Lynne Arriale: “Želim slobodu u kreiranju boja”

1121

Uoči nastupa na All Woman Jazz Festivalu – Jazzarella, porazgovarali smo s američkom klaviristicom i skladateljicom Lynne Arriale – nezaobilazan instrumentalistički glas suvremenog ženskog jazza. Jazz novinar i kritičar Bob Blumenthal, nagrađen Grammyjem za svoje bilješke i komentare, nazvao je Lynne Arriale Trio “jednom od najznačajnijih trojki u jazzu”.

Poznati ste kao vođa vlastitog trija koji djeluje više od deset godina, no surađujete li i s drugim glazbenicima?
Godinama sam u New Yorku svirala kao sideman u sastavima raznih glazbenika, uglavnom na klupskim nastupima, a ne na turnejama. Od trenutka kad sam počela voditi vlastiti trio usredotočila sam se na koncerte, turneje i snimanje ploča. Postala sam vođa sastava jer je na njujorškoj sceni u to doba bilo mnogo nastupa u formacijama trija i dua. Kao klaviristica morala sam odlučivati kako ćemo svirati te skladbe. Svirala sam i skladbe drugih glazbenika i tada su oni meni govorili kako žele da ih izvodimo, ali kad sam ja dobila angažman morala sam donosti i odluke. Malo po malo postala sam vođa sastava jer sam bila primorana na to.

Kako se odlučujete izvodi program sastavljen od stilski različitih djela?
Volim odabrati skladbe koje donose divne melodije. To mogu biti popularne pjesme, pjesme The Beatlesa, škotske pjesme, brazilske skladbe. Tragam za melodijama koje vibriraju sa mnom. Nadam se da to i publika osjeća. Zato u mojim izvedbama ima toliko različitosti. Primjerice, koncert počinjem skladbom iz New Orleanske tradicije pod nazivom “Iko, Iko”, zatim sviramo standard “Aloner Together”, pa moje skladbe: “Home” i “Braziliana”. Svaka izvedba treba biti posebna i mora se zasnivati na vlastitom glazbenom svijetu.

Jesu li svi vaši albumi koncipirani na stilskoj raznolikosti ili ste snimali i tematske albume?
Ne snimam tematske albume. Cijenim one koji rade tako, ali meni to ne odgovara. Često odabiren neke posve jednostavne tema. Jednostavno, tragam za izvrsnim skladbama, a tada nastojim pronaći način kako ih povezati s pričom koja slijedi zamisli na albumu. Nikad ne dođem u napast da snimio album koji će sadržavati isključivo skladbe Georgea Gershwina ili Theloniousa Monka jer želim imati potpunu slobodu u izboru skladbi koje omogućuju kreiranje svih tih boja kojima možemo slikati.

Kako vas Brazil nadahnjuje?
Oduvijek volim brazilsku glazbu jer je tako strastvena i puna radosti. To je sjajna glazba.

Muziku podržava

Napisali ste i skladbu “Flamenco” koja u pojedinim dijelovima podsjeća na neke radove Chicka Coreae. Kako pristupate flamenko glazbi?
Flameno je vrlo ritmička glazba. No, u ovom slučaju bila sam nadahnuta flamenko pjevanjem, a ne samim ritmom. Govoreći glazbenim jezikom, to je rubato, vrlo slobodno. Željela sam dohvatiti srce i strast flamenko glazbe koja je vrlo emotivna, uvijek usključala, vruća.

Jeste li skladajući u primisli imali Chicka Coreau ili ste pristupali na drukčiji način?
Samo sam slušala flamenko glazbu. Autentičnu flamenko glazbu koja me nadahnula za tu skladbu.

Iznenađujuć je način na koji svirate Monkovu glazbu, vrlo slobodno. Kako doživljavate njegovu glazbu?
Njegova je glazba puna humora. Mnogo je sitnih zamisli unutar melodija koje mogu pozlužiti kao osnova za improvizacije. Svaku večer sviramo drukčije. Odsviramo melodiju, a poslije toga je sve improvizacija. To je vrsta osjećaja za humor koja se razabire kroz sviranje u tempu i izvan njega. Mi osjećamo tempo, ali ponekad ga apstrahiramo, a publika i dalje čuje melodiju ili njezine fragmente.

intervju i fotografije: Davor Hrvoj

0 Shares
Muziku podržava