuna. To je bilo toliko jeftino da smo na tome izgubili mnogo novaca, samo na organizaciji kampa.
Mate: Poanta priče je da smo ove godine došli na realnu razinu cijene od 200 kuna, a to je ona razina koja pokriva troškove i organizaciju kampa.
Luka: Mi smo prošle godine na svakoj kamp ulaznici popušili bar 50 kuna, 50 kuna gubitka. Znači završili smo recimo s 200 tisuća kuna u minusu samo zbog toga što su ulaznice bile prejeftine. Ali ne možemo sad kukati ljudima i tražiti milodare jer ako ljudi žele i dalje takav festival mi ne možemo poslovati s gubitkom.
Takav kamp za 35 kuna dnevno nudi tekuću vodu, WC, tuševe, čuvanje stvari, punjenje mobitela, novi glazbeni stage pod nazivom Akustika… Novost je od ove godine veliki ugostiteljski objekt koji će raditi od 0 do 24 h, ljudima će biti ugodno i moći će dobiti i hranu i piće kad god požele. To su nekakve stvari koje su prošle godine bile negativne i to ćemo definitivno promijeniti.
Ovo je festivalski kamp, ali računaj da kampovi koštaju i po 70 kuna dnevno, a ovaj je 100 metara od glavne pozornice i ne moraš pješačiti dva ili tri kilometra do festivala kao na nekim drugim mjestima. S obzirom na sve gubitke prošle godine, to je minimalna cijena koju smo mogli staviti, a takva cijena bi trebala ostati i u budućnosti, osim ako sve ne ode gore 100 posto.
S obzirom na sve te promjene i naročito taj kamp, koliki će biti ukupni kapacitet ove godine?
Mate: 50 posto viši nego prošle. To je bila procjena pred sam festival, da ove godine poraste za 50 posto, i to se prema sadašnjim pokazateljima i ostvaruje.
Koliko je to ljudi?
Luka: Nekakvih 15 tisuća ljudi dnevno, u prosjeku.
Na festivalu nema headlinera i poznato je da se Mate trese na spomen te riječi, no trenutno najveće ime su The Roots. Kako je došlo do toga da se takav bend pojavi na festivalu? Mnogi, uključujući i mene, nisu očekivali takvo ime.
Mate: Želimo ljude iznenaditi i to na dobar način, želimo ih educirati. Želimo našoj bazičnoj publici pružiti nešto drugačije, nešto što možda na prvi mah nije zanimljivo, ali na koncertu će dobar dio ljudi shvatiti koliko je taj bend bitan. The Roots su u zadnjih 20 godina jedni od pet ili deset najbitnijih afroameričkih izvođača, a iz njihove glazbe je sve nastalo.
Ti robovi iz Afrike su početkom 20. stoljeća počeli stvarati kompletno novu glazbu, popularnu glazbu kao takvu. Tu su korijeni popa, rocka, svega, tako da su tu i korijeni Terranea. Ljudi su se već lani iznenadili sa Janelle Monae, pitali su se otkud netko čije se ime vezuje uz R&B. Tu ima i post-punka, tu ima svega, a cura je na strašno inteligentan način spojila raznorazne utjecaje. Činjenica je da smo je ulovili u zadnji tren, jer sad strašno raste s novim albumom koji će objaviti ove godine. Već sad ju je otkupila velika agencija i ta je priča završena i sretni smo što smo je mogli vidjeti. The Roots su logičan korak naprijed, nekima možda i prevelik, ali nama je bio logičan.
Luka: Mislim da će to biti fantastično na festivalu. Bit će kaos!
Mate: Poanta je da su oni odličan live bend i ja isto volim kada netko dođe sa super friškim zadnjim albumom, kao što je lani došao The Fall, a ove godine Stephen Malkmus. Činjenica je da oni nisu imali ozbiljnih padova nego su konstanta i sretan sam što smo ih uspjeli dobiti.
