Lidija Dokuzović (Afion): “Ovaj album je najbliži onome kako zvučimo uživo”

7787

Afion slovi za jedan od najpoznatijih hrvatskih etno-world music sastava pa ih više nije potrebno predstavljati, prepričavati kako su se upoznali, počeli svirati, što je specifično u njihovoj glazbi i sl. Razgovor je trebao biti obavljen nakon zagrebačke promocije novog albuma “Čudni svati” u prosincu, ali zbog njihove mini turneje po Dalmaciji i blagdana, intervju je tek sad pred vama.

Pjevačica Lidija Dokuzović otvorila nam je vrata ‘svog doma’ i ispričala o novostima, promjenama u bendu, putovanjima, planovima za daljnji rad, ali i o svojim projektima izvan Afiona.

Usporedba novog i prijašnjeg albuma? Što je novo? Koje su najvažnije promjene, kako je publika prihvatila novi album?

Čudni svati” je izašao dvije godine nakon prošlog albuma, na prvom albumu su bile većinom ‘best of’ stvari dotadašnjeg trogodišnjeg djelovanja. Bila je i druga postava benda – od tadašnjih šest ljudi, sad nas je ostalo troje.

Najveća novost je novi član – Aleksandar Jovevski iz Skopja na tradicijskim puhačkim instrumentima, kavalu i gajdama. Ovaj album ima naglasak na svirci, htjeli smo da zvuk bude što prirodniji pa smo većinu pjesama snimali svi odjednom.

Time smo dobili zvuk bliži onom kakav je na svirkama uživo. Na albumu gostuju Robindro Nikolić na klarinetu, danska violinistica Anna Eggholm koju smo upoznali u Švedskoj te pjevačice Maja Posavec i bivša članica Marijela Bagarić.

Za procjenu reakcija na drugi album još je rano, jer ga, zapravo, nismo još ni počeli promovirati. Dosad smo dosta svirali po Hrvatskoj, a s novim albumom nam je želja što više svirati po inozemstvu.

Kako to da je došlo do suradnje s Aleksandrom Jovevskim? Jeste li imali viziju kakvog glazbenika tražite, neki određeni instrument ili glas?

Upoznali smo ga na etno kampu u Švedskoj. Sudionici su mladi glazbenici iz cijelog svijeta koji uče jedni druge tradicionalne pjesme svoje zemlje. Naučili smo mongolske, afričke, arapske i pregršt nordijskih tradicijskih melodija.

S Acom smo se tamo družili, a baš u to vrijeme smo razmišljali kako trebamo novog člana. A kod njega smo odmah primijetili da je odličan glazbenik, rastura na kavalu, i dok smo radili nove stvari za album cijelo vrijeme nam je Aco padao na pamet, kako bi bilo baš dobro da sad on uleti s kavalom.

Muziku podržava

Poslala sam mu mail i pitala bi li gostovao na novom albumu. On se složio i tako je ispalo da je on sad stalni, punopravni član Afiona. Znali smo da on ima svoj bend Monistra u Makedoniji i nismo htjeli da mu to oduzima puno vremena, ali sve se da srediti. Zna biti nezgodno jer njemu treba 13 sati busom do Zagreba, a ako još putujemo negdje dalje, to je jako naporno. Ali on je strašno talentiran i želi se time baviti pa se za sad uspijevamo organizirati.

Primijetila sam da su na novom albumu Aleksandrov kaval i gajde jako zastupljeni, znači li to da ste gradili aranžmane oko njegove svirke ili je to prirodno uklopljeno?
Ne, neku osnovnu bazu smo imali, melodiju i riječi, svatko je dao nešto svoje u oblikovanju pjesama. Aleksandru smo dali slobodu jer je on veliki majstor improvizacije, a kaval je instrument za improvizaciju koji upada u uši jer mu je zvuk upečatljiv.

Nismo aranžmane radili po njemu, ali je ostavljeno dosta prostora njegovom izrazu. Na prošlom albumu je flauta bila glavni solistički instrument, na ovom je kaval. Uz njega dosta su upečatljivi zvukovi klarineta i violine pa je što se boje tiče, ovaj album šarolikiji i to se meni na njemu sviđa.

Gdje nalazite pjesme koje obrađujete, tko ih bira? Što se tiče dosadašnjeg odabira pjesama, većinom kod obrade hrvatskih napjeva uzmete kajkavske, međimurske pjesme. Na ovom albumu obradili ste dalmatinsku pjesmu iz okolice Primoštena. Kako je došlo do obrade baš te pjesme?
Misliš da želimo podilaziti Dalmatincima? Ovdje se radi o dalmatinskoj pjesmi “Dizala skuto”. Nemamo neki program, pjesme uvijek nekako dođu do nas, ulaze u obzir zanimljivi tekstovi, zanimljive melodije ili ako smislimo neki zanimljiv aranžman za pjesmu.

