Nakon što je došlo do razlaza skupine Mayales, pjevač Kristijan Beluhan jednim se dijelom povukao sa scene, posvetio se radu u operi HNK u Zagrebu te raznim drugim projektima. Ovih je dana izašao njegov album prvijenac “Skretanje“, nastao u suradnji s dugogodišnjim prijateljem i suradnikom Tvrtkom Hrelecom. S Kristijanom smo popričali o novom albumu, kazalištu, nastupima, skupini Mayales i sličnim temama.
Kako bi ti sam predstavio i opisao album?
Album je autorski rad mene i Tvrtka Hreleca, mog prijatelja i suradnika. Okupili smo sjajne glazbenike, s kojima sam ja svirao zadnjih šest-sedam godina. To su uglavnom sve jazz glazbenici. Zvuči dosta pop, ima prizvuka jazza i funka. U intervjuima su često znali komentirati kako to nije glazba za šire mase. Ja mislim da to nije istina, i smatram kako je ovaj album apsolutno za sve. Ne treba podcjenjivati publiku i reći kako nešto nije za neku određenu publiku. Mislim da je album ugodan uhu i slušljiv, te će svatko moći pronaći nešto za sebe.
Ti i Tvrtko ste dugogodišnji prijatelji i suradnici… Je li bilo kada kakvih situacija da se niste složili oko nečega, što se tiče glazbe? Posebice sada dok ste radili na tvom prvom albumu.
Ima nekakvih nesuglasica, mi se konstantno ne slažemo oko nečega (smijeh). Na kraju to ispadne jako dobro, jer se već dugo poznajemo. Dosta smo različiti, ali upravo to je onda valjda i urodilo nekim pozitivnim rezultatom. 
Zašto naziv “Skretanje”? Ima li neko simboličko značenje?
Na albumu ima jedna stvar koja se zove “Skretanje”, a i ovo je moj prvi samostalni album, tako da mi se cini da je to ime bilo najprikladnije ime albumu. Očito je da je Arsen uvijek u pravu.
Imaš li na albumu neke svoje favorite od pjesama?
Obično svi kažu: ‘Sve su mi pjesme favoriti’. Tako i ja… (smijeh). Ma mislim, svaka pjesma mi je ok i svaka ima svoju priču. Već 2 singla su vani, “Istina” i “Pčela”… A posebno bih izdvojio “Skretanje”, “Nismo se čuli odavno”, “Plavi dan”, te pjesme su mi super i njih bih naveo kao svoje favorite. Svaka pjesma je specifična na svoj način.
Po onome što sam čula, album ti je produkcijski dosta jak.
Snimali smo u Morris Studiju, imao sam tu privilegiju da sa mnom sviraju, po meni, najbolji muzičari u Hrvatskoj. Miro Vidović je to radio i cijela ta ekipa je garantirala da će album zvučati tako kako zvuči, a to znači da sam ja vrlo zadovoljan. Ne baš savršeno zadovoljan, uvijek može bolje, ali ovo je prvijenac pa se uvijek neke greške omaknu.
Znači, za ubuduće znaš što ćeš mijenjati, popravljati na albumu?
Da, sigurno da ćemo za ubuduće na neke stvari paziti, na koje nismo sada.
Na sceni, tj. estradi te nije bilo gotovo sedam godina…
Da, nije me bilo od Mayalesa. U tom periodu smo okupili bend Ljubav.Komunikacija.Jazz, tako da sam se posvetio tome i Operi. Svirali smo više nekakve jazz svirke i evente. Ali, to što kažeš, na estradi me nije bilo. Iako, ne znam sad koliko je uopće grupa Mayales bila dio estrade i koliko sam ja uopće estrada