Na ovogodišnjem, šestom, izdanju slovenskog Punk Rock Holiday festivala imali smo razgovor ugodni s Laurom Jane Grace i Atomom Willardom iz američkog punk-rock sastava s Floride koji je hvaljen i od strance Brucea Springsteena – Against Me!.
Iako je Laura, tada Tom Gabel, započela bend kao samostalni projekt gdje bi svirala sama na akustičnoj gitari, ponekad u pratnji drugih instrumenata i glazbenika, Against Me! je danas jedan od prepoznatljivijih bendova svjetske punk-rock scene, a Laura Jane Grace jedno od eksponiranijih muzičkih lica posljednjih godina. Na upit o tome kako je zapravo nastao Against Me! kakav znamo danas Laura kaže kako je “jednostavno puno zabavnije svirati u društvu i s prijateljima”.
Iako je Laura davno u tekstovima nekih pjesama davala naznake o problemima sa spolnom disforijom, tek 2012. izašla je u javnost i postala žena. Taj hrabri korak pozitivno je šokirao muzički svijet pa i šire te inspirirao mnoge. Uslijedio je konceptualni album “Transgender Dysphoria Blues” koji je pobrao odlične ocjene i svakako obilježio 2014. godinu. 
Nakon mnogih velikih svjetskih novina, portala i televizijskih emisija na red za razgovor s Laurom došli smo i mi što nam je velika čast. Nismo je htjeli previše gnjaviti s osobnim pitanjima i ponavljati iste stvari koje je čula po stotine puta u zadnjih par godina – toga ima i previše na internetu – već smo htjeli ležeran razgovor o svemu i svačemu što se na kraju i dogodilo.
Onda ga kroz nekih godinu dana možemo očekivati?
Atom: Nadam se prije. Zadovoljni smo s pjesmama i sad se više-manje radi o tome da ih treba snimiti, napraviti artwork i završne detalje.
Sad kad ste već neko vrijeme svi na okupu, može li se reći da će to biti najkolaborativniji Against Me! album ikad?
Laura: 100%, definitivno.
Atom, ti si započeo s ovim bendom tako da si uskočio za turneju?
Da, prvo je za mene bila mala turneja po Australiji. Dobro smo se združili, muzički i osobno i Laura me pitala hoću li biti dio “Transgender Dysphoria Blues” albuma, na što sam pristao i tad su zaruke bile službene (smijeh).
Igor, Laura: (smijeh)
Atom: Kako se ovo točno zove?
Medica.
Laura: Znaš nekog tko se tako zove? Ja znam jednu Medusu, to je slično (smijeh).
Laura, tvoj dokumentarni serijal “True Trans” nedavno je bio nominiran za nešto veliko, Emmy?
Da, prije dva tjedna sam saznala da je nominirana za Emmy, totalno neočekivano!
Kako je došlo do tog dokumentarca?
Američka kuća AOL radi dokumentarce po tom principu i pitali su me želim li napravit svoju emisiju. Imala sam više-manje slobodne ruke i pristala.
Dakle bilo je po tvom?
Da, poslala sam im listu ljudi koje želim intervjuirati i za koje želim da budu u šou i to smo onda povezali s Against Me! turnejama tako da je sve ispalo prilično dobro.
Jesi zadovoljna serijom?
Da, da! Nominirana je za jebeni Emmy.
Osobno također?
Da, imam veliki osjećaj samoostvarenja i svi ti ljudi i razgovori su imali veliki utjecaj.
Atom: Nisi rekla o originalnom konceptu serije, o tome da bi se radilo o brodovima na daljinsko upravljanje.
Laura, znam da je Against Me! nastupao u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu. Bilo je to dosta davno, sjećaš li se tih nastupa?
Svirali su tamo mislim 2003. ili 2004., a mislim i 2006., nisam sigurna. Ma zakon je imati tu priliku putovati i posjetiti mjesta koja inače vjerojatno nikad ne bi. Lijepo je upoznati nove ljude i kulture, i evo probati domaći liker od meda i takve stvari. To je čast i zadovoljstvo. I ovdje je danas posebno lijepo.
