Razgovor s Martinom Topley-Bird vodili smo u garderobi zagrebačkog Doma sportova koji sat prije njenog nastupa s Massive Attackom. Simpatična Martina kroz razgovor se potvrdila kao kreativna glazbenica koja svojom glazbom voli istraživati nove teritorije i svoje mogućnosti.
Kada ste započinjali solo karijeru, kojim smjerom ste htjeli krenuti?
Tada ustvari nisam imala jasnu ideju što hoću. Samo sam slijedila što god bi mi se u to vrijeme svidjelo, bez neke određene zvučne agende.
Na prvom albumu zato ima dosta različitih stvari.
Da, bio je dosta eklektičan. Drugi album sam nastojala učiniti ujednačenijim.
Koja strana vaše glazbe najbolje predstavlja vas i vaš ukus?
Još se glazbeno razvijam, nisam došla do konačnog cilja. Na prvoj ploči sam istraživala izazove koje sam si postavila. Mislim da je zadnjih nekoliko pjesama koje smo napravili na tom albumu, pogotovo “Ilya”, najbolje predstavljalo moj stil. 
Na drugoj ploči je prva pjesma koju smo napravili, “Poison”, odredila ton za cijeli album. Tu prvu verziju te pjesme sam napravila s Leilom Arab, ali ta verzija se na kraju nije našla na albumu. Ideja je bila da album ima izražene, ponavljajuće i ljepljive melodije, dok bi kaos ostao u podlozi, što smo na kraju u manjoj mjeri i uspjeli.
Također, glazbene parametre sam odredila koristeći samo jednog producenta i jednog glazbenika za cijeli album. Na taj način novi album ima jedinstven zvuk za razliku od prvijenca.
U kojoj mjeri vam je bilo lakše ili teže raditi na muzici u kojoj ste više sudjelovali?
Prije bih se samo pojavila i pjevala, nisam radila stihove ili produkciju. Imala sam utjecaj na određene stvari, ali nisam imala nikakvih odgovornosti. Sad kad ih imam osjećaj je drugačiji, no definitivno me više ispunjava. Ranije dok sam sudjelovala samo kao vokal i pisac melodija, osjećala sam da ne koristim sve svoje vještine, da na neki način atrofiram i oglupljujem.
Znači sa solo karijerom ste se osjećali oslobođeno?
Pa ne bih rekla oslobođeno – kad sam počela raditi ovaj posao tek sam izašla iz škole i bila sam uzbuđena zbog mnogih stvari u životu, ali nisam osjećala da mi je posao dovoljno zahtjevan pa ga nisam respektirala. Dio mog odgoja je čudna ideja kako moraš raditi naporno za sve što dobiješ kako bi poštovao sam sebe.
Takvo razmišljanje je zapravo prilično…
…normalno, jel’ da? Dakle to je ono što sad volim u svom poslu – što radim puno, imam puno utjecaja na ono što radim i jednostavno se osjećam dobro što sam živa i proizvodim nešto.
No ipak vam je trebalo pet godina za drugu ploču.
Toliko je potrajalo jer sam čekala suradnike koje sam htjela. Htjela sam Danger Mousea za producenta, a on je bio uključen u mnogo projekata, pa sam morala pričekati dok ne bude slobodan.
Hoće li biti potrebno još pet godina za sljedeći projekt?
Nadam se da neće, ne smijem to dopustiti (smijeh). Napravit ću album na kojem ćemo biti samo ja i moj udaraljkaš Fergus. Album će vjerojatno biti sastavljan od pola novi i pola starih stvari. Trebamo još srediti neke licence jer neke stvari ne možeš jednostavno nanovo snimiti.
Damon Albarn je vidio naš nastup i zainteresiran je da objavi album na kojem ćemo svirati onako kako to radimo uživo, a nisam napisala dovoljno novi stvari za cijeli album, pa ćemo napraviti kombinaciju starog i novog čim studio bude slobodan.
Čini mi se kako se glazbenici u zadnje vrijeme sve više vraćaju sviranju uživo, za razliku od devedesetih kad su puno više istraživali programiranje.
Ja volim biti zaposlena na pozornici. Osjećam se nelagodno kad samo stojim i pjevam. Imam dojam kako ljudi tada očekuju od mene da se smijem, pjevam, napravim bilo što. Kad sam zaposlena ne razmišljam o takvim stvarima.
Pjevate na novom EP-u Massive Attacka “Splitting the Atom”. Hoćete li pjevati i na njihovom nadolazećem albumu?
Hoću. Do kraja turneje nastupam s njima. Bio mi je užitak ući u njihov svijet i bit će mi drago, ako budem slobodna, opet s njima nastupati ako budu promovirali novi album. Uvijek imam osjećaj da su pjesme koje radim za druge glazbenike i moje vlasništvo.
Kakvi su bili nastupi s njima do sada?
Bilo je dobro, premda mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem.
Pjevate li neke njihove stare pjesme na koncertima?
Pjevam jednu staru pjesmu, jednu neobjavljenu, dvije koje će se naći na novom albumu, te na jednoj stvari s EP-a samo sviram klavijature.
