Lennya Kravitza uistinu ne treba posebno predstavljati.
Iza sebe ima devet studijskih albuma. Posljednji, “Black and White America” izašao je sredinom ljeta a sredinom jeseni, točnije 17. studenog promovirat će ga u Areni Zagreb.
Po Zagrebu se Kravitz dosta kretao, ali svirao još nije. Nekima je još u gorkom sjećanju njegov otkazani koncert kojeg je u lipnju 2004. trebao održati u Domu sportova. Neki su uživali u besplatnom koncertu koji su Black Rebel Motorcycle Club – koji su mu trebali nastupiti kao predgrupa – tada održali u Močvari, da okupljenima poviju rane. 
Kravitz je za to vrijeme, navodno, zbog problema s glasnicama bio kod doktora. U ljeto 2009. ponovo ste ga mogli uočiti u Zagrebu u kojem je proveo jedan dan turistički razgledavajući grad na proputovanju prema Banja Luci gdje je sutradan svirao. U Hrvatskoj je jedini put nastupio u ljeto 2008. na zadarskim Jazinama. Koncert je bio rasprodan i profesionalno odrađen. 
U povodu njegovog zagrebačkog koncerta popričali smo s Lennyem koji ekskluzivno za Muzika.hr otkriva što publika može očekivati na koncertu, kako je bilo snimati novi album, i surađivati sa Slashom i Mickom Jaggerom…
Je li ovo sada isti sastav koji je svirao s tobom na “Love Revolution” turneji kada si u ljeto 2008., održao koncert u Zadru.
Neki članovi jesu isti, da. Greg Ross, moj gitarist, je isti. Isti su saksofonist, bubnjar i pijanist, ali svi su ostali novi.
Ubrzo dolaziš u Zagreb gdje ćeš svirati prvi put. Što zagrebačka publika može očekivati?
Može očekivati mnogo dobrog muziciranja i prekrasnu energiju. Mi dolazimo širiti ljubav. Dolazimo dijeliti naše iskustvo s publikom. Vrlo mi je važna veza između mene i publike. To i je razlog zašto sam na pozornici. Želim ih primiti i odaslati im svu dobru energiju koju imam.
Kako sastavljate set-listu?
To jednostavno osjećaš. Tu nema nikakve znanosti. Osjećaš što želiš napraviti. Osjećaš kako će to odgovarati. To je poput sastavljanja slagalice.
Tko stvara set-listu – samo ti ili zajedno sa sastavom?
Ja sam radim na set-listi.
Zašto si za mjesta snimanja albuma “Black and White America” izabrao Bahame i Pariz?
Pa, to su dva mjesta na kojima živim. Obitelj moje majke potječe s Bahama. Pariz je mjesto na koje idem kad želim biti u gradu. Očito je da su to dva vrlo različita mjesta. Na Bahamima živim u kamp kući na plaži. Uvjeti su uistinu oskudni. Iza kuće imam studio i to je fantastično mjesto za stvaranje glazbe zato što je tako mirno i usred prirode. Takvo mjesto ti omogućuje da čuješ glazbu koja plovi kroz zrak. U Pariz sam se vratio jer sam želio tamo provesti neko vrijeme. U Parizu također imam studio iza svoje kuće. Završna nijansiranja na albumu napravio sam u Parizu. Dobro ga je bilo donijeti u gradsko okruženje, jer je glazba tamo zvučala drukčije. Kad sam bio u gradu, ponovno sam mogao čuti neke drugačije zvukove.
Onda se prilikom nastupanja u Francuskoj na neki način osjećaš kod kuće?
Da, baš tako.
Za vinilno izdanje albuma “Black and White America” kazao si da si htio napraviti klasičan dvostruki album sa četiri pjesme na svakoj strani. Koja je za tebe glavna razlika između vinila i CD-a? Što misliš o mp3-u?
Vinil je mnogo toplija tehnologija, ali velika je razlika također i u kvaliteti zvuka. Kad slušaš CD, slušaš 16-bitni zvuk. Kod mp3-a sve je zgnječeno i kompresirano. Dinamika je izravnana i kvaliteta zvuka nije ni približno ista.
Što misliš o izdavanju novih albuma na vinilu?
Mislim, naravno, da će se još uvijek izdavati više CD-a nego LP-a, jer mnogo ljudi nema gramofone. Ali mnogo djece se trenutačno okreće prema vinilu. Počinju razumijevati zvuk, i mislim da im je zabavno i interesantno puštati ploče i doživljavati glazbu na taj način gdje imaš cjelokupan glazbeni paket s omotom. Sjediš, slušaš je, moraš je okrenuti – moraš biti koncentriran.
Na ovom albumu surađivao si s Drakeom, Jay-Z-em i DJ Militaryem. Kako je došlo do tih suradnji?
Pustio sam da mi glazba kaže što želi. Kad radim na pjesmi ja osjetim i čujem nešto u svojoj glavi. Primjerice na pjesmi “Boongie Drop” čuo sam Jay-Z-a, čuo sam njegov glas. Osjetio sam da će boja njegova glasa odgovarati pjesmi. Nazvao sam ga i napravili smo tu pjesmu.
Na naslovnici novog albuma tvoja je dječja fotografija. Koliko si godina tada imao?
Mislim da sam imao sedam godina.
Na fotografijama unutar albuma možemo te vidjeti gdje sviraš svojeg prvog Les Paula?
Da.
Koliko dobro si tada, kao dijete, baratao gitarom?
Znaš, imao sam onaj osnovni osjećaj za instrument. Počeo sam shvaćati ritam. Ali učio sam.
Vidimo i sliku tebe u ljetnom kampu gdje si prvi put naučio svirati gitaru. Tko je bio učitelj?
Oh, ne sjećam se njegovog imena.
Koju više koristiš u studiju – Gibson Les Paul ili Gibson V gitaru po kojoj si najpoznatiji?
Obje su uistinu dobre gitare. U studiju najviše koristim Les Paul. Ali ja u studiju imam mnogo svakakvih gitara. Biram ih ovisno o zvuku, pick upovima, ovisno o kombinaciji gitare s pojačalom. Tako to ide.
Na koncertu u Zadru jednu pjesmu si odsvirao na pijanu. Hoćeš li to ponoviti i na skorašnjem zagrebačkom nastupu?
Ne, na ovim koncertima ne sviram klavir.
Kako je bilo surađivati sa Slashom?
Bilo je to davno, ali bilo je dobro. On je klasični svirač gitare. Išao sam zajedno s njim u srednju školu i poznajemo se zaista dugo. Bilo je to izuzetno iskustvo da zajedno sviramo nakon što smo zajedno odrastali i uspjeli svatko u svojoj karijeri.
Kako je došlo do suradnje s Mickom Jaggerom?
On je želio da radim s njim na njegovoj novoj solo ploči. Nekoliko godina smo bili prijatelji. Našli smo se u studiju i sve je bilo vrlo prirodno. Ja sam napisao pjesmu (“God Gave Me Everything”, op.a.), melodiju i akorde, on je napisao riječi. Ušli smo u studio i snimili je. Ja sam svirao instrumente te je bilo vrlo zabavno.
Na koji način bi hrvatsku publiku pozvao na koncert?
Samo bih htio reći da se uistinu veselim dolasku i provođenju večeri s vama. Ako dođete svi ćemo zajedno doživjeti prekrasno iskustvo.
