Laka, odnosno pravim imenom Elvir Laković, prošle godine je izdao svoj dugoočekivani prvijenac “Zec” na kojem je pokazao sav šarm svojeg talenta, gdje je na vrlo ljepljive melodije posložio vrlo jednostavne, a opet zanimljive tekstove u komplet vrlo zabavnih pjesama.
Na domaćem terenu (dolazi iz BiH) to nije moglo proći nezapaženo pa je album dobio same pohvale, nakon čega se prijavio na prednatjecanje za Eurosong gdje je i pobjedio pa će u svibnju nastupati u Beogradu predstavljajući svoju državu s još jednom veselom i razigranom pjesmom, netipičnom za to natjecanje.
Vrijeme potrošeno s Lakom prošlo je vrlo brzo, više kao neki neformalan razgovor nego pravi klasičan intervju, a sam pjevač je vrlo pričljiv, skroman i zabavan pa su takvi i bili odgovori na pitanja o samom albumu, Eurosongu, New Yorku, Ljubavi (mora se pisati s velikim početnim slovom), imidžu… I ono što se najvažnije, razriješili smo dilemu zašto ‘krava daje med, a pčela mlijeko’. 
Evo, za početak, što ima novog kod tebe?
Pa evo, sad su me izabrali za predstavnika BiH na Eurosongu, makar se ja nisam htio niti prijaviti na to jer mi je to malo ‘kiči’ i politički, ali su me moji iz menadžmenta upozorili ‘nemoj se zajebavat, znaš koji ti je to marketing?’. I znaš koja se sad stvar dogodila? Prije nikad nisam mogao doći do sponzora, a sad sponzori ne mogu doći (govori sa smješkom) do mene. Evo, usput bi preporučio svim alternativnim bendovima da se prijave na tako nešto jer će tada moći napraviti showbusiness, ne može ići show bez businessa, bez businessa je nula.
Pošto si novi izvođač na hrvatskom tržištu, htio bih proći par zanimljivih crtica iz tvoje biografije. Bio si jako nadaren nogometaš, kako to da si promijenio profesiju?
Kad sam bio mali, još u školi, pa svi krenu na nogomet, tako sam i ja išao. Jednom kada su mi šutnuli loptu u prazni prostor, ja sam uletavao preko lijevog krila i u jednom trenutku se zapitam ‘Što ja to radim, zašto trčim za ovom loptom?’.
Tad sam se uhvatio gitare i tako je sve počelo. Neki prijatelji su mi pokazali, te naučili od Johnnya… Azra je bila prva stvar koju sam naučio i od Idola “Plamene zore”. Tada sam počeo svirati i one stvari koje su nam puštali u medijima Crvena jabuka i Hara Mata Hari pa me zapalo EKV i Disciplina kičme i tada sam se skroz prebacio iz nogometa na glazbu.
Dugo vremena si izdavao jednu pjesmu godišnje. Kako to da ih ranije nisi uspio spojiti u neki album?
Kod nas nije bilo toga, znaš kakva je kod nas zemlja, folovi, golovi, tajkuni, krađe… Nismo imali izdavača, a i radio sam u humanitarnoj organizaciji pa mi je pasalo izdavati jednu pjesmu godišnje, a uz nju napraviti malo artistički spot. Tako je to sve lagano išlo, ali sam onda otišao u New York. Kad je Hayat počeo to raditi, vratio sam se jer sam vidio da ne mogu biti rob u robovlasničkom društvu koje tamo vlada i odlučio sam se da ću se ovim baviti profesionalno dokle god ću moći izdržati.
Baš sljedeće pitanje je ovo s New Yorkom… 2004. je izgledalo kao da si odustao od svega, pošto si otišao prema New Yorku gdje si većinom konobario? Što te je ponukalo na taj potez u životu? Kako bi usporedio život ondje i ovdje kod nas?
