Na natječaj za likovno rješenje novog albuma “Demencija” riječkog benda Mandrili pristiglo je 210 radova od 134 autora/autorskih timova iz 6 država.
Kako je i najavljeno, pobjednički je rad osvojio 4.444 kuna, a tri jednako vrijedne druge nagrade svaka po 1.111 kuna.
Za ocjenu radova imenovan je Ocjenjivački sud u sastavu od pet članova: Damir Bralić (Hrvatsko dizajnersko društvo), Idis Turato (Društvo arhitekata Rijeka), Oliver Čikeš (Društvo arhitekata Rijeka), Robert Jovanović i Kristijan Ćoza (članovi benda).
Autorskom timu Skroz d.o.o. dodijeljena je prva nagrada uz obrazloženje samog suda: “Koncept oblikovanja proizlazi iz glavnog simptoma demencije – zaboravljivosti. Zaboravljivosti do te mjere da su Mandrili ‘zaboravili’ spakirati svoj CD u kutiju. Izostanak front covera te premještanje i skrivanje CD-a da bi se otkrilo prazno mjesto gdje on očekivano treba stajati snažna je gesta koja na vrlo domišljat, točan i neočekivan način interpretira naslov albuma.
Posebnost ovog rješenja koja ga izdvaja od gotovo svih pristiglih radova je to što ono ne ‘dodaje’ glazbi autorsku vizualnu interpretaciju naslova albuma već postiže snažan izačudan učinak ‘oduzimanjem’ (standardnih elemenata opreme kutije CD-a) što je posve kompatibilno procesima koji prate dementnost.
Također, Mandrili na ovaj način samoironično i autorefleksivno priznaju da ni oni sami nisu imuni na ‘kolektivnu demenciju’ čak ni u mediju kojim su se naumili boriti protiv nje. Rješenje posjeduje interpretativnu dimenziju koja nadilazi ovaj pojedinačni CD i subverzivno adresira pitanja budućnosti samog medija (CD-a) koji očekivano izlazi iz uporabe i pada u zaborav.”
Sa 1.111 kuna nagrađene su sljedeće naslovnice:
.
.
Tri jednako vrijedne druge nagrade sud je doživio kao “mračne hodnike imaginarne ‘klinike za liječenje demencije'” (autori: Saša Jurić i Maja Špralja), “duhovit način interpretacije masovne produkcije i konzumiranja glazbe” koji uspoređuje istu s prezervativom (autor: Janko Kralj) te “neočekivani balans ugode i neugode. Istovremeno pesimistično i optimistično, prijeteće i oslobađajuće” (autori: Jelena Banić i Boris Bacalja).