Jeste bili do rijeke?
Laura: Bila sam dolje, čula sam da je fora i osvježavajuće, no nisam ulazila u rijeku, imam svježe tetovaže (smijeh).
Temperatura u rijeci je oko 10 stupnjeva, što kažeš Atom, ideš ti probat?
Možda, vidjet ćemo. Mislim da je trenutno najtopliji dio dana, pa razlog što nisam dolje je ovaj intervju.
Oprosti!
Laura: Trebali smo imati intervju u rijeci. (smijeh).
Atom: Ja sam bio u bendu koji je trebao svirati u Zagrebu, no nismo.
U kojem si tada bio bendu?
The Offspring, bio sam s njima jedan kraći period.To sa Zagrebom je bilo bezveze. Sjećam se da je bilo totalno hladno, a opremu su nam zaustavili na granici. Bili smo u hotelu, oprema se nikad nije pojavila i nismo mogli svirati. (napomena, Atom se prisjetio ovoga)
Laura: To je bezveze! Vidiš, kako ti je ovo jedan od prvih intervjua imaš sreće da je s nama jer ti je to nama jako prirodno i nikad ne znaš gdje će te intervju odvest.
Atom: U drugim intervjuima prisjetit ćeš se ovog i pomisliti kako je bilo dobro s nama, zašto su svi drugi tako bezveze.
Priznat ću, ovo mi nije prvi intervju uživo s diktafonom, ali većina njih bila je putem maila.
Laura: Da, to je totalno drukčije. Dakle više nisi djevac.
Atom: Dobro, i dalje to je tek početak.
Laura: Da vidim pitanja… To su ona iz emaila? Sorry, email intervjui su mi kao domaća zadaća, stvarno oprosti što nisam još odgovorila. Ok, znam ta pitanja, da vidim malo. Mogu ja pročitat koje?
Može, naravno.
Laura: O našim albumima i iskustvima na velikoj izdavačkoj kući…
Izdali ste dva albuma za veliku izdavačku kuću, kako je došlo do toga i je li bilo pomiješanih osjećaja oko toga pošto dolazite iz punk scene koja zna biti osjetljiva na takve stvari?
Laura: Naravno, bilo je konfliktnih osjećaja. Nakon nekog vremena shvatiš da je izdavačka kuća jednostavno izdavačka kuća. Za sebe radiš ono što možeš i što misliš da je najbolje. Razglabati o tome s kapitalističkog gledišta, one sve rade na kapitalistički način. Ljudi su prvo popizdili što smo potpisali za Fat Wreck Chords.
Svašta…
Laura: Da, ljudi ni nemaju pojma ništa o tome, nisu uključeni u to, a komentiraju i bave se takvim stvarima. Miskoncepcija je da te okolo vozaju helići i takve stvari. Sire/Warner je bio dom mnogim punk bendovima koji su promijenili moj život, The Ramones, The Smiths pa čak i Madonna je bila tamo. Biti dio njihove loze je monumentalno.
Nadalje, još jedan razlog za Sire je bio Butch Vig. Raditi s njim bila je fenomenalna prilika koju inače nikad ne bismo imali, pogotovo iz financijskih razloga. I o tome se radi, kad si u bendu ti si glazbenik, želiš svirati s kul instrumentima, imati super uređaje i snimati u super studiju. Bilo je lijepo imati dobar budžet i takve mogućnosti. (pčela zuji oko boce medice na stolu)
Možda je došla po svoj med iz medice…
Laura: Da (smijeh). Jebač! Posrećilo nam se s Butchem, on je nevjerojatna osoba.
Koliko ste naučili od njega?
Laura: Hrpu toga! To je također bilo bitno – novac je novac, nije toliko bitan. Znanje koje smo dobili je neprocjenjivo i uvijek ga možemo primjeniti. Sad možemo sami snimati ploče i adaptirati naučeno na svoj način. To je kao faks ili praksa.
Vjerujem da si puno tog znanja iskoristila na “Transgender Dysphoria Blues”.
