Više od pola sata prije početka, predvorje Hrvatskoga narodnog kazališta već je bilo krcato. Publika je izgledala kao da je došla na koncert, uglavnom dobnog raspona od ranih dvadesetih do kasnih tridesetih, strpljivo su čekali da ih se počne puštati u dvoranu i pritom zvjerali oko sebe – sva je prilika da su mnogi od njih prvi put kročili u zagrebački HNK.
Profil publike nije bio nimalo neobičan, ipak je jučerašnja gošća Filozofskog teatra bila progresivna glazbenica, beskompromisna reperica i iznimno autentična pojava na globalnog glazbenoj sceni – fantastična M.I.A.
Na početku, prije i umjesto bilo kakvog uvoda, prikazan je šokantan spot za pjesmu “Born Free” koji je, s obzirom na mnoštvo brutalnih scena i eksplicitnog nasilja, na Youtubeu postavljen kao video s dobnim ograničenjem. Riječ je o spotu koji problematizira fikcijski genocid nad crvenokosim ljudima, a to je voditelju i moderatoru Srećku Horvatu poslužilo kao uvod u prvo pitanje, pitanje njezinog političkog angažmana i potrebe da se takvim tipom spotova skreće pozornost na teme koje smatra važnima.
Nakon što se ispričala što neće pjevati, nego samo govoriti i kada ju je malo prošla početna trema, blaga, ali primjetna, M.I.A. je objasnila da je, ma koliko neobično zvučalo, video tj. film za pjesmu “Born Free” ustvari baziran na istinitoj priči i da se jednaka stvar, bezumni genocid etničke skupine Tamila dogodio na Šri Lanki s koje potječe. Govorila je o tome koliko joj je bitno ukazati na njoj važna pitanja kroz medije kojima se služi, kako glazbom i filmom pokazati opresiju koja postoji u jednom dijelu svijeta i kako dovesti problem pred oči šire, internacionalne publike.
Važna tema koja se provlačila kroz čitav dvosatni razgovor i kojoj se M.I.A. često vraćala bila je i binarnost današnjeg svijeta koja se proteže na sve, od glazbe do politike. Ili si za Trumpa ili si za Hillary, ili si lijevo ili si desno, ako nisi za nas, protiv nas si. M.I.A. je govorila kako je, po njenom shvaćanju, došlo do takvih podjela i kako se njoj u njima teško snaći jer je svijet, dakako, daleko kompleksniji. Tu je dotaknula i pitanje mainstreama kojega je bila dio, ali koji nije prihvaćao njezin politički angažman. Rekla je čak da joj je jasno rečeno da može biti dio ‘prve lige’ samo ako se okani toliko jasnog izražavanja političkih stavova, ali na to, naravno, nije pristala jer bila bi riječ o svojevrsnom prodavanju duše.
Mnogo je govorila o utjecaju tehnologije na suvremeni život i to ne samo na glazbenu industriju, već i na ljudski mozak. Tvrdi da, unatoč tome što imamo drukčiju predodžbu, internet uopće nije prostor slobode i da je zapravo ograničen i da jedino svjetske korporacije danas nemaju granica te da je stjecanje profita jedini zakon. Jasno je da su sve to dobro poznate stvari, ali i dobro poznate stvari ponekad je dobro ponoviti.
Osim “Born Free” vidjeli smo još i spotove za “Borders” i “Bad Girls”, a ta intermezza sa spotovima su bila najuspjeliji dijelovi večeri jer su podsjećali, ako je podsjetnik u tom smislu uopće potreban, koliko je M.I.A. sjajna glazbenica, kako pametno promišlja medij video-spota i kako dobro razumije poruke koje šalje svojim umjetničkim djelovanjem. Genijalan spot “Borders” koji je sama i režirala je, naravno, povukao priču o izbjeglicama, a za “Bad Girls” kaže da ga svake godine mora braniti i to uvijek iz drugog razloga, no zanimljivo je da je njime opet željela pokazati kako postoji dovoljno pjevačica koje predstavljaju Ameriku i Englesku, uvjetno rečeno ‘bijeli’ i zapadni svijet, a kako je ona na sebe u glazbenoj industriji preuzela ulogu umjetnice koja predstavlja sve ostale, bez obzira na to jesu li ti svi ostali Šri Lanka, Filipini ili Saudijska Arabija…
Iako je zanimljiva govornica, M.I.A. se ustvari izražava pomalo nemušto i nedovoljno precizno. Vidjelo se da se ne osjeća sasvim prirodno u ulozi nekoga od koga se očekuje da dva sata samo iznosi i elaborira vlastite stavove pa se početna trema u kasnijem dijelu razgovora pretvorila u česte preduge i zamorne digresije, lutanja, oslanjanja na opća mjesta i prepuštanja struji svijesti. Znala se zaplesti u vlastite misli iz kojih nije nalazila izlaza pa se dosta često vrtjela u krug, ponavljala ono što je već izgovorila i uzalud pokušavala pronaći neki konkretniji zaključak. To je poprilična šteta jer je sasvim jasno da je riječ o osobi koja ima štošta za ispričati, a u tom je smislu nedostajao i aktivniji angažman na momente vidno nezainteresiranog Srećka Horvata koji nije iskoristio priliku da je prekine, da usmjeri razgovor i ‘zakači’ se za neke zanimljivije i intrigantnije dijelove njezinog izlaganja, da je potpitanjima natjera da dublje uđe u posebno interesantne teme.
Što se glazbe tiče, nismo doznali baš previše. M.I.A. je rekla kako u SAD-u nije nastupala već četiri godine i kako joj sada nude da napravi anti-Trump album i njime se vrati na scenu. Ona to odbija jer, kako kaže, ‘danas i Taylor Swift radi album protiv Trumpa, kako je to onda kontarkultura i opozicija mainstreamu?‘
Gostovanje umjetnice kao što je M.I.A. svakako je važan događaj, a o interesu dovoljno govori i podatak da su ulaznice rasprodane isti dan kada su puštene u prodaju. Dojam je, nažalost, da se nisu u potpunosti iskoristili potencijali koji su se nudili na pladnju. Jako mnogo toga je ostalo visjeti u zraku, o njezinim stavovima nije se doznalo mnogo više od onoga što je ionako poznato, a prevladavajući osjećaj nedorečenosti vjerojatno će se u potpunosti izbrisati tek kada i ako je neki od glazbenih promotora u Hrvatsku dovede drugi put.