Ima jako puno lijepih pjesama iz Dalmacije ali i iz drugih krajeva. Nije nam palo na pamet da ih posebno obrađujemo, s ovom se sasvim slučajno dogodilo, ali možda ih bude još, nikad se ne zna.

Što se tiče izvora pjesama ima ih brdo. Tu je Institut za etnologiju i folkloristiku, neke pjesme slučajno čujemo na CD-ima, na folkloru, Dunja Knebl stalno vadi stare notne zapise… ima stvarno pregršt izvora.

Ja u izboru pjesme dosta pažnje posvećujem tekstu, priči u pjesmi, to mi je jako bitno. Dečki ne obraćaju toliku pažnju na riječi, nekad mi, nakon što sto godina izvodimo pjesmu, znaju reći ‘Vidi ovaj tekst, baš je super…‘.

Dosta ste putovali i bili na puno radionica, čuli ste glazbu iz raznih dijelova svijeta. Postoji li narodna baština neke zemlje koja vas se posebno dojmila, mislite li obraditi neke od tih pjesama? I dok ste prezentirali našu glazbu kakve su bile reakcije stranaca na domaći etno?
Na ovoj dalmatinskoj pjesmi s novog albuma “Dizala skute” početni riff je nordijski. Danijela jako fascinira nordijska glazba tako da obrade pjesama sa sjevera nisu isključene. Na radionici u Švedskoj smo tek čuli koliko su pjesme iz tih prostora zanimljive, a kod nas ih se baš i nema prilike čuti.

Naučili smo prekrasne pjesme iz Mongolije, Estonije, nekoliko arapskih i švedskih te jedan belgijski ples koji se super uklapa u pjesmu “Okruglo zeljiče”, pa ga često na koncertima ubacimo nakon što odsviramo pjesmu. Nitko ne skuži da to nije dio pjesme, ali svima se sviđa i svi se rasplešu.

Gdje god sviramo odlično smo primljeni. Na Šetlandskom otočju su uglavnom bili bendovi iz engleskog govornog područja, a najveća egzotika uz Mongole smo bili mi, jedini bend iz Hrvatske u povijesti festivala.

Kod nas vlada predrasuda da su ljudi sa sjevera hladni, ali ja bih rekla da su samo tiši. Pjesme su im nježne, imaju razvijenu melodiju, žene pjevaju vilinski tankim i nježnim glasovima. A i publika je specifična, dok pjevaš oni te stvarno pozorno slušaju. Kad pričaš oni šute i slušaju, nitko ti ne upada u riječ, nema povišenih tonova kao kod nas. Mene se to jako dojmilo.

Čime se baviš osim pjevanja u Afionu.
Afion mi je, naravno, primaran, ali imam i dosta projekata sa strane.Vodim radionice u Etnografskom muzeju svakog petka. Obrađujemo sevdalinke, pjevamo, svi su pozvani. Vodim i Zagrebački zbor pritužbi. Počelo je tako da su građani na blog slali pritužbe što im smeta u gradu, u privatnom životu, u svijetu… Onda smo napravili selekciju pritužbi i ukomponirali glazbu.

To je trebao biti jednokratni projekt, pjevali smo na Operaciji grad u Kinu Mosor, na Glavnom kolodvoru… U Importanneu su nas zaštitari htjeli izbaciti, iako smo ljudima koji su se skupili bili simpatični, valjda smo im djelovali k’o subverzivni element.

A sad imamo ideju napraviti turneju po zagrebačkim tržnicama. Za biti član zbora nije preduvjet da znaš pjevati, nego da si građanin koji ima svoju pritužbu i želi to otpjevati. Žalimo se na Bandića i Zagrebački holding, žene se pitaju zašto im je tolerancija sve manja, a guzica sve veća, ima raznih nezadovoljnika.

Vodim i Le Zbor – to je lezbijsko aktivistički zbor, trebali bismo sad snimiti prvi album. Obradili smo od Lollobrigide “Moj dečko je gay”,”Riječke pičke” Let3-a, uglavnom su to pjesme sa ženskom tematikom, pjevali smo za 8. mart, čak i partizanske pjesme za Dan antifašističke borbe…

Ali ono što me najviše veseli jest što smo uspjeli u Grožnjanu u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži napraviti međunarodni etno kamp naziva Ethno Croatia po uzoru na onaj u Švedskoj, u kojem mladi glazbenici mogu učiti tradicijske pjesme iz različitih drugih zemalja, ali i podučavati pjesme iz svoje zemlje. A sve pod budnim okom iskusnih glazbenika Darija Marušića i Šveđanina Allana Skrobea.

Ethno Croatia u Grožnjanu održava se u 7. mjesecu, uz Afion sudjeluju bendovi iz Zambije i Švedske, a dobrodošli su svi željni sviranja i pjevanja.

0 Shares
Muziku podržava