Laura: Itekako. Htjeli smo primjeniti stečeno znanje s prošle dvije ploče i realizirati naše vlastite ideje. Znaš, kad prvi put uđeš u studio nemaš pojma što čemu služi, što koji gumb radi. Imaš nešto u glavi, zvuk koji želiš, a ne možeš ga pretočiti niti u riječi, kamoli proizvesti i snimiti. Kako se upoznaješ sa svim postaje ti udobnije i lakše napraviti to što želiš. Neki put pogriješiš, ali sve je u redu.
U 2010. ste se ipak razišli sa Sire/Warner izdavačem?
Laura: Da, radi se o tome da je glavni direktor odstupio ili otišao u mirovinu, tako nešto, došao je novi i otpustio sve. Svi s kojima smo radili otišli su i zapeli smo u izdavačkoj kući gdje nikog više nismo poznavali. Kužili smo da nas se žele riješiti, a i sami smo htjeli otići i na kraju tražili da nas puste. Ali bili su u redu i dali nam prava na “White Crosses” i na kraju krajeva hrpu novca. Nismo se mogli žaliti.
Što je s “New Wave”?
Laura: “New Wave” je i dalje njihov album.
Jako ga je teško nabavit na ploči i već dugo vremena nije u printu.
Laura: Da znam, ali ima jedna izdavačka kuća u Francuskoj, Fargo Records, koja ima licencu s početka kad su bili dio Warnera u Europi. Oni imaju pravo na printanje tog albuma na CD-u i vinilu u Francuskoj i ohrabrujem ih da to naprave. Tada ćemo mi raditi uvoz i izvoz posvuda i to je to (smijeh).
Super, držim fige.
Laura: Hvala, to će se kad-tad dogoditi, možda za desetu godišnjicu albuma.
To je uskoro (2017.)
Laura: Da, ludo da je toliko vremena već prošlo.
Atom, koji je tvoj omiljeni Against Me! album?
“New Wave”. S tom pločom sam upoznao bend, to je bio moj prvi dodir s njima i odmah sam se zaljubio. Sentimentalno mi znači puno, ali i odlično zvuči. Volim sve te pjesme i gušt mi je svirati ih uživo.
Laura: Atom, sad ja imam pitanje za tebe bazirano na pitanju ovdje, da malo zapaprimo stvari. Kad sam imala četiri godine, vidjela sam Madonnu na televizoru i u tom trenutku znala sam da želim biti kao ona kad odrastem. Ima li neki bubnjar kojeg si čuo ili vidio da svira, kad si bio klinac, da si htio biti kao on? Zanima me i vizualno!
Atom: Pa ne znam baš. Vizualno nemam pojma, ali bio sam klinac tako da onaj koji je imao najveći bubnjarski set bio je najjači i najbolji. Van Halen, Neil Peart i tip iz Iron Maidena, Nicko McBrain, sve je to bilo tako ludo, toliko bubnjeva svuda, i to je po meni bilo glavno, imati ogroman set. Onda sam ja uzeo lonce i tave da učinim svoj set većim.
Laura: Vidiš, to je originalni Against Me! stil, lonci i tave i svašta.
Atom: Vidiš, već sam tada bio u bendu, samo to nisi znala (smijeh).
A kad si počeo svirati?
S četiri godine. Da, toliko dugo. Kladim se da sviram bubnjeve duplo dulje nego što si ti živ, kladim se.
(smijeh)
Atom: Pčela se vratila.
Laura: Daaj, nisam pokrila svoju tetovažu pčele kako bismo mogli biti prijatelji. Seronjo.
Atom: Imam grozno pamćenje. Slušaj John, bilo je lijepo upoznati te…
Laura: (smijeh)
Hej, zapamtio si mi ime!
Atom: Hej, gdje sam ja?
Laura: Igore, pitanje vezano za “Trash Unreal” videospot, to je bio trenutak napetosti s izdavačkom kućom. Htjela sam nastupati obučena u žensku odjeću i oni su rekli kako to ne dolazi u obzir. Nažalost, na kraju smo napravili totalno usrani spot za tu pjesmu.
Što je bila ona crvena tekućina?
