Mario Čuljak (StimulanS): “Da je živit’ od heavy metala bilo bi to savršeno”

1202

Desetljeće i pol postojanja ove će godine proslaviti splitski heavy metalci StimulanS, a cijelo to vrijeme u bendu su njegovi osnivači, pjevač/gitarist Mario Čuljak i basist Ivan Dabro.

Pozicije gitarista su se nešto malo mijenjale, tek jednom, pa je Darko Grubišić konstanta od 2004. godine, a treći bubnjar u povijesti benda je Ivica Bilić, kojem teče druga godina staža.

U tom je periodu StimulanS, poput mnogih (ili bolje reći svih) hrvatskih metal bendova, prolazio trnovit i brdovit put ne bi li osigurao svoje mjesto u domaćem metalnom prostoru. Može se reći da je na području Dalmacije zahvaljujući volji, upornosti i glazbenoj kompetenciji kroz više koncerata to dosta brzo uspio i uživao gotovo pa kultni status. Isto tako, zahvaljujući svirkama na širem području, posebice onima u Zagrebu, StimulanS je s godinama proširio bazu svojih štovatelja ne samo na područje Hrvatsku, nego i šire.

U prvom desetljeću postojanja uspjelo se objaviti dva dema, 2004. i 2005. godine, a prvi period benda zaokružio je album “Dust“, koji je krajem 2010. objedinio sve što je ekipa do tada napravila. Gotovo pet godina prošlo je do izlaska drugog albuma, koji je pod nazivom “See The Light” objavljen krajem prošle godine. I dok je “Dust” u svojoj suštini bio, više-manje, hard ‘n’ heavy ostvarenje s utjecajima thrasha i nešto progresivnog metala, na “See The Light” ima još više progresivnijih ideja s daleko ozbiljnijom, mračnijom ambijentalom.Analizu albuma i još nekih okolnosti napravili smo s Mariom Čuljkom.Petnaest godina postojanja gotovo pa se poklopilo s izlaskom drugog studijskog albuma “See The Light”. Vjerujem da već imaš neke ‘feedbackove’ o njemu…
Koliko mi čujemo, prvi dojmovi onih koji su ga slušali su da je album super, kritike su odlične, čak i iznad očekivanja s obzirom da se sve to skupa sa snimanjem odužilo. Bilo je u tom procesu i teških ‘pokora’, ali na kraju smo uspjeli nešto izvući i stvarno sam iznenađen pohvalama koje smo dobili za album. Sebi bude lako naći greške, misliš nije ovo ili ono dobro, ali kad te drugi pohvale, to je drukčije.

Znači li to da sada misliš kako ste nešto trebali napraviti drugačije, da bi nešto promijenio da možeš?
Sad je gotovo (smijeh), ali da se vrati vrijeme možda bih sve to skupa malo pametnije napravio, malo organiziranije. Snimali smo u studiju Wave našeg prijatelja Marka Novakovića koji je bio ‘umiješan’ i u produkciju. Bilo nam je i malo ‘van ruke’, jer nismo bili svi zajedno cijelo vrijeme, što je potvrdilo činjenicu da bend kad snima mora biti stalno na okupu. Vjerujem da će ubuduće biti bolje, samim tim jer smo nabavili i nešto opreme, nešto smo uložili, moći će se snimati i u ‘domaćim’ uvjetima, pa ćemo vidjeti kako dalje. Pripremamo već neke pjesme za treći album, pa kada dođe na red snimanje nadamo će da će sve to skupa još bolje zvučati, biti još bolje odsvirano, producirano, miksano i masterizirano.

Muziku podržava

Prvi album “Dust“, koji je izašao prije nešto više od pet godina, bio je kombinacija novih i starih pjesama s dema koje ste objavili prije toga. Kakva je situacija sa “See The Light”? Na njemu su sve pjesme nove, pisane u razdoblju od 2010. do 2015. ili ima nekih ranijih koje ste ubacili?
Dosta je toga nastalo puno prije, ali pjesme nisu bile dovršene, a jedna od tih je i “The End Of Your World”. Kako mi dolaze ideje napravim neke snimke i onda se to snima. Tako već imamo pripremljene gotovo sve pjesme za novi album, no treba ih još malo isprobati, prearanžirati… Tako se dogodilo i s ovim albumom. Dugo smo mi to ‘bubali’, a i zahtjevne su, trebalo je dobro pripremiti, izvježbati, nisu to pjesme od 2-3 akorda. Progresivnije su to pjesme, taj ‘đir’ se sve više javlja. Vidjet ćemo kako ćemo ići dalje.

