MAKK konferencija (Međunarodna autorska kreativna konferencija) ovih je dana bila poprište zanimljivih glazbenih diskusija o trenutnom stanju u svijetu glazbe, a isto tako i o onom što nas čeka u svijetu glazbe. Pod motom “Uhvati algoritam”, bilo je predavanja i rasprava o utjecaju umjetne inteligencije na glazbenu industriju, o tome kakva je budućnost naših kreativaca na digitalnom tržištu te još mnogo toga. Konferencija se održala 28. i 29. studenog, a mi vam donosimo higlightove prvog dana.

Kako je folk postao turbo folk?

Profesor na Muzičkoj akademiji, skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk bio je zadužen za uvertiru u diskusiju “Djeca s kolodvora Youtube”. Njegova je zadaća bila objasniti kako je folk postao turbo te kako je turbo folk zavladao ovim prostorima. Mnogima je u prepunoj dvorani bilo žao što je to predavanje bilo samo uvodno jer je Tarbuk sistematično i zabavno predstavio povijesni razvoj turbo folka.

Kako on kaže, nije sve krenulo s Lepom Brenom i s Miletom koji voli disco. Korijeni fuzije s narodnom glazbu sežu i do Bacha, koji je u Seljačkoj kantati uvrstio popularne, narodne pjesme. Spomenuo je i kao primjer Haydna, koji je pjesmu Gradišćanskih Hrvata iskoristio za skladanje carske himne Austro-Ugarske. Najveći val utjecaja istočnjačke glazbe na zapadnu krenuo je krajem 18. stoljeća, kada su turski utjecaji u Europi bili, možemo tako reći, trendovski.

Muziku podržava

Tarbuk se nije zadržavao samo na klasičarima, pojasnio je i kako je nastalo srpsko kolo, koje je elemente imao i turbo-folk te je ustvrdio kako je ono što danas vlada balkanskom scenom nije turbo-folk, već balkanika. Iako nije iznio konkretne zaključke, dao je uvid u to da istočnjački elementi u glazbi nisu tu od jučer. Mnogim su skladateljima i autorima glazbe istočnjački elementi bili primamljivi, a to simpatiziranje prisutno je i dan danas, čak i na svjetskoj razini. Kao primjer je naveo izraelski Balkan Beat Box, čija je pjesma “Hermetico” poslužila kao inspiracija pjesmi Jasona Derule “Talk Dirty”.

Djeca s kolodvora YouTube

Nakon govorancije o simbioze istoka i zapada, o raznim glazbenim fuzijama i cajkama, na red je došla panel rasprava “Djeca s kolodvora YouTube”. O glazbenim trendovima, o načinu “konzumiranja pjesama” te o raznim glazbenim fenomenima raspravljali su Vojko V, viši znanstveni suradnik Instituta za društvena istraživanja, najpoznatiji kao ideolog kurikularne reforme te glazbeni urednik i kolumnist Boris Jokić, glazbeni autor i osnivač vodećeg regionalnog hip hop labela Relja Milanković Reksona te osnivač časopisa OK! i medijski profesionalac Neven Kepeski.

Mnogi se danas zgražavaju nad time što sve donosi digitalizacija, kako se može desiti da gejmeri, poput Bake Prase, mogu postati pjevači te mnogi, osobito starija garda, smatraju kako mladi danas ne konzumiraju kvalitetnu glazbu. Bilo je riječi u raspravi o tome kako su se nekoć ploče slušale po tjedan dana, dok danas putem YouTubea i streaming servisa možemo u istom danu poslušati xy albuma. Jokić je zaključio kako digitalizacija donosi samo dobro te glazbenu fluidnost i nepostojanje granica smatra dobrim. Ne vidi ništa loše u tome što danas mladi slušaju “provokativnu” glazbu jer je toga oduvijek bilo. Problemom smatra to što se sustavno ne objašnjava uloga glazbe.

Iako smo preplavljeni apolitičnom glazbom, Jokić je spomenuo glazbenike koji se angažiraju u društveno političkim temama, bilo kroz glazbu, bilo putem društvenih mreža. Vojko je tada izjavio kako on ne vjeruje u angažiranu glazbu jer ne smatra netko s pozornice može usmjeriti društvo u boljem smjeru.

Kada su na red došle cajke i trap cajke, Kepeski se dotaknuo toga kako je elitistički stavljati žanrove pod šund jer u svakom žanru ima i dobrih i loših izvođača. Za popularnost “cajki”, Relja je zaključio kako je došlo do jo-jo efekta. “Cece su bile zabranjene, zato su ih ljudi toliko prigrlili.” Jokić je spomenuo kako je u glazbenoj emisiju koju uređuje pustio obradu pjesme Seke Aleksić “Crno i zlatno” osječkog z++. Zanimljivo mu je bilo kako je jedna majka putem Facebooka pohvalila z++ nakon što je čula njihovu obradu u njegovoj radijskoj emisiji. Taj primjer govori koliko su granice u slušanju glazbe ponekad društveno uvjetovane.

Mada živimo u doba kada su jedni od glavnih izvora glazbe YouTube i streaming servisi, poput Deezera i Spotifyja, i dalje je radio među mnogima zastupljen kao izvor glazbe. Moderator diskusije Goran Komerički predstavio je podatke koji govore o tome kako većina radijskih stanica u Hrvatskoj u svojim glazbenim arhivama imaju “staru glazbu”. Kada se usporede liste najslušanijih pjesama na streaming servisima s listama radija, malo se aktualnih globalnih hitova može naći u listama radijskih stanica.

Da zaključimo sve. Živimo u razdoblju kada više nisu radio i televizija ti koji diktiraju glazbene trendove. Živimo u razdoblju u kojem je glazba dostupnija nego ikad, u kojem vrijede drugačija pravila igre, no što su prije vrijedila, ali ipak nešto ostaje isto – oduvijek je postojao, takorečeno glazbeni, međugeneracijski jaz, koji je sada puno istaknutiji kada živimo u doba kada je starijima teško pratiti brzinu mijenjanja glazbenih trendova i količinu izvođača koji popularni.

Okvirni konsenzus rasprave nije se sveo na osuđivanje mladih, unatoč tome što u raspravi nitko nije bio pripadnik generacije Z. Ne vide razlog zašto bi ih se trebalo osuđivati jer je provokativna glazba postojala i prije. Ono što bi bilo poželjno je da mladi dobiju uvid u povijesni razvoj glazbe, da spoznaju zašto je takvo stanje kakvo je. Uvijek je bilo i uvijek će postojati provokativna glazba nad kojom će se stariji zgražavati, nema smisla zbog toga kukati na način “danas više ništa ne valja”. Ako i smatrate da ništa ne valja, danas se ne moraju svi atomi snage iskoristiti kako bi se domogli ploče iz inozemstva. Imamo, doslovce, sve na dlanu.

Kako će pop glazba zvučati 2020. godine?

MAKK
Johnny K. Palmer

Mađarski hitmaker Johnny K.Palmer održao je predavanje o tome kako se rade hitovi. Bilo da se sluša Calvin Harris, Julia Michaels, Chainsmokersi ili neki drugi megapopularni izvođači, recepti su gotovo uvijek identični – uvod u pjesmu najčešće traje deset sekundi te se pjesme rade od “lego blokova” od dvadeset sekundi. Također, pjesme su produkcijski sve jednostavnije i glas je bitniji od glazbe u recentnoj glazbenoj industriji. “It’s easier to make something complex, than something simple. You cannot believe how hard is to make something simple and popular”, izjavio je Palmer. Uz to što su pjesme stilski sve više minimalističke, zaključuje i da minutažom postaju sve više minimalističke, što potvrđuje hit Lil Nas X-a “Panini”, koji traje manje od dvije minute.

Njegov zaključak? U narednoj godini očekuje nas i daljnji trend minimalističke glazbe – glas u prvom planu, minimalni broj instrumenata, jednostavna produkcija i pjesme s manjom minutažo, no što je to uobičajeno.

 

Muziku podržava