Kolodvor je mladi bend nastao kao spoj glazbenika iz Opuzena, Ploča i Zagreba. Ovog su proljeća objavili album prvijenac “Dnevnik iz doline ogledala” te je to bio povod za razgovor s njihovim pjevačem i gitaristom Martinom.
Četiri godine si živio u Engleskoj. Ima li ime benda veze s time?
Djelomično, jer simbolizira putovanja, ali i život kao Kolodvor.
Nastanak, kratka biografija benda…
U ljeto 2005. vratio sam se iz Londona nakon četiri godine i počeo okupljati glazbenike. Do danas se promijenila cijela postava. U jesen 2007. smo se konačno nakanili snimati, s Pikom Stančićem kod legendarnog Trulog. Do Božića su u Menartu već čuli prve četiri stvari i jako im se svidjelo, ubrzo sam potpisao ugovor.
Može se reći da ste na neki način spoj mladosti i iskustva jer je razlika u godinama između tebe i najmlađeg člana, gitarista Sile, dosta velika. Kako sve to funkcionira na probama?
Odlično, mladost ima entuzijazam, a on je ključan. Osim toga Sile je kompletan, kvalitetan tip tako da njegovih dvadesetak godina nikad nisu bile kočnica.
Tko piše tekstove, a tko je autor muzike?
Moji su i glazba i tekst na albumu osim kod pjesme “Potraži me”. Za nju je glazbu napisao moj frend iz Budimpešte Imre Poniklo, s kojim sam se družio u Londri, a ja sam napisao tekst. Inače, Imre je lider uspješnog budimpeštanskog benda Amber Smith.
Spominjao si da bi mogli pokušati nešto napraviti vani. Koliko misliš da postoje realne osnove za to?
S ludom vjerom i entuzijazmom sve je moguće. Album će sigurno zvučati 30% moćnije na engleskom, a neke stvari su u originalu nastale na engleskom kao “Sat” koji se rodio kao “Leaden Sun”. Mislim da je bitno hrabro pokušati sve najluđe sne, pa što bude… Samo putovanje je cilj i znači izgradnju. Bitno je ostati nevezan za rezultat te iskren i uporan u stvaranju i uživati na tom putu.
Tvoj komentar da previše sličite na Plavi orkestar i Nenu Belana…
Glas mi sliči na Lošin tako da je to dijelom točno. Glazba je druga priča. Kao klinac sam jako volio prva dva albuma Plavog orkestra, ali to je bio nekakav simpa folk-rock. Još volim čuti “Gujo vrati se” ili “Soldatski bal”, nisu oni slučajno razorili ex-Yugu osamdesetih, imalo je to tada svoju snagu koju još poštujem. Poslije su se, za moj ukus, sve više razvodnjavali. A Belan je rastao na The Beatlesima kao i ja, otud, mislim, ta konekcija. Svaka usporedba s njim je kompliment, njegov opus je velikim dijelom prekrasan, Neno je meštar.
Kad smo već kod uspoređivanja, koji ti je naš najdraži bend?
Nemam ga, ali što se tiče pjesama, a to mi je uvijek draže i preciznije za komentirati, zadnjih nekoliko godina super su mi: Svadbas “Treblebass”, Batida “Drž’ se”, Elemental “Crveno”, Jinx “Na zapadu”, Ramirez “Zoo”…
Jesi li zadovoljan pažnjom ovdašnje publike?
Mislim da ćemo zadobiti ozbiljan, širok krug publike. Trebamo biti strpljivi i uporni na foru Hladnog piva ili Vatre, znači govorimo o godinama rada. Industrija je u sprženom kolapsu i nema više uspjeha preko noći.
Kakva publika dolazi na vaše koncerte, mlađa ili starija?
Naših godina, znači dvadesetak do tridesetak.
Ima li neki bend iz Zagreba s kojim surađujete ili planirate u bližoj budućnosti surađivati?
Zajedničke svirke su dobra stvar, ali nismo ništa definirali.
Da se vratimo Engleskoj. Kakva su iskustva od tamo? Čime si se bavio?
Svačim u početku, čišćenje, vrtlarenje… S vremenom sam razvio super posao dajući po kvartu lekcije iz gitare. Povremeno sam po pubovima svirao svoje stvari, a zadnju godinu sam 6-7 puta organizirao Croatian Party Club na kojem bih svirao Azru, Dugme… Nekoliko puta je stvarno bilo super, tulumčina sa stotinjak ljudi iz ovih krajeva.
Pretpostavljam da si tamo, između ostalog, posjećivao i koncerte. Postoji li sada neki veći bend kojeg si gledao dok su još bili nepoznati?
U studenom 2003. bio sam na Franz Ferdinandu. Poslije koncerta upoznao sam se s Nickom McCarthyem i rekao sam mu da će oni i The Libertinesi biti najveći. Osjećalo se to. Tada sam gledao i Bloc Party koji na nas pedestak u publici u Camden Barflyu nisu, sjećam se, ostavili neki dojam. Valjda su tek poslije proradili, s “Helicopterom”. The Libertinese sam gledao četiri puta.
Kome od tih sadašnjih velikih bendova bi želio nastupati kao predgrupa?
Svima, naravno.
Zadnji dobar bend koji si čuo…
The Libertines su jedini koji su me u zadnjih pet godina baš osvojili. Svi drugi tek s ponekom pjesmom, ali nadam se da ću ubrzo pronaći još nekog tko će me oduševiti.
