Luke Black: “Želim na umjetnički način pristupati muzici”

Novo lice srpske glazbene scene, Luke Black, pravim imenom Luka Ivanović, prvi je solo izvođač iz Srbije s ekskluzivnim ugovorom za Universal Music Group.

Osim što je izvođač, on je i tekstopisac, producent i samouki multiinstrumentalist, a svojim jedinstvenim pristupom pop glazbi i kulturi polako stječe fanove diljem svijeta.

Nakon objave debitantskog singla “D-generation“, na red je došao i drugi po redu singl pod nazivom “Holding On To Love“, za koji će uskoro objaviti i videospot. Dovoljno da nas zainteresira za razgovor, u kojem smo prošli brojne teme vezane za njegovo glazbeno stvaralaštvo.
S obzirom da imaš tek 23 godine i novo si ime na sceni, reci nam kako si tako brzo došao do tako velikog diskografskog ugovora?
Pa, dosta vremena sam proveo stvarajući muziku, čak do 10-12 godina unazad, i mislim da sam tim radom zapravo napravio neki pomak u svemu tome, odnosno napravio sam neki svoj zvuk pošto sam dosta na njemu radio i pisao. Postoji veliki broj neobjavljenih stvari, a birao sam samo one za koje ja osjećam da su najbolje tako da je to na neki način Universal Music iz srpske grane prepoznao na jednom od nastupa na Gruvlend festivalu u svibnju prošle godine. Mislim da je to zato što sam stvarno dosta radio i trudio se, ali i zato što sam još kao mali odlučio što ću biti, pa sam tako usredotočio misli na taj jedan pojam, na to nešto što želim postati. Vjerojatno je to ta neka pozitivna energija koja se šalje i s kojom sam uspio napraviti pomak. Bez Universal Music ne bi imao nikakvu budućnost na ovim prostorima ili možda šire.Kako je do došlo potpisivanja ugovora i je li za to zaslužan nastup na prošlogodišnjem Gruvlend festivalu u Beogradu?
Po prvi puta sam stupio u kontakt s Universal Musicom tako što sam ljepio postere za regionalani projekt Hrvatske i Slovenije, Zebra Dots, koji su isto potpisali za njih i na taj sam način upoznao ekipu. Ja sam takav da se uopće nisam hvalio muzikom niti sam pričao da se bavim njom sve do trenutka dok nisam izbacio pjesmu “D-generation” pod tom Gruvlend etiketom. To je bilo u travnju 2014. i oni su tako došli do toga. Pjesma im se svidjela i zbog toga su bili na mom nastupu mjesec dana kasnije u Domu omladine na Gruvlend festivalu. Mislim da je taj nastup bio nešto što ih je oduševilo jer se ne može samo suditi po nekom studijskom audio snimku. Taj nastup bio je presudan.

Kako i kada je krenulo tvoje zanimanje za glazbu, što te potaknulo da se počneš ozbiljnije baviti s muzikom?
Ja sam iz manjeg grada, iz Čačka u Srbiji, i tamo ne postoji taj kulturno umjetnički svijet, oni uopće nemaju te neke kulturne manifestacije. Ostajao sam kod kuće i iz dosade sam se krenuo baviti tim kreativnijim stvarima, primjerice mnogo više sam koristio kompjuter, ali i proučavao i slušao puno muzike. Nedavno sam se sjetio jedne od zanimljivijih stvari, a to je da sam za treći rođendan dobio igračku mikrofon i da sam napravio nastup, a od tada sam za svaki rođendan imao performans, što i danas radim. To je bilo za neki najbliži krug ljudi koji se dosta promjenio od tada, ali i dalje radim to isto. Tako da mi je to bila naznaka da se ja time stvarno želim ozbiljno baviti i jedva čekam da još više radim i da još više učim. Mislim da ću čitav život biti na neki način učenik muzike jer želim istražiti te procese, tako da se nadam da ću u tome uspjeti.

Što predstavlja singl “D-generation” i što ti je poslužilo kao inspiracija za njegovo stvaranje?
Tada, u 20-oj godini života, shvatio sam koliko sam zapravo nezadovoljan, kao da sam tek došao na planetu i općenito nisam bio zadovoljan ljudima i njihovim ponašanjem i stavovima, ne kažem da su moji bolji, pa sam upravo zato i sebe svrstao u tu ekipu. Mene je dosta inspirirala ta alternativnija scena kada sam došao u Beograd. U svojim glavama smo imali tu filozofiju da smo mnogo bolji od ostalih samo zato što smo, eto, kao malo kreativniji, što je bilo vrlo rijetko tada. Ljudi su nas promatrali kao otpadnike ili degeneriranu generaciju mladih, tako da me to uz kreativnu slobodu i nadahnuće jednostavno inspiriralo.

Imaš li određenih glazbenih uzora koji su naročito utjecali na kreiranje tvog trenutnog glazbenog stila?
Obično, inače kažem kako nemam uzore, ali sam ih se tijekom intervjua sjetio. Stvarno sam slušao mnogo muzike i to počevši od kada sam bio beba jer mi je otac bio DJ i puštao mi je disco i funk muziku, iz ’70-ih i ’80-ih, nakon čega sam zapravo ušao i u te ’90-e. Sada pričam generalno ono što sam ja slušao, pa ne mogu baš reći tko mi je točno uzor. Slušao sam čak i folk muziku jedno kraće vrijeme, nakon koje sam prešao na neki tvrđi zvuk, na house i techno koji je tada bio na svom vrhuncu. Naprimjer, u osnovnoj i srednjoj školi, i sve vrijeme dok sam slušao te razne žanrove, velika inspiracija mi je bio John Lennon, ne po tom glazbenom pravcu, nego po životnoj filozofiji. Zatim Andy Warhol, također po toj umjetničkoj filozofiji, jer se volim inspirirati tim njihovim biografijama. I da, veliki uzor mi je bila i Lady GaGa koja mi je odmah u startu bila zanimljiva jer voli iste stvari kao ja. To je taj neki malo više umjetnički pristup muzici koju sam i želio stvarati.

