Metallicu svi većinom ispituju kada će se ponovno sjesti za stol s Rickom Rubinom i složiti nastavak na “Death Magnetic“, a Lou Reeda gnjave s propitkivanjem njegovog velikog iskustva i vremena provedenih s The Velvet Underground.
Kako bi stali na kraj razno-raznim komentarima vezanim za njihov zajednički album nazvan “Lulu“, odradili su jedan zajednički intervju, koji je poslužio kao službeni ‘press-clipping’ za odabrane medije diljem svijeta. Ima tu svega, a mi ćemo pokušati izdvojiti samo najzanimljivije stavove i izjave.
Kako je došlo do te suradnje, objasnio je Lars: “Prije dvije godine u Madison Square Gardenu smo radili 25. godišnjicu Hall of Famea, a nas su zamolili da izaberemo nekoga s kim bismo svirali i surađivali. Meni je Lou Reed bio logičan izbor, jer je on na neki način solo verzija Metallice! Pitali smo ga i krenule se trodnevne probe i nastup koji nam je davao totalno prirodan osjećaj. Ljudima je možda djelovala čudna kombinacija, ali nama je išlo toliko glatko da je Lou pitao hoćemo li složiti zajednički album. Više manje smo preradili neke njegove izgubljene pjesme i jednu zanimljivu priču.”
A Lars se nadovezao: “Super je što smo imali takoreći prazno platno. Nije bilo konstrukcije kitica-refren-kitica-refren-bridge-refren. Već smo mi isprobavali svašta na našim instrumentalima, ali ništa nas nije pripremilo na ovo. Znate, 30 godina smo tu i opet doživjeti nešto ovako uzbudljivo. Sve se događalo jako brzo, vjerojatno 75% svega što čujete je nastalo u prvom tjednu. Ostala tri tjedna smo to samo preslagivali, jer se teško pratio taj proces.”
Lou je opisao proces i objasnio što njemu znači priča “Lulu”: “Imam određene ideje već jako dugo, ali čekao sam da naletim na najbolje moguće likove na ovom Planetu da to odradim s njima. Kad je krenulo, nisam siguran je li bilo ičega oko čega se nismo odmah složili. Sve skupa je u biti ideja za operu Frank Wedekina, koju je doradio Robert Wilson i na kraju je tu bilo 14 verzija. Ja sam probao oživiti Lulu, femme fatale, na sofisticiran način kroz rock. I to najžešće rock kakav samo Metallica može složiti. I onda sam prošao kroz psihu tog lika Lulu, te u studiju kreirao više likova. Onda smo nekako probali posložiti, tko će što pjevati.”
O rezultatima te suradnje Lou kaže: “Svi smo ovako nešto radili po prvi puta u životu – imati bazu u riječima, emotivnu reakciju na to i sposobnost da sviramo i ništa više. Baš zato ne bih mijenjao ni najmanju sitnicu, jer ne samo da se postigao cilj koji smo zamislili, već je postignuto više no što sam ikad mogao sanjati – činilo me boljim no što sam ikada bio!”