Znači, kada sam radio u američkoj humanitarnoj organizaciji, 1997. sam prvi puta otišao u New York i od tada nisam mogao istjerati iz glave taj New York, zgrade i to, pa po onoj teoriji kad stvarno i iskreno nešto želiš, to ti se i ostvari, a ostvarilo mi se 2004. Prvi put kada sam došao tamo vidio sam koliko je taj grad kapitalistički, koliko ne dozvoljava da se ljudi druže…
Nosio sam na početku namještaj s jednim prijateljem iz Zagreba, a kada sam vidio koliko je to teško, a ja sam krhak, onda sam se prebacio na konobarenje. Tada sam se udružio s jednim bubnjarem i, kad smo počeli slagati bend, on se ubrzo zaposlio, a ja ga potom nisam nikad u životu više vidio. U tom New Yorku se moraš dogovoriti sve unaprijed barem dva mjeseca pa kad želiš izaći s društvom, dogovorite se na taj datum u određeno vrijeme, pa onda gledaš da l’ si slobodan u to vrijeme. Tada sam dobio želju vratiti se i nastaviti pjevati, što sam i učinio, te sada radim ono što mi duša želi.
Nakon što si se vratio u Sarajevo, snimio si dugoočekivani album “Zec“. Čini mi se da su ga fanovi s nestrpljenjem dočekali te da su ga mediji odlično primili…
Kod nas u Sarajevu i u Bosni to je već počelo prilikom izdavanja prve pjesme pa zatim druge i treće, a dalje se samo potvrđivalo, a kad sam izdao taj album, ja sam već bio taj neki, kako da se izrazim, poznati. Ne znam kako su ovdje u Hrvatskoj doživjeli ovaj album i kako me doživljavaju, ali sam načuo da im se ne sviđa produkcija, da je slaba, ali tako na počecima valjda i ide pošto nemaš sponzora i nemaš pomoći. Ja sam sve to sam platio, smislio i odsviro.
Na prvo slušanje, album zvuči vrlo jednostavno i simpatično, pjesme su vesele, melodije jako ljepljive… Doima se da ti taj glazbeni dio izvrsno leži. Otkud crpiš najviše ideja za skladanje?
Ne znam ni ja odakle, često se i sam pitam o tome. Nekako kada sam izašao iz faze EKV i Disciplina kičme te počeo slušati Björk, Radiohead i ove ostale grupe, slušao sam ja te njihove zvukove, a sad stvarno ne znam točno otkuda sam najviše ideja iscrpio, ali odnekud jest.
Inače, najviše volim Björk, ali nikako nemam njen utjecaj. Samo uzmem način na koji ona izražava te svoje emocije.
Druga stvar koja se svakako mora spomenuti su tekstovi. Njih se ipak treba nekoliko puta preslušati da bi se dobio neki ‘viši’ smisao pošto često zvuče kao totalne besmislice poput ‘krava daje med, a pčela daje mlijeko’… Da li je Laka filozof s metaforama ili samo neki razigrani dječak?
Najvjerojatnije se i skriva neki dječarac… Ali ono, kada želiš reći neku jako filozofsku tezu, onda na kraju ispada ‘ajd ne seri, majke ti’, tako da to moraš prilagoditi uhu naroda, da bude veselo i simpatično, da bude to to.
Baš u ovoj pjesmi što si ti rekao, tu pokušavam objasniti kako se to meni događa kad se zaljubim, kako mi se sve kontra okrene, pa otud i stihovi ‘krava daje med, a pčela daje mlijeko’ pa onda ova djevojka koja pjeva na kraju sve objasni ‘pčela daje med, a krava daje mlijeko, većeg majmuna od tebe ja ne vidjeh, kad me voliš’.
U tekstovima je ‘ljubav’ svugdje napisana velikim početnim slovom. Zašto?
Nikako ne uspijevam odgonetnuti zašto se moje ime piše velikim slovom, a da se ljubav ne piše velikim slovom… Toliko tih stvari započne od ljubavi, tu svakako računam i umjetnost jer ona nastaje iz ljubavi, a i cijeli naš napredak kroz povijest je vođen s ljubavlju, a ne novcem, he he. Novac je presudan za tehniku, ali za ljubav nikad nije bio niti nikad neće biti, pa tako odgovorno tvrdim da se ljubav mora pisati s velikim početnim slovom.
Naslovi svih tvojih pjesama su vrlo kratki, sastoje se od samo jedne riječi. Hoćeš li i ubuduće koristiti tako jednostavne naslove?