Laura: Jebena voda s bojom! Režiser spota je bio totalni seronja, usred snimanja je davao intervjue na kojima je ležao na kauču i takve gluposti.
Atom: Ono, snimi scenu isprve i to je to – ručak!
Laura: Imao je pauze od sat vremena!
Svi: (smijeh)
Laura: Čak nisu ni kompletan set bubnjeva pripremili i on kaže “Samo se pravite da je sve tu“. Žalim za tim spotom, totalna glupost. Ali to je dio življenja i učenja (smijeh).
Nije sve uvijek med i mlijeko…
Atom: Nekad ni ne znaš dok nije gotovo. U počeku si misliš što može poći po krivu – e pa, evo ti lista – sve to će se dogoditi.
Laura, kako napreduje knjiga?
Pisanje knjige je teško. Radim na njoj nekih tri godine i to su uglavnom stari dnevnici s turneja, nekih 15 godina unatrag. Trebalo mi je dugo vremena da napravim transkript.
Ali imaš ugovor za knjigu?
Da, u teoriji bi trebala izaći u ovo vrijeme iduće godine. Ako ne, izgubit ću ugovor (smijeh).
Sretno!
Laura: Hvala ti puno. Kad si mi dao bookmark palo mi je na pamet da ti pošaljem primjerak.
Atom, što slušaš u zadnje vrijeme?
Čovječe, to je preteško pitanje.
Laura: Ja ću prva ako ti trebaš razmisliti.
Atom: Neka, neka. Slušam stari ritam i blues, bilo što iz kasnih ’60-ih, rocksteady stvari. To je faza. Sad ti Laura, samo neka bude kul.
Laura: Neki dan sam otkrila album “Alix” benda Generationals, također mi se jako sviđa nova pjesma Keitha Richardsa, “Trouble”, ne znam ako si je čuo.
Nisam…
Laura: Jebeno je dobra. Zvuči kao pjesma Stonesa, uvod je zakon. Ima još jedan bend, Selfish Cunt, iz Engleske.
Atom: Još jedan, iz Australije, svirali smo s njima na zadnjoj turneji, Mere Woman, odlično.
Ok, napravili ste obradu uvodne pjesme za “One Tree Hill”?
Laura: Da, da, jesmo (smijeh).
Je li i to bila obveza zbog velike izdavačke kuće ili…?
Laura: Ne, producent serije je bio veliki Against Me! obožavatelj i za tu sezonu su razni izvođači obradili tu uvodnu pjesmu (op. a., Gavin Degraw – “I Don’t Wanna Be”). Pitao nas je i bilo nam je to totalno čudno ali iskoristili smo to vrijeme u studiju za još neke druge stvari i tako, zašto ne? Napravili smo to u Madisonu u Smart studiju, taman prije nego se zatvorio tako da je bilo fora snimiti nešto tamo.
Planiraš li solo ili akustični album? Nedavno si imala nekoliko intimnijih nastupa po Americi…
(šapće) Ne dok je Atom tu (smijeh)… Ne, trenutno je fokus na Against Me!. Da, Atom i ja smo to odradili, to je nešto između lagane svirke i recitacije. Donekle vezano za knjigu, malo odvojeno od benda, ali to je bilo samo nekoliko nastupa.
Laura, zadnje za tebe, kako je bilo prvi put stati na pozornicu nakon što si izašla u javnost s transrodnom disforijom?
Bio je to zapravo prilično užasan koncert, nije bila naša publika. Neko čudno mjesto u San Diegu, negdje vani na vodi. Bilo je to u stilu idemo van odsvirati ovo i idemo doma, samo još jedan nastup. Ali potpora koju sam dobila na turnejama u zadnje dvije godine je nevjerojatna, čula sam puno ljudskih priča i doživjela puno toga lijepog.
Baš mi je drago, hvala vam na intervjuu!
Atom: Hvala tebi! Jednog dana ćeš se sjetiti ovog i kako smo bili bolji od svih ostalih s kojima si radio intervju i poželjet ćeš da su kao mi. Ljudi će te zalijevati, biti goli… Ovo je bilo lagano!