Luka: Svu glazba koja se danas vrti, od Amy Winehouse do Melani Fione i Cee Lo Greena, zovem new soul, a sve to korijene ima u soul glazbi ’60-ih. i ’70-ih., a tebi The Rootsi na koncertu sviraju Curtis Mayfielda i ”Move On Up”. Ne zovu se bezveze The Roots.
Mate: Skupa s Erykhom Badu revitalizirali su cijelu tu priču. U vrijeme kad se afroamerička glazba počela kompromitirati, kad se sve svodilo na guzice i cice, oni su bili ti koji su pokazali da se može raditi afroamerička pop glazba, a da ne mora biti prostituirana. Ne mora biti jeftina i ne mora se prilagođavati trendovima, kao što je sad trend dubstepa koji vrši utjecaj na tu jeftinu hip-hop scenu naslonjenu na R&B u proteklih deset ili 15 godina.
Pokušavamo iz te priče izvući ono najbolje i kad idemo prema komercijalnijim izvođačima, iz tog afroameričkog dijela priče, onda se trudimo stvarno pogoditi najbolje i mislim da su The Rootsi jedni od njih.
Imate li vi kakvog idola među festivalima? Neki koji biste uzeli kao primjer?
Mate: Mislim da je to Luka dobro odgovorio za Slovenian Music Week, nema nekog uzora koji bismo doslovno preslikali. Exit je ozbiljan regionalni festival i novinari kad nam postavljaju pitanja uvijek vuku paralele s Exitom. U kontekstu utjecaja koji će imati na lokalnu zajednicu, može se usporediti s Terraneom.
Grad Šibenik i šira sredina već su lani suživjeli s festivalom i s time se može povući paralela s Exitom. Na drugim poljima baš i ne. Ne bih sad vukao paralele s Primaverom i ATP-em, festivalima s kojima se mi programski djelomično podudaramo, ali želimo ipak pokriti nešto širu priču makar su The Rootsi najveće ime na Sonaru, a i Primavera se sve više otvara prema afroameričkim izvođačima tako da ima nekih sličnosti. No festival koji se meni jako sviđa je Off Festival u Poljskoj, jedan relativno mali festival koji ide tjedan dana uoči nas i vidi se da je netko jako pametan slagao program. Vidi se da ima tu edukativnu notu koja se provlači kroz festival.
Luka: Cijela priča oko tog festivala, i vizualno i sve, super je napravljena.
Kad si već spomenuo Šibenik, kolika je podrška od grada i županije i na što se svodi?
Mate: Najviše na infrastrukturnu i logističku podršku kakva je bila i lani. Bit će sigurno veća, no to ćemo znati u hodu.
Luka: To je vrsta podrške gdje ti u dva ujutro na festivalu možeš nazvati nekoga u gradu i dobiti što tražiš.
Imate direktnu liniju s gradonačelnikom, crveni telefon?
Luka: Skoro pa da.
Mate: Dogradonačelnici su bili na samoj lokaciji za vrijeme festivala i nisu bili tamo da bi održali govor i medijski se eksponirali, nego su tamo s nama prolazili cijelu priču, guštali u koncertima, a tijekom dana su dolazili pomagati. Ako je trebala neka hitna pomoć, oni su bili tu.
Luka: Upravo to. I cijelu godinu njihova suradnja i razumijevanje bila je tu za sve naše probleme i dobre i loše stvari…
Mate: Koordiniraju stvari sa službama, Ministarstvom unutrašnjih poslova, vatrogascima koji su bili enormna pomoć i nisu tamo bili samo kao osiguranje. Ono što je mene stvarno oduševilo i to govorim svima, kompletna ekipa je strašno susretljiva i želi pomoći. Stalo im je do realizacije jednog ovakvog projekta, a takvo iskustvo prije nisam imao.