Baš sam i neki dan nešto slično objašnjavao… Ljudi se zovu jednim imenom. Što misliš da se ti zoveš ‘Otišla si sva u suzama’… Nema smisla! Imao sam i problem kako nazvati ovu pjesmu koja ide na Euroviziju pa sam ju jedva nekako nazvao “Pokušaj”.
Svaki tvoj spot je vrlo zanimljiv. Kako ih radiš? Koliko sudjeluješ u pričama za njih? Kod nas zna biti često slučaj da su vrlo jednostavni s mnogo reklama…
Meni je u početku mnogo pomoglo što nemam mnogo sponzora jer sam se tada mogao izraziti kako ja to želim. Na samom tom početku kad sam počeo raditi te spotove, kada sam još radio u ovoj humanitarnoj organizaciji i sam sve plaćao, svi umjetnici i režiseri iz Sarajeva uočili su da je to vrlo artistički i bez kompromisa pa su mi oni pomogli i radili bez ikakve novčane naknade, tako da sam s njima podosta surađivao oko samih ideja. A nekako, kada napravim samu pjesmu, počnu mi se vrtiti slike kako bi to moglo izgledati na kraju. Najbitnija je suradnja s režiserima.
Da se malo vratimo na najaktualnije teme, odnosno na samu Euroviziju. Svaki početak godine kod nas prolazi u znaku Eurovizije i raznih natjecanja za nju. Ti si uspio pobijediti u BiH pa me zanima kako gledaš na cijeli show oko nje? Kakva su tvoja očekivanja? Hoćeš li možda pobijediti?
Najgore od svega je kad neko kaže ‘Važno je sudjelovati’, ma glupost, važno je pobijediti, puno važnije je pobijediti. Na primjer, ja se ne bi nikad prijavio na Euroviziju da me nije tako savjetovao moj menadžment. Rekli su ‘Laka, nemoj se zajebavati, ako se želiš ozbiljno ovime baviti, moraš se prijaviti’. I tako sam se prijaviti. Dosad u povijesti naše države (op.a. BiH) nikada nije pobijedila neka alternativna pjesma, ok, ne znam koliko je to alternativno, ali uvijek pobijedi neka u stilu ‘rijeka, suza, plačeš, boli, odlaziš’…
Znači, pjesma je neka vrlo vesela?
Da, može je se smatrati kao nastavkom albuma s time da smo možda dodali nekoliko eurovizijskih ‘folova’ jer kad smo ju radili, cijelo vrijeme nam je Eurovizija ‘hodala po glavi’. Ako se ne varam, prije par godina je bila neka punk pjesma kod vas na izboru, nešto “Formula” ili nešto slično…
Da, bend se zvao Kawasaki 3P, nastup im je bio u boksericama te su se tada svi zgražali nad tim, a evo, par godine poslije, Finci profurali s Lordi čudovišta i pobijedili. Kod nas se također nema snage poslati neku ‘opičenu’ pjesmu nego se uvijek ide na neku ‘umjetnost’…
Istina, Lordi su stvarno napravili kaos. To natjecanje najviše voli narod pa neka se pusti ono što narod izabere, ali dobro, da ne šalju turbo folk, makar će i to, vjerujem, jednog dana…
Čitajući malo po internetu, nisu baš svi s oduševljenjem prihvatili tvoj izbor. Kako gledaš na to?
Pa normalno je da se svima ne sviđa, ipak se predstavlja jedna cijela država pa onda to shvaćaju da mora bit nešto jako ozbiljno. Oni ne shvaćaju da sam i ja jako ozbiljan, samo što imam taj neki drugi način na koji radim. Onima kojima se ne sviđa ova moja pjesma, pitao bih ih a što oni misle o ovim Lordijima.
Ove godine kao da su svi poludjeli u dodvoravanju domaćinu pa su tako Estonci poslali pjesmu na srpskom, a i kod Šveda je u užoj konkurenciji jedna takva. Nije li to bezrazložno uvlačenje?