Tvoja glazba ne spada pod tipični pop žanr. Kako bi uopće opisao glazbu koju stvaraš onima koji još nisu imali priliku poslušati tvoje do sada objavljene materijale?
Uvijek to volim zvati pop, iako svi oko mene pričaju da je to neki alternativniji oblik popa i meni je jako žao što ne mogu baš napraviti neki mainstream (smijeh), ali se trudim. Ne, šalim se, pa ja bih to stvarno nazvao pop muzikom koja na neki način samo varira od raspoloženja s kojim će se žanrom spojiti, odnosno na koju će stranu. Možda ću, ako budem imao dovoljno genijalnosti u sebi, i osmisliti neki žanr, to se nikad ne zna.

Na početku si spomenuo kako imaš popriličnu količinu snimljenog materijala koji nikada nije ugledao svjetlo dana…
Pa to su stvari koje sam stvarno radio još od 12. godine na engleskom, a snimao sam ih na Genius mikrofonu. Na neki način, od 20 snimljenih pjesama izaberem 10 i tako stvorim tracklist. Tako da više neznam te ostatke, odnosno pjesme koje nisu ušle na taj moj kvazi album. Mislim da sam na prvim albumima imao po 10 pjesama, na jednom sam imao 14, na jednom 25. Projekt, tj. album koji sam napravio prije izbacivanja singla “D-generation”, tamo negdje 2010., 2011., je neko kraće vrijeme bio i na YouTubeu, i to mi je jedan od najdražih neobjavljenih. Ali to je nešto povezano s prošlim periodom, mislim da je dobro da idem dalje, osim ukoliko ne budem dobio neku inspiraciju da proživim to što sam stvorio na neki drugi način, pa da onda to iskoristim.

Nedavno si objavio drugi singl “Holding On To Love“. Postoji li određena poruka sakrivena u toj pjesmi?
Pa, postoji poruka da je bilo mnogo negativnosti u “D-generation” i to je stvarno jedan veliki dio mene, malo sam eto, zagrebao u to. Ali “Holding On To Love” je zapravo pozitivna pjesma, s krajem koji u biti nije toliko definiran. To je pjesma koja govori o shvaćanju stvari koje smo izgubili i koje su nam zapravo mnogo značile i bile dio nas. Htio sam da ta pjesma počne vrlo lagano na klaviru i da uđe u taj intenzivniji moment, koji je kao neko trčanje, odnosno izbacivanje te energije i starog sebe koji sam bio u tom periodu. ‘Love’ meni više predstavlja religijski pojam, ali u smislu neke potpuno drugačije veze. Tako da po meni ta pjesma uopće nije povezana s prijateljima, niti s ikakvom vezom i materijalnim stvarima, nego je to pjesma koja govori o osjećaju kada nešto izgubimo, a kasnije želimo vratiti. Sad ne znam jesmo li uspjeli u tome ili nismo, jer će svatko na drugačiji način shvatiti pjesmu.

U Zagrebu trenutno snimaš videospot za tu novu pjesmu…
Spot će biti stvarno vrlo uskoro, što mi se jako sviđa zato što sam prethodni singl “D-generation” snimio 2014. godine u svibnju, a izašao je u veljači 2015. Za ovaj spot sam na neki način htio napraviti nešto potpuno drugačije, odnosno želio sam da to bude emotivna ekstenzija pjesme. Spot će vizualno biti potpuno drugačiji od prethodnog, bit će dinamičniji. Želio sam surađivati s ljudima koji imaju tu divnu vizualnu estetiku, pa će sve vjerojatno djelovati ‘šarenije’.

Na jesen ćeš se uživo predstaviti austrijskoj publici na Waves Vienna festivalu u Beču. Što očekuješ od tog nastupa?
Pa očekujem da ću se zapravo odlično zabaviti, a nadam se da će se i svi ostali jer ipak tamo upadam kao potpuni vanzemaljac. Tamo želim prikazati sintezu kazališnog i pop performansa tako da će to biti malo neobičnije za festival koji se obično zasniva na samoj energiji izvođača. Ovaj će se zasnivati malo i na tome, a malo i na monologu i tim nekim stvarima, ali da ne otkrivam mnogo…

Kako se osjećaš pri pomisli na nastupanje pred velikim brojem publike?
Prije godinu, dvije, sam pričao s najboljom prijateljicom i njenom majkom, sjedili smo u nekom jazz klubu i bili dosta pijani, pa su me one tjerale, “Joj ajde da nastupiš, ajde da nastupiš“, ja sam govorio “Ne smijem“. Meni je trebalo 10-ak godina da postavim nešto na internet, ali sad odjednom imam tu neku želju za nastupima. Volio bih svaki dan nastupati pred što više ljudi, ali je isto tako lijepo i kad je pred manjom publikom. To je valjda potpuno isto, jer istu stvar radim, tako da nema veze.

Nakon nekoliko objavljenih singlova, kada planiraš objaviti prvo konkretno izdanje?
EP planiram objaviti na jesen ove godine. Planiram vrijedno raditi u studiju tijekom ljeta. To su pjesme koje su već na neki način kompletne tako da jedva čekam da ih malo provučem kroz tu profesionalniju opremu i onda iščekujem njegov izlazak. Mislim da će to biti stvarno zanimljivo zato što će biti različit, s malo bržim i malo sporijim tempom, pa vjerujem da će biti zanimljivo različitim tipovima ljudi.