Luka Modrić, najbolji igrač upravo završenog Svjetskog prvenstva, dobitnik Zlatne lopte, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, dočekan je kao svjetska rock zvijezda, kako i dolikuje. Svoj nepobitan status među pukom uzdrmao je odabirom Thompsona za glazbenog gosta koji se s njim i drugim reprezentativcima pojavio u autobusu koji je vozio prema zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Oni koji kažu da se to nije smjelo dozvoliti – u pravu su. Iako su mu neke pjesme vrlo rado pjevane, Thompson u mnogim pjesmama koje izvodi odašilje poruke koje nisu prihvatljive europskom civilizacijskom dosegu (“loša bila četrspeta, rasula nas priko svijeta”, “opet će se gusta magla spustiti”, u ratu “sve smo mogli, sve smo smjeli”, da ne spominjem “Jasenovac i Gradišku Staru”).

Ovo nije pokušaj amnestije Luke Modrića, ovo je pokušaj razumijevanja što Thompson znači Luki Modriću.

U nekadašnjoj Jugoslaviji govorilo se da su “vojna djeca” bila ili nastavljači obiteljske loze ili najveći buntovnici. Bregović, Bajaga, Štulić, Milan Mladenović, pa i notorni Bora Đorđević su redom bili “vojna djeca” i bili priznati rockeri i buntovnici. Bilo je i onih koji nisu bili toliko razvikani i nastavili obiteljsku lozu te odabrali vojnu karijeru. Svi oni gore spomenuti su u pravilu živjeli u relativno mirnim i sigurnim gradovima, socijalno i zdravstveno osigurani, toliko daleko od ratnih situacija da su se priče o tome kako se preživjela bitka na Sutjesci činile kao teško pretjerivanje. Vojnička disciplina i vojnički način razmišljanja su u mirnom svijetu pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina u tadašnjoj Jugoslaviji izgledali kao davež. Da ne govorimo o estetici, koga briga što “tamo neki” kapetan prve klase sluša ili kakve filmove gleda, kad je smješten blizu Ohridskog jezera na granici na mrtvoj straži s Albanijom…

Muziku podržava

S Lukom je situacija drugačija. Luka je također vojno dijete i njemu je vojnička disciplina pomogla da bude to što jest, najbolji hrvatski nogometaš svih vremena i slobodno mogu reći, najbolji nogometaš svih vremena na području nekadašnje Jugoslavije, Austrougarske i Otomanskog carstva zajedno. Lukin rani život (odnosno, bar jedan njegov dio) nije bio u sigurnom gradu, jedan je dio života proveo u blizini linije fronte, kako reče pjesnik, “život na granici je opasan i tvrd”. Kad je Lukin otac došao kući, njegove priče nisu mogle zvučati kao anakroni davež kao što su možda bile Milanu, Bajagi ili Bregoviću, jer je za razliku od njih, Modriću fronta bila odmah tu, blizu, iza ugla.

A što se sluša na fronti? Naravno, Bach i Stockhausen, kakvo je to pitanje. Sluša se trash koji “mobilizira”, potiče najniže nagone na budnost, uključenost i prisutnost. Na fronti vremena za estetiku nema. Aleksandar Vučić se čudi kao pura dreku za Thompsona. Ratni huškač kao on koji je obilazio okupirana područja u Hrvatskoj morao bi znati što se slušalo na liniji fronte “s one druge strane”, jedna od popularnijih pjesama imala je stih “Lepa Vaša biće groblje” (autor ovog “umjetničkog dosega” je poslije poginuo u akciji “Bljesak”). I da se razumijemo, radio i TV valovi su se “hvatali” kako s jedne, tako i s druge strane. Eto, u takvom je medijskom okruženju Luka Modrić proveo život od svoje šeste do desete godine.

Sportska, natjecateljska situacija od ljudskog tijela traži slične stvari kao i borbena situacija, na fronti, maksimalnu fokusiranost, optimalnu pobuđenost, strateško razmišljanje, iznimnu fizičku spremu, pa ne čudi što su neke navike preuzete iz pripreme za borbenu situaciju. U tom smislu također ne čudi što Modrić (i ne samo on) sluša Thompsona. No, jedno je slušati Thompsona kao pripremu prije ili poslije utakmice u osobnom kontekstu, a drugo pustiti ga na razglas pred pola milijuna ljudi.

A zaključka – nema. Luka Modrić i hrvatska nogometna reprezentacija su najveći hrvatski brend na svijetu u ovom trenutku. Njihova mogućnost da utječu na ljude je ogromna i bez obzira što im je Thompson drag, poruke koje taj pjevač šalje nisu bezazlene. Luka Modrić nije ekstremist ni maligan tip, sjećamo se kad je ničim izazvan prije 4 godine u svom govoru nakon osvajanja Lige prvaka spomenuo unesrećene u poplavama, Hrvatsku, BiH i Srbiju – sve tri zemlje koje su bile pogođene tom elementarnom nepogodom. Sjećamo se i Ivana Rakitića koji je relativno nedavno pomogao Radniku iz Bijeljine da nabavi semafor. Ivan se, slično kao i Luka, odmah pohvalio slikom s Thompsonom.

Luka Modrić (kao ni nitko od nas) nije savršen i u nekim se stvarima i nekim situacijama ne snalazi najbolje. Kao što će ga brojna djeca gledati i upijati njegove bravure, bilo bi dobro da i on prihvati savjet ljudi s kojima se možda ne slaže u svemu i da se barem javno distancira od tipa mutnih namjera. Za razliku od svih nas, Luka Modrić i ostali reprezentativci su u poziciji da gotovo instantno cijelu zemlju učine značajno boljim i tolerantnijim mjestom za život.

424 Shares
Muziku podržava