Uz grunge i britpop, jedan od žanrova koji su obilježili ’90-e bio je i trip-hop. Hibrid hip-hopa, jazza, r&b-a, funka i eksperimentalne elektronike svoj je temelj postavio u Bristolu, čija je scena tada bila prilično fokusirana na hip-hop kulturu, a osim iste, prisutan je bio i utjecaj dub glazbe.
Najpoznatiji kolektiv koji je niknuo iz glazbeno bogate soundsystem kulture – Wild Bunch, okupio je trio Del Naja – Marshall – Vowles, koji su zajedno osnovali najpoznatiji bend trip-hopa, Massive Attack. Osim njih, za bristolsku je scenu od velike važnosti bio i Portishead, predvođen očaravajućim glasom Beth Gibbons. Iako je zvuk ovih bendova tada imao snažan utjecaj na brojne glazbene supkulture, ni jedan album tog žanra nije bio od velike važnosti koliko “Mezzanine”.
Treće studijsko izdanje Massive Attacka ove je godine proslavilo dvadeseti rođendan, a da se radi o itekako bitnom dijelu glazbene povijesti govori i činjenica da ga je časopis Rolling Stone uvrstio na popis 500 najboljih albuma koji su ikad snimljeni. Mračan i hladan, “Mezzanine” istražuje teške teme poput izolacije, depresije, ovisnosti, nezadovoljstva društvom i usamljenosti (“Dissolved Girl”, “Group Four”).
Osim što ga brojni kritičari smatraju pravim remek-djelom, album je svoje vidljive otiske ostavio i na glazbi koja je posljednjih godina vladala mainstream ljestvicama. Slobodno možemo reći, i dvadeset godina nakon što je objavljen, “Mezzanine” i trip-hop inspiracija su brojnim planetarno popularnim glazbenicima.
Utjecaj na mainstream glazbu
Minimalistički, intertan i na trenutke klaustrofobičan downtempo zvuk koji se protezao kroz skoro čitav “Mezzanine” oblikovao je glazbeni identitet jedne od najvećih mainstream zvijezda današnjice. Abel Tesfaye, poznatiji kao The Weeknd, svoj rani zvuk duguje upravo bristolskoj sceni. Naime, Tesfaye je prije proboja na mainstream tržište stekao poprilično veliku i vjernu bazu fanova zahvaljujući odličnim mikstejpovima “House of Balloons”, “Thursday” i “Echoes Of Silence“, a svaki od njih je zvukovno inspiriran upravo bendovima kao što su Massive Attack i Portishead.
Tragovi trip-hopa kod njega su vidljivi u minimalističkim sanjivim instrumentalima (“What You Need”), beatovima koji su utopljeni u reverb (“High For This”), u efektima dorađenim gitarskim dionicama inspiriranim bluesom (“Wicked Games”) ali i u korištenim sampleovima (“Belong To The World” koristi loop iz Portisheadove “Machine Gun”).
Upravo je taj snažan utjecaj trip-hopa The Weeknda proslavio kao predvodnika tada novog žanra, mračnog r&b-a, poznatim pod nazivom PBR&B. Nakon što je postao jedan od najpoznatijih glazbenika današnjice, uslijedio je niz brojnih pjevača koji su svoj zvuk počeli temeljiti upravo na Tesfayeovoj mističnoj i tajanstvenoj glazbi. Neki od njih su Drake, PartyNextDoor, 6lack, Jhené Aiko i Tinashe.
Album koji je također stvoren pod utjecajem zvuka ovog žanra je “Born To Die” Lane Del Rey. Iako je “Born To Die” kategoriziran prvenstveno kao indie-pop s estetikom ’50-ih, kroz skoro se svaku pjesmu protežu trip-hop beatovi za koje je karakterističan već spomenut downtempo zvuk s puno reverba (“American”). Čak su i neke od njenih najpoznatijih pjesama u žargonu nazvane “trip-hop baladama” (“Blue Jeans” i “West Coast”).
Trip-hop u današnjoj eksperimentalnoj glazbi
Žanr je bio od velike važnosti za današnju eksperimentalnu elektroničku glazbu koju nemamo priliku vidjeti na Top 100 ljestvicama. Već spomenuti Portishead, čiji je prvijenac “Dummy” od strane mnogih kritičara proglašen jednim od najboljih albuma ’90-ih, ostavio je vidljiv utjecaj na glazbenicima kao što su FKA Twigs i Sevdaliza.
Njihov senzualan, tajanstven i atmosferičan zvuk neodoljivo podsjeća na ugođaj koji prevladava na Portisheadovim pjesmama poput “Roads”, “All Mine”, “Humming” i “Only You”. Beth Gibbons velikim je dijelom utjecala na Sevdalizu i način na njen stil pjevanja, što se možda najviše čuje na pjesmi “Humana”.
S druge strane, FKA Twigs vuče utjecaj iz druge velike glazbene ikone – Björk. “Homogenic”, treći studijski album popularne islanđanke smatra se vrhuncem eksperimentalne glazbe i trip-hopa ’90-ih. Sklonost korištenja glasa kao svojevrsnog dominantnog instrumenta u pjesmama po kojem je pjevačica poznata u velikom je dijelu prisutna i kod FKA Twigs, pogotovo u pjesmama “Pendulum” i “Good Love”, iako ona vokalno izvedbi pristupa s puno manjim intenzitetom.
Opstanak unatoč novim popularnim podžanrovima
Bez obzira na to što trip-hop više nije dominantan dio popularne kulture, doista je nemoguće zanemariti veliki utjecaj kojeg je imao na današnje glazbenike. Iako se u današnje vrijeme javlja sve više glazbenih podžanrova koji vuku utjecaje iz svih razdoblja, što se vidi u trenutnom revivalu retro zvuka koji je sve prisutniji u elektroničkoj i pop glazbi ’80-ih, bristolski zvuk posjeduje jedinstvenu tajanstvenost i atmosferičnost koja ga čini najpogodnijim za istraživanje mračnog i melankoličnog zvuka koji je proslavio neke od najpopularnijih glazbenika današnjice.