Luka: Iskustva u Zagrebu gdje je Mate radio prije, a i mi smo radili doslovno su suprotna. Veći je grad i sve ali, opet, to je nebitno. Dolje da nije takve podrške i takvog stava garniture koja je sad na vlasti i svih ljudi od kojih zatražimo pomoć, sigurno ne bismo mogli napraviti takav Terraneo.
Još ništa od generalnog sponzora, u smislu promjene imena festivala?
Mate: To smo odmah u startu eliminirali. Na našem prvom dogovoru, godinu dana prije pokretanja festivala, odmah smo se složili da to nema smisla. Nažalost tako su stvari kod nas donedavno funkcionirale i gurali su logo i ime svuda. To je po meni kontraproduktivno i na kraju krajeva su i oni to shvatili.
Luka: Pričao sam s kolegama iz naših sponzorskih firmi, tendencije marketinga u svijetu su takve da je to kontraproduktivno jer sve što se loše dogodi povlači loše posljedice i za tvrtku koja se veže uz to ime. Oni su shvatili da kupci ne žele da lijepiš logo na njihovo čelo nego da žele iskustvo i dodatnu vrijednost.
Mate: Shvatili su da je suptilna promocija najbolja i da trebaš na inteligentan način prići svojim potencijalnim korisnicima koje trebaš doživjeti kao inteligentne, a ne kao političari koji svoje biračko tijelo ne doživljavaju kao inteligentno i gledaju na nas kao nužno zlo i svima pristupaju isto. Zato je zanimljiva priča s Electronic Beats festivalom gdje ih je agencija koja je radila za Deutsche Telecom uvjerila da je ta megalomanska priča, koja je bila sva u magenti i slovu T, kontraproduktivna. Taj festival krenuo je s arenama, The Prodigyima i The Chemical Brothersima i takvim stvarima i prije tri godine su promijenili priču. Shvatili su da u manjim projektima i manjem opsegu, u suptilnom načinu promocije, dobivaju mnogo bolju povratnu informaciju i mnogo bolje rezultate.
To je gotova priča po meni. Ne znam koliko se sjećaš VIP INmusica gdje je bilo nekih organizacijskih propusta, dugo se čekalo na bonove i koga su krivili za to? VIP, a ne neke organizatore. To je dobar primjer kako su sami sebi stvorili loš publicitet time što su gurali svoje ime u naziv festivala. S vremenom su to shvatili.
Luka: Imamo generalne sponzore i firme koje nas prate, ali zajednički smo se dogovorili o njihovoj prisutnosti i vidljivosti na festivalu. Zahvaljujemo se na podršci i BonBonu i Zagrebačkoj pivovari jer smo se zajednički dogovorili kako ih tamo možemo prezentirati.
Još kakva završna izjava?
Luka: Meni je užasno žao za ovakve reakcije oko kampa, mi smo od starta radili festival koji misli na ljude i stalo nam je do publike. Nakon reakcije ljudi oko cijene kampa osjećamo se kao živoderi koji su došli uzeti zadnju kunu iz džepa.
Mate: Nikad neće svi biti zadovoljni i nije u redu kad su svi zadovoljni, a naše je pravilo da nema brisanja komentara na Facebooku, osim ako su uvredljive prirode.
Luka: Ljudi uvijek mogu reći što misle, samo je bitno da shvate da tih 200 kuna nije da bi se mi nakon festivala odvezli negdje u Porscheima, nego zato da ove godine, za razliku od prošle, budemo bar na nuli. Ako svi žele uopće da se Terraneo dogodi i da Hrvatska ima nešto po ljeti gdje mogu tako nešto doživjeti, treba reći ljudima da je cijena od 100 kuna bila nerealna.
Mate: To je nažalost plod neiskustva, nismo znali koliko košta, recimo, stvaranje kampa.
Luka: Mislili smo da samo stavimo šatore na livadu i gotovo, ali onda kad je krenulo: koliko košta da dođe netko s bagerom pa da tamo napravi neke radove… suludo.