“See The Light” je progresivnije izdanje od “Dust”…
Da, mislim da je. Zato se nekim ljudima više dopada prvi album.

Možda jer je “Dust” klasičnije hard’n’heavy izdanje…
E, da, tako je. Ovdje se ipak pojavila mala ‘linija mraka’, koja će možda biti još ‘zadebljanija’ na trećem albumu. Takva su vremena, pa ona i diktiraju takvu glazbu. Nije tako bajno da bi pjevali samo veselo.

Otud i naziv albuma, “See The Light”?
Da, kao nekakav poziv na buđenje, da otvorimo oči i pogledamo što se događa oko nas.

Među devet pjesama nema nijedna na hrvatskom jeziku, poput “Omiški gusari” na prošlom…
A ne, nema. To je tada bilo nešto kao usluga Moto klubu Omiški gusar, čiji je i moj otac član, koji me zamolio da im napravim himnu. U početku nije bilo u planu da to bude pjesma od StimulanSa, no svidjela se momcima iz benda i odlučili smo je staviti na album kao bonus pjesmu, iako nikada nije tako ‘oslovljena’. Zato smo okončali album s devet pjesama.

Kažeš da nove pjesme imaju progresivniju strukturu, a to znači i veću duljinu trajanja. Možda će ih idući album imati šest ili sedam?
Bit će ih devet, nekako nam se sviđa ta brojka, a i negdje sam čuo da je ‘devet’ broj luđaka (smijeh).

Spominjao si svirke, uvježbavanja, opremu… Planirate li možda uskoro na kakvu turneju? Znam da svirate po Dalmaciji, tu ste i kod kuće, no ima li u planu i štogod šire?
Nadamo se, iako, uvijek je problem u financijama. Zna to biti jako komplicirano, mnogima je teško platiti i ono najosnovnije, naše putne troškove, a nakupi se toga kroz opremu, prijevoz i drugo. A volio bih da toga bude što više, da kružimo po Hrvatskoj, pa i dalje, no vidjet ćemo kako će se to u budućnosti odvijati.

U prošlosti je bilo vaših koncerata u Zagrebu i šire, sjećam ih se nekoliko…
Bit će toga još, uvijek se nešto nađe. Nije često, ali će biti. Žao mi je da nije češće, ali uvijek se pronađe neka kombinacija. Ima ljudi, naših prijatelja koji su voljni pomoći.

Ponovno novi diskograf. Nakon One Records na prošlom, ovaj album je izašao za Miner Records, također medijsku kuću iz Srbije. Nekako je to sudbina hrvatskih metal bendova da ne nailaze na razumijevanje domaćih diskografa…

Da, tako je. Tu je voditelj Milan Von Stone koji nam je dao najbolju prigodu, ponudio najbolje rješenje. A kod nas, u našoj državi nitko nema sluha, nitko nije zainteresiran da pruži nešto, svi traže neke novce. Ovdje smo dobili jednu izuzetnu prigodu i zahvalili bismo se Miner Recordsu na tome. Drže oni to dobro, promoviraju i vani, izlaze recenzije albuma. Dosta je bendova iz Hrvatske i BiH kod njih.

To sam upravo htio spomenuti. Bad Blood, Kymera, War-Head i još neki naši bendovi objavljuju za Miner Records…
Da, da.

Spomenuo si da se radi na pjesmama za novi album. Jesmo li možda dobili neku ekskluzivu?
Da, ima demo verzije pjesama za cijeli album, radi se na njima, mislim da smo petu ‘načeli’, vrti se lagano. Sad sve tu skupa treba dobro iskovat’ pa ćemo vidjet kad će biti gotovo. Nadam se kroz ovu godinu da će biti pripremljeno, da bi, ako bude sve kako se planira, iako mislim da je glupo išta planirati, na jesen mogli početi snimati. Jer dosta nas radi i druge stvari, svira drugdje, pa treba proživjeti i malo se to razvuče. Da je živit’ od heavy metala, od jednog albuma godišnje, to bi bilo savršeno (smijeh).

To je ona idealna kombinacija iz nekih prošlih vremena kad su bendovi svake godine objavili jedan album i od njegove prodaje jako dobro živjeli, no bojim se da se to više nikada neće ponoviti. Ne samo kod nas, nego i u svijetu…
Da, da, sve je to s godinama nekako palo. Sada je sve ostalo na bendovima, na ljudima, ako je tu ljubav, volja, onda se to radi, jer para od toga nema. Tako i mi već petnaest godina ‘upiremo’ i nećemo stati i idemo dalje.

0 Shares
Muziku podržava