Može li Zagreb ljeti parirati obalnim turističkim destinacijama? I može
li turistima koji i u sparnim mjesecima, vele statistike, dolaze u sve
većem broju, priuštiti i neku glazbenu ponudu da odu doma s par CD-a
domaće rock glazbe? Ili ostanu par dana u Zagrebu a ne samo na
proputovanju do obale?
Mada mnogi, pa i ja, vele, da im je Zagreb najdraži kad je pust u osmom mjesecu i kad možeš popiti kavu u centru grada sam sa sobom, ti dani su pomalo iza nas. Skupine japanskih ili nekih drugih egzotičnih turista više nisu neobična slika u ljetnim mjesecima. I mada Zagreb ne dočekuje ‘kruzere’ kao Split – koji i zbog njih bilježi ljetno povećanje gostiju od 30-ak posto – ne dočekuje više niti ‘luzere’.
Dakako, govorimo o velikim gradovima koji imaju svoje velike prednosti i velike mane. Bio sam ovih dana po obali i u malim mistima, činjenica je da je turista manje, da se more još nije pregrijalo i da nije gužva. Možda i zbog nogometnog prvenstva, a neki ozbiljno upućeni djelatnici u turizmu vele da je u privatnom sektoru za sada barem 30 posto manje gostiju nego lani.
Zagreb protiv Varaždina 0:1
Već je i glupima glupo ponavljati da bi Švicarci uz ovakvu zemlju i ovakvo more sezonu razvukli na barem šest mjeseci i još pojačali tečaj omraženog franka, nama prava priča započinje tek krajem srpnja. Stoga su kulturni programi Zagreba ono što može domaćim i gostima pomoći da lakše prebrode ljetne sparine, a i rock se u čitavoj priči dobro drži. Da ne ispadne da je Varaždin – nekadašnja prijestolnica Hrvatske – s odličnim Špancirfestom ubo najbolju priču i postao festivalska prijestolnica na kontinentu (a je).
Pored zabava na otvorenome ili pod šatorima i kafićima po Bundeku i Jarunu, postoji i sofisticiranija ponuda za one zahtjevnijeg ukusa. Koncerti na krovu Muzeja suvremene umjetnosti (koji su ovog ljeta postali redovita ponuda), ljetna scena Amadeo i nastupi na tvrđavi Medvedgrad (koji se održavaju već par godina), primjer su kako se mogu iskoristiti atraktivne lokacije i ‘privesti’ im publiku zanimljivim programima.
Koncerti na krovu MSU
Koncert Jinxa na krovu MSU pred par godina otvorio je odličnu lokaciju i zapravo je čudno da se još ranije nije krenulo u opsežniju akciju. Od ove sezone MSU s nastupima Darka Rundeka, Pips Chips & Videoclips, Elementala (koji su već bili), te Damira Urbana (5.7.), Gustafa (12.7.), The Bambi Molestersa (19.7.) i Jinxa (26.7.), nudi rekapitulaciju ponajboljeg domaćeg rocka, popa i hip hopa u hip prostoru, a veliki broj publike pokazuje da zanimanje, naravno, postoji.
Ne moramo se bojati muzeja, pogotovo ne muzeja suvremene umjetnosti, pa je program zapravo prilagođen profilu publike koja bi se i inače trebala prošetati kroz MSU. Dapače, zgodno je uz koncertnu ulaznicu dobiti priliku za prolazak muzejom u večernjim satima nakon što padne vrućina, pogledati neku recentnu izložbu, ukrasti neku sliku, sresti poznate, razglabati o smislu života ili nekim manje važnim stvarima, a onda na krovu u neobičnom ambijentu pogledati koncert?
S jastukom i koncertom na Medvedgrad
Sparina je još manja na Medvedgradu, na možda najboljoj lokaciji u sjevernom dijelu Zagreba, ispod Sljemena a na samom rubu Medvendice, gdje mnogi ionako odu s jastucima da se riješe nesnosne gradske sparine. Nakon lanjskog nastupa Darka Rundeka, na Medvedgrad 18. srpnja dolazi još jedan od najvećih rock autora, Zoran Predin u sklopu Medvedgradskih glazbenih večeri. Program 17.7. otvaraju Meritas i Queen Of Sabe (finalistica ovogodišnjeg festivala RockOff ), a 19. 7. zatvaraju Tamara Obrovac Transhistria Quartet i Sara Renar (još jedna finalistica RockOffa). Najkraće, toliko odličnih ženskih izvođača na istom mjestu ove sezone ne možete naći nigdje drugdje. A onda je prirodno da s njima svira netko šarmantan, te pakleno dobar autor kao Zoran Predin o kojemu uskoro više riječi ovdje.
Čudnim protiv okolne kuruze
Najveće ‘koristi’ i zagrebačka ‘Scena Amadeo’, ljetni program koji traje nekoliko godina i na kojem ove sezone, pored brojnih ‘klasičara’, nastupaju Rambo Amadeus i Miroslav Tadić. Program su otvorili Arsen i Matija Dedić 1. srpnja – nakon koncerta prikazan je i dokumentarac o Arsenu “Moj zanat” redatelja Mladena Martičevića – s čime se najveći domaći kantautor i pijanist efektno spajaju s nabrojanom ponudom rock glazbenika, s kojima ionako surađuju (kao Matija, a i Arsen), ili su na njih, kao Arsen, ozbiljno utjecali.
Možda ne bi bilo loše jedne ih godine sve povezati pa da, recimo, u istom prostoru na kraju all stars program zajedno sviraju Rundek, Predin i Dedići (Matija i Zoran ionako imaju majstorski zajednički program), ili Urban i Rundek – koji su zajedno nastupili davno na tribute koncertu za EKV u Tvornici – a i Pipsi i Rundek su surađivali odavno.
Treba nam Fitzcarraldo
Izbor rock izvođača koje ovih dana možete vidjeti po Zagrebu govori da ništa nije palo s neba, pa niti na krov MSU. Te nudi mogućnost da je, forumski rečeno, u ‘provjerenim vrijednostima’ – ali ipak još uvijek ‘čudnim’ spram okolne ‘kuruze’ – najbolje guštati na nekim čudnim lokacijama. Za dvorane će biti vremena pa onda možete, nakon što su nedavno oduševili krcatu Tvornicu, otići i na koncert Pips Chips & Videoclips u Dom sportova 6.12. ove godine. Što, srećom, pokazuje da niti masovnost domaćeg rocka, ili barem nekih, nije za baciti niti u idućoj sezoni.
Rezmirajmo; budući Zagreb još uvijek nije na moru a gradonačelnik Milan Bandić još uvijek nije Fitzcarraldo, teško je u skoroj budućnosti očekivati da nam netko prebaci brod preko Sljemena. Savu ionako ne koristimo, zato je praktičnije i brže popesti se pješke na krov MSU ili Medvedgrad…
