Madonna: “Nisam poput Princea… moram imati ‘pomoćnika'”

Madonna će 26. ožujka, nakon četverogodišnje diskografske stanke, objaviti svoj dvanaesti studijski album “MDNA“.

Jedna od najuspješnijih pop izvođačica svih vremena povjerila se Larryu Flicku u intervjuu koji je kao dio službenog ‘press clipinga’ Interscope Recordsa upućen odabranim medijima. U razgovoru s njim predstavila je neke detalje novog albuma, prisjetila se karijere koja sada već traje tridesetak godina te otkrila poneku zanimljivost.

“MDNA” snimljen je u New Yorku i Los Angelesu i ponovno ju je spojio s Williamom Orbitom (“Ray Of Light”, 1998.) koji supotpisuje neke pjesme i produkciju. Ostali suradnici su Martin Solveig, The Demolition Crew, Marco ‘Benny’ Benassi i Alessandro ‘Alle’ Benassi, Hardy ‘Indigo’ Muanza, te Michael Malih.Nakon 200 milijuna prodanih primjeraka svojih albuma i turneja koje su rušile sve rekorde, “MDNA” donosi ‘svjež i inovativan pristup s pop melodijama koje su postale zaštitni znak njezine karijere’. Album je najavljen singlom “Give Me All Your Luvin” na kojem gostuju Nicki Minaj i M.I.A, dok odmah na otvaranju albuma “Girl Gone Wild” poručuje kako možemo očekivati ‘zvijer u kavezu’.

“Gang Bang”, “Some Girls”, “I’m A Sinner”, “Falling Free” i “Masterpiece” (nagrađena ovogodišnjim Zlatnim globusom kao dio Madonninog redateljskog prvijenca “W.E.”) jasno daju do znanja kako se Madonna i Orbit iznimno dobro razumiju i nadopunjuju. S druge strane, svojevrsna protuteža su žive, rasplesane suradnje s Bennyem Benassijem (“I’m Addicted”) te intrigantne pjesme “I’m A Sinner” i “I Don’t Give A…” koje potpisuje s Martinom Solveigom.Na pitanje što joj se motalo po glavi tijekom rada na novom albumu i koju poruku on nosi, Madonna je otvoreno odgovorila kako je pisanje pjesama dijametralno suprotno iskustvo od rada na filmu:
“Koliko god bilo neopisivo iskustvo, biti redateljem jednostavno iscrpi čovjeka. Nakon nekoliko godina pisanja scenarija, izbora glumaca, lokacija i naposljetku samog snimanja završila sam sjedeći u mraku sklapajući film da bih potom tražila distrubutere koji će ga prikazati u kinima. S pjesmama je drugačije: čim je napišete, možete je odsvirati i poslušati, možete odmah vidjeti kako ljudi na nju reagiraju, što misle o njoj, odmah znate na čemu ste.

Osjećala sam se kao zvijer zatvorena u kavezu i željela sam se nekako osloboditi, a novi album bio je točno ono što mi je trebalo, morala sam izbaciti iz sebe sve što me tištilo, podsjećala sam samu sebe na likove iz filmova Russa Meyera ili Quentina Tarantina – izvana ledena, a iznutra kipuća. Pjevanje i snimanje je došlo kao veliko olakšanje, željela sam iskazati širok spektar osjećaja; u krajnjoj liniji – od njih se sastoji i život.”

Za Madonnu svaki je album prilika za novu suradnju:
“Cijenim svaki prijedlog i zapravo ne mogu raditi sama. Nisam poput Princea da mogu sama odsvirati sve instrumente, sama sve snimiti i nemati nikakvog kontakta s drugim ljudima po tom pitanju. Moram imati ‘pomoćnika’. Volim pisati pjesme jer ako bolje pogledamo – to i jest najednostavnije: treba mi melodija, treba mi tekst i onda to spojim i otpjevam.”

Tri su glavna suradnika na “MDNA”, a najteže je – prema njezinom vlastitom priznanju – bilo raditi s Benassijem:
“Prvi sam dan čupala kosu kada sam shvatila da Benny uopće ne govori engleski i morala sam se sporazumijevati uz pomoć njegovog bratića. Ali najčudesnije stvari se dogode svaki put kada mi je suradnik William Orbit. Genijalan je, briljantan i posve kaotičan. Neće mu se svidjeti što ću reći, ali on je poput nekog ludog znanstvenika: čas razmišlja o jednom, čas o drugom. Taman kad započnemo snimati, već ga čujem kako viče ‘Stani! Stani! Imam još bolju ideju!. Logično je pomisliti da je dokučio kako obogatiti istu pjesmu, no ubrzo shvatite da se radi o nekoj posve drugoj pjesmi. Ima svoj stil, predan je poslu i to radi s takvim žarom da je prilično lako zanijeti se skupa s njim.

Martin Solvig je ‘control freak’ poput mene: organiziran i metodičan. Dijelimo zajedničku ljubav prema talijanskoj i francuskoj kinematografiji iz ’50-tih i ’60-tih pa smo svaku pjesmu zamišljali kao svojevrsnu metaforu nekog filma. “Beautiful Killer” nastala je zbog Alaina Delona. Martin razumije pop glazbu, razumije glazbenu kadencu, funkcioniranje stihova, a riječi mu najčešće poprimaju karakter perkusija.”

Od novih pjesama Madonna je izdvojila “Gang Bang” i “Superstar”:
“Ova prva je krajnje osvetnička pjesma, nihilistički romantična. Puno je slojeva u njoj: nekome će se činiti da poručujem određenoj osobi ‘da odjebe’, a nekome da toj istoj osobi poručujem da nastavi dalje. Za mene je najgori oblik nepoštivanja kada žena muškarca nazove ‘bitch’. Ova druga pak govori o muškarcu kojeg svaka žena traži. Za mene je to spoj Johna Travolte u “Groznici subotnje večeri”, Brucea Leea, Abrahama Lincolna, s njima ih uspoređujem.”

O tome kako promatrati svijet kada si stalno promatran i koliko frustrira spoznaja o nedostatku odgovora na pitanja koja otvara u pjesmama, Madonna kaže:
“Bit je doći što bliže odgovorima. Put se sastoji od učenja, jer dok pokušavamo odgovoriti na pitanja poput ‘koji je smisao života?’, ‘zašto smo ovdje?’, ‘koliko nam treba za sreću i ljubav’ – u samom tom procesu naučimo jako puno stvari. Učimo kako biti ljudsko biće. Ponekad si moramo priznati da nemamo sve odgovore ali smo svakim danom sve bliži njima. Ono što nam ne treba je nezainteresiranost i ravnodušnost. Onoga trenutka kada si prestanete postavljati pitanja i preuzimati rizike – od tog ste trenutka umrli. I sve je stvar gledišta: na primjer, imam milijun mogućnosti ostvariti kvalitetnu suradnju, vidjeti kako funkcioniram s drugim ljudima, poslovnim suradnicima… Volim osjetiti sinergiju i kemiju koja nastaje zajedničkim djelovanjem, no iako nisam u mogućnosti prošetati ulicom a da me nitko ne prepozna, postoje i drugi trenuci u životu koji se mogu usporediti s time.”

Za sam kraj razgovora s Larryem, Madonna je poručila kako je ne treba otpisati: još uvijek imam puno toga za reći, još uvijek postoje stvari koje me mogu naživcirati, ali još uvijek vjerujem u ljubav.