A što se može, takav je to festival, ‘kiči’, politički festival, a od takvih sklopova je to i za očekivati. Ne znam, možda bi i ja mogao nešto takvog ubaciti u pjesmu. Živimo u demokraciji pa neka radi svatko što želi.
Ajde da malo pogledamo u budućnost. Znam da je “Zec” tek nedavno izašao, ali razmišljaš li možda već o novom albumu kojeg bi ponijela ova pjesma s Eurosonga?
Razmišljao sam o tome. Sad kad doživim sav taj marketing i publicitet, bilo bi logično da odmah i nešto novog izdam da se sve to nastavi, ali kako sam jedva napravio eurovizijsku pjesmu, tako ne znam da li ću uspjeti izmisliti još 10 pjesama jer ako siluješ inspiraciju, onda ode.
Hoće li biti kakav koncertni bum prema Hrvatskoj? Neka promotivna turneja?
Sve zavisi koliko su me ljudi upoznali. Nema smisla raditi neku turneju, ako ljudi nisu čuli za mene i moje pjesme. Nije gušt svirati, ako znaš da ti niko neće doći. Ako nam Menart kaže koliko smo prodali albuma, onda bi znali nešto iskombinirati, ali ovako napamet stvarno ne znam. Ma, bit će zasigurno nešto, ako ne prije, onda zasigurno poslije Eurovizije, pogotovo ako nam Hrvatska da 12 bodova, onda će se turneja zvati ‘Hvala za dvanaestku’.
Sada kada imaš album, nastupaš na Euroviziji, zanima me da li se može živjeti samo od glazbe ili se baviš još nečim popratnim, poput one epizode u New Yorku?
Trenutno se ne bavim ničim popratnim, jer sam u New Yorku vidio način na koji zvijezde dolaze do slave. Teško je postati zvijezda, tako sam ja skroz iz pepela krenuo pa ćemo vidjeti do kud ću dogurati. Sad živim od koncerata što sviram, nisam gladan, ponekad nemam za platiti račune, ali naiđe koncert pa onda platim. Takav je to put, cijena je visoka, ali sam ju spreman platiti.
I još par pitanja za kraj. Kakvu vrstu glazbe slušaš u slobodno vrijeme?
Već sam spomenuo da volim Björk i Radiohead, ali sviđa mi se i ovaj tzv. ‘post-punk’ gdje pripadaju bendovi tipa Snow Patrol, The Killers, The Strokes, The Editors… Ovi svi noviji su mi nekako isti, svi nalikuju jedni na druge. Mislim da je rap malo zapao u krizu kod nas, a da se povećava turbo-folk i taj ‘new-punk sound’. Nadam se da se čuje dijelić tog ‘new punka’ i na mojem albumu…
Uvijek imaš zanimljiv imidž, raznolike boje, marame, šešire… Tko ti je stilist? Danas nema šeširića?
Ne volim se pakirati i ne volim ove velike kofere, tako da sam se spremio u jedan mali kofer pa nije stao niti jedan šešir. A stilist? Glavni moj stilist je ormar u kući, otvorim ga i onda se on brine što ću odjenuti.
Danas je Valentinovo (op.a. intervju vođen 14.2.), pa kakve sreće ima Laka u ljubavi?
Nekako i nemam sreće. Uvijek na početku malo pregorim, odvrnem onaj prekidač i puknem. Da bi barem svaki čovjek imao neki prekidač pa, kad se zaljubi, da ga stavi na dvojku, da duže potraje, a ovako, u mom slučaju, pregori.
Šteta što ne mogu dostići neku konstantu pa da potraje. Da sam sada u Sarajevu, možda sam mogao organizirati da izađemo na ulice u prosvjed da se ljubav piše s velikim slovom. Ne treba mi Valentinovo kao dokaz ljubavi.
I za kraj, imate li još što zanimljivo nadodati, a nismo se tog dotakli?
Neki dan sam izašao iz hotela i odlazim do tramvajske stanice, a kad ono iz grma izleti zec brzinom svijetlosti i preleti preko livade pa mi je interesantno što sam u gradu vidio zeca. Nadam se da to nije neki znak za moj album, da valjda neće i on ovako odletjeti. Nadam se da je to znak da je to to, da ću uspjeti.
