Marky Ramone (rođen u Brooklynu kao Marc Steven Bell), po mnogima najbolji punk-rock bubnjar, posljednji je, na žalost, preživjeli član možda i najslavnije postave jednog od najvećih bendova svih vremena – The Ramonesa.
Njegov glazbeni put započeo je vrlo rano, s petnaest godina, kada je osnovao grupu Dust, s kojom je objavio dva albuma, nakon čega je s Estus snimio jedan, a u pre-Ramones periodu najznačajnija je suradnja s Richardom Hellom & The Voidoids, s kojima je snimio “Blank Generation”, jedan od značajnijih albuma punk povijesti.
Upravo su mu nastupi s tim bendom otvorili vrata The Ramonesa, bend u koji je stigao 1978. godine, proveo u njemu petnaest godina, s pauzom od 1983. do 1987., odsvirao oko 1700 koncerata, snimio petnaest albuma, a sudjelovao je i u komponiranju pjesama.
Nakon raspada benda, Marky s DeeDeeem osniva The Ramainz koji svira The Ramones klasike i objavljuje album “Live in NYC”, sudjeluje na DeeDeeovom solo-albumu “Zonked”, surađuje sa ostalim članovima The Ramonesa, te s mnogim drugim bendovima i projektima.
Možda najznačajniji angažman je onaj u Misfitsima s kojima 2003. godine snima album “Project 1950”. Ipak, većinu vremena proveo je u svojim projektima, surađujući s raznim glazbenicima, a posljednji od njih je Marky Ramone’s Blitzkrieg, s kojim nakon dvije godine ponovno stiže u Hrvatsku.
Prije nego si stigao u The Ramones s Richardom Hellom & The Voidoids si snimio album “Blank Generation” i svirao na turneji s The Clash ? Koliko je to pomoglo tvojoj karijeri? Jesi li tada postao poznatiji?
Svirao sam s Richardom, i da, bili smo na turneji po Velikoj Britaniji s The Clash, također s Wayneom Countyem. S Dust smo bili popularni u početku, a DeeDee je došao na naš koncert i otada se poznajemo. S Richardom sam sigurno bio popularniji, ali nakon što sam se pridružio The Ramonesima bio sam još popularniji, sve do danas.
Je li točno da si u The Ramones stigao nakon što si u CBGB klubu razgovarao s DeeDeeem?
Kao što sam rekao, on me poznavao, postali smo bliski prijatelji. Pokušali su s mnogo bubnjara, uključujući i mene, ali ja sam znao da sam bio njihov izbor. DeeDee mi je to rekao već prvi puta.
Taj klub je nedavno ugašen. On je puno značio punku. Kako si se osjećao kada si čuo da prestaje s radom?
Ja sam jako dobar prijatelj s Hillyem. Htjeli su mu staviti najam tri puta veći nego što je bio u početku i on ga je odlučio zatvoriti. Žalosno je to, puno stvari se dogodilo tamo, ali ništa ne traje zauvijek i sve ima svoje vrijeme. Nove generacije su tamo tražile svoju zabavu i započinjale svoj put na sceni.
Prvi album koji si snimio s The Ramones bio je “Road To Ruin” (1978.). Ima ljudi koji smatraju da je to jedan od najboljih albuma benda. Što ti misliš o njemu, i koliko tebi osobno on znači?
Volim taj album. Morao sam naučiti pjesme u vrlo kratkom vremenskom periodu. Meni znači puno, postoji nevjerojatna melodija u njemu, kao što je “I Wanna Be Sedated”. Najbolji album? Ne znam. Svaki album ima nešto. “End of The Century” također volim, “Mondo Bizarro”… Ne mogu odabrati samo jednog.
Koje su razlike između američkog i britanskog punka? Što ti misliš?
Britanski je punk bio više politiziran, i nosilo se više ziherica… Mi smo samo voljeli svirati našu glazbu i zabavljati se. Svi znamo da su Sex Pistolsi proizvod Malcoma McLarena, on ih je oblačio i uređivao. Mi smo bili prirodniji.
Snimili ste pjesmu “Pet Sematary” za horror film. Kako ste ostvarili suradnju s ekipom koja ga je snimala? Inače, meni je to najdraža pjesma The Ramonesa i jedna od najdražih koju sam ikada čuo.
To je jako dobra pjesma, hvala ti za komplimente. Stephen King (autor knjige-trilera po kojoj je snimljen istoimeni film, op.a.) veliki je obožavatelj The Ramonesa, pa nas je, kad smo bili na večeri, pitao bi li bilo moguće da napravimo pjesmu za film, i mi smo je napravili.
Na koncertima svirate jako puno pjesama, većina je od The Ramonesa. Koju bi ti izdvojio kao posebnu? Možda “What a Wonderful World”, posvećenu Joeyu?
Svaka pjesma je posebna i volim ih sve. “What a Wonderful World” je jako emocionalna i snimio sam je sa Joeyem prije nego što je preminuo. Ali ima puno pjesama od DeeDeea koji je bio moj najbolji prijatelj u bendu i sve su mi važne. Sve pjesme su previše dobre da ih ne bi svirali.
Skoro četrdeset godina si u glazbi. Postoji li nešto što bi promijenio kada bi se vratio unatrag i ponovno krenuo?
Tehnologija ne mijenja ljude. Dakle, vidim isti interes kod djece. Mislim na pjesme o ljubavi, frustracijama… Imate Internet, mp3, iPhone, ovo, ono… ali smisao je ostao isti, izraziti sebe.
Primljeni ste u Rock’n’Roll Hall Of Fame, dobili ste nagradu MTV za životno djelo. Koliko su vam značila ta priznanja?
Hall of Fame je bio vrlo poseban. Mi smo bili prvi punk-rock bend koji je bio primljen, i biti tamo zajedno s Elvisom, The Beatlesima, s ‘invazijom’ britanskih bendova, nevjerojatno je za mene. To je nešto kao posljednji korak za rock bend, to znači da ste učinili nešto. MTV nagrada je lijepa, U2 (Bono) nam ju je uručio, ali to je samo ‘korporativna’ stvar. Prijem u Hall of Fame vam omogućuju glasovi glazbenika i zato je to posebnije.
Oko dvije godine nastupaš s Marky Ramone’s Blitzkrieg, zajedno s Michaelom Gravesom, Alexom Kaneom i Clare. Kako je na koncertima?
Mislim da je Michael super. On je snimio jedan od najboljih albuma Misfitsa, “American Psycho”. Alex i Clare nisu više u bendu. Gitarist je Ivan Blitz, a basist Martin Blitz. Oni su već bili s bendom na turnejama i vidjet ćete da su odlični. Show se sastoji od trideset i dvije pjesme The Ramonesa, plus neka iznenađenja koja će se vidjeti na koncertu.
Što misliš, zašto ljudi obožavaju The Ramonese iako bend već dugo ne postoji? Ima li neka posebna magija u vašim pjesmama? Vole vas i stare, ali i mlađe generacije, pa je očito da postoji nešto posebno.
Zato što smo bili jedinstveni i originalni. Bili smo pošteni, a takvi ljudi, ne radi se o dobi, rade ono što im ‘dolazi’ iz srca i uspjeli smo. Mi nikada nismo prodali milijune albuma ili dobili Grammy nagrade, ali vrijeme je pokazalo naša uvjerenja.
Ponovno stižete u Zagreb. Kako je bilo prošli put?
Dobro, vrlo dobro. Publika je bila jako dobra. Sjećam se, puno ljudi čekalo je na stepenicama da dobiju autogram, pa je bilo teško napustiti mjesto na kraju showa, što nije problem. Ako moram potpisati 500 autograma i napraviti toliko fotografija, napravit ću to. Fanovi su najvažnija stvar za mene.
Prošle godine je objavljena tvoja dizajnerska linija odjeće. Možeš li malo opisati o čemu se točno radi?
Ja sam prijatelj s Tommyem Hilfigerom, pa smo odlučili zajedno postaviti liniju odjeće. Bilo je zabavno, i bilo je dobro u svim trgovinama, također na nekim modnim revijama u Amsterdamu. Bilo je drukčije. To je novo poglavlje u mojoj karijeri.
Puno sviraš, a čujem da imaš i radijski show, vodiš školu bubnjanja. Ima li još nešto što o tebi ne znamo?
Imam umak od rajčice, također 22 vinile u ograničenom izdanju, koji se prodaju samo na koncertima i gotovo su rasprodani. Radio show je super i škola bubnjanja također.
Imao sam nedavno, zajedno s Lemmyem i još nekima, show za dobrotvorne svrhe, kako bismo skupili novac za djecu čiji si roditelji ne mogu priuštiti da im plate glazbenu školu. Lijepo je kada tako nešto učinite.
“The Job That Eat My Brain – The Marky Ramone Story” je naziv dokumentarnog filma koji prati tvoju karijeru. Koliko se dugo radi na njemu?
Radimo na tome, ne znam još kada će biti vani, radimo na post-produkciji u kino studiju.
Koji bi detalj iz svoje karijere izdvojio kao poseban? Hoće li se moći vidjeti na filmu?
Kad sam se pridružio The Ramonesima, jasno. A film… Nikad se ne zna.
Hvala na odgovorima, dobro došao u Hrvatsku.
Hvala i tebi, uvijek je zadovoljstvo biti u Hrvatskoj. Želja mi je da jedno ljeto provedem na odmoru na dalmatinskoj obali.
