Florijan je relativno novo ime na našem glazbenom nebu, makar je većina njihovih članova itekako poznata otprije, ponajviše iz Yammata. Nakon kreativnog razilaženja pojedinih članova, osnovali su se novi bendovi, među njima i Florijan, koji je krenuo u pohode na svoj komadić slave.
Nedavno su izdali svoj prvijenac “Arijel“, kojim su dokazali svoju kvalitetu pa vjerujem da će njihova karijera krenuti samo uzlaznim putem. Kud ćeš boljeg povoda za razgovor od dugoočekivanog prvijenca, a za tu priliku smo ulovili glavnog autora Luku Milasa i pjevačicu Ivanu Babić da nam malo ispričaju svoja viđenja o Yammatu, Florijanu, “Arijelu” i sličnim zanimljivim temama.
Prvijenac “Arijel” je vani. Da li se osjećate kao debitanti ili ne, pošto je poznato da ste već prije svirali, ponajviše u Yammatu?
Ivana: Bez obzira na Yammat ili ostalo glazbeno iskustvo, Florijan je ipak nešto novo… Na neki način mi i jesmo debitanti, iako se ja tako ne osjećam.
Luka: Uvijek ću se osjećati kao debitant – ostaviti trag snimljenih pjesama ne daje osjećaj gotovosti, uvijek se nove pjesme nađu pod prstima i u glavi. Takvim to osjećam.
Kakva su očekivanja?
Luka: Po izlasku CD-a imao sam jednu misao, neko kupi CD, njih petnaest ih sprži, ljudi hodaju ulicom sa slušalicama u ušima i ulaze u taj svijet poetike promišljene spiritualnosti, poukovanja, nadanja, radosti i sjete, neki ga slušaju u miru doma svog, dakle, priča kao u priči… 
Kad se na radiju pusti koja stvar ona je uvijek kao muzička kulisa u mnogim nama nepoznatim pričama. Zapis počinje živjeti svoj život, i vjerojatno sami anđeli mogu točno proniknuti u stvarnu recepciju djela i interakciju nutarnjeg neznanih slušatelja sa zapisom. Dakle, već su u mojoj mašti ispunjena ona ‘najunutarnjija’ očekivanja.
Jeste li zadovoljni s prvim reakcijama na njega?
Luka: Da. Lijepo je znati da duboko proživljeno i artikulirano sjeda na ušesa i duše.
No to isto upućuje na očekivanja sa strane publike, a pjesničke glave su uvijek na nekoj unutarnjoj vjetrometini.
Kakvo je trenutno stanje s bivšim članovima Yammata? Da li postoji kakva netrpeljivost među vama? Hoće li možda biti kakvog novog izdanja Yammata?
Ivana: Većina članova Yammata normalno komunicira i surađuje, no između pojedinih članova, ja bih rekla – nije netrpeljivost već nerazriješene situacije, odnosi… Yammat radi dalje, i da, sprema se nešto novo…
Posljednje pitanje što se Yammata tiče, da li je bolje jedan bend (Yammat) ili tri benda (Florijan, DeTour i Headoneast)?
Ivana: Budući da se dogodilo čak vjerojatno nešto neminovno – s obzirom na broj autora u Yammatu – želim pozdraviti i pozdravljam sva tri spomenuta benda, ali Yammat je opet onaj bend koji ih je svu trojicu (ali ne i samo njih trojicu) okupio u jednu zanimljivu sinergiju koja se očito svidjela velikom broju ljudi… Pa sad, je li – bolje – relativan pojam?
Kako bi vi opisali najlakše bend Florijan onima koji za vas još nisu čuli?
Luka: Studijski Florijan je minuciozan i kultiviran splet muzike i literature, kakvim će se Florijan činiti uživo, to ćemo još vidjeti – to je nešto življe, stvarnije, energičnije, nesavršenije i iskrenije. Broj kanala u studiju omogućava zapis za spokoj, naša muzička petorka je ipak nešto drugačija.
Znam da ste se odlučili tako, ali nije li 15 skladbi možda malo previše za jedan album danas? U nekim trenucima se osjeća da ipak nije bilo toliko dobrih ideja za 15 pjesama…
Luka: Primjerice – “Kormilarska djevo” je pjesma iz ’90., a uglazbio sam je ’95., “Asfaltno jutro” je iz ’94., “Krug od neba” je noviji tekst, no muzika je iz ’94., “Lutka” je novi tekst, ali muzika iz ’95. – dakle, sve što sam smatrao vrijednim u svom dosadašnjem skladanju sam nekako htio staviti na “Arijela“.
Long play obično traje 46 minuta, “Arijel” traje 56, mislim da svako takvo ostvarenje ima svoju unutarnju priču i da je ljepše slušati kao cjelinu i dati joj vremena, ova muzika nije naprasita, ona komunicira sa smirajima kojima se nikamo ne žuri i kojima se osjeća. Ne očekujem nafrizirane da imaju apetita ni za dvanaesterce kao ni za nonakorde.
Koje pjesme su u planu da postanu sljedeći singlovi? Kako uopće birate koja će pjesma postati singl?
Luka: To još ne znamo, i to je nešto dogovorno u bendu. Glasovanje u Florijanu.
Kako je došlo do suradnje s Baby Dooksom? Malo neuobičajena kombinacija, zar ne?
Luka: Alen je mislio kako bi bilo valjano na “Sjedili su pored rijeke” neki rap umjesto solodionica, ja sam pristao, premda mislim da je i bez toga pjesma i dorečena i zaokružena. Na kraju je Davor pozvao znanca Dooksa i tako je pjesma dobila svoju konačnu verziju. Baby Dooks je uhvatio liričnost rukopisa, smetalo-nesmetalo, to je i tako ad acta.
Osim njega, bilo je tu još gostovanja… Kako birate s kim ćete surađivati?
Luka: Ante je Urlijev i Ivanin i moj srednjoškolski prijatelj, Alen je pozvao Tonija, Tatjana je poznanica od Davora, dakle, predugo se snimalo da bi bilo propusta, a ja opet malo bahato mislim – prelijepe su pjesme za ne biti izazov kome god u muzičkom svijetu.
Kako teče promocija samog albuma? Sad je ljeto i puno festivala, mnogo prigoda da vas čuje velika masa ljudi…
Luka: Pripremamo se za promociju.
Da li se u Hrvatskoj može živjeti samo od glazbe? Kako vi stojite s tim? Čime sve ‘krpate krajeve’?
Luka: Igor svira u HNK, Urli u Vojnom orkestru, Nikolas još studira, a Ivana i ja još uvijek imamo blagoslove roditelja.
Tko je najviše utjecao na vaš glazbeni opus? Koji se bendovi danas slušaju?
Luka: Floydi, Tom Waits, Ravel, J.S.Bach, Joe Pass, Nick Cave, Gabriel Yared (Betty Blue), The The, Bjork, Carla Bruni, Eric Serra (Big Blue), Haustor, Pipsi… Mnoge čudne kriške u snovima popiške.
Luka, vrlo si svestran, osim što si napisao sve pjesme za album, uspio si još nacrtati poneku karikaturu za omot… Koji su sve tvoji interesi van glazbe?
Luka: Uglavnom književnost i sabranost.
Kakvi su planovi za budućnost?
Luka: Svirati, snimati, pisati i možda i zaradit. Ali, svašta se može izjaloviti.
I za kraj, da li ima još nešto što bi rekli, a nismo se dotakli tijekom intervjua?
Luka: Ove odgovore sam uglavnom dao ja (Luka), no svatko je u Florijanu itekakva osobnost, pa neka mi se to oprosti kao autoru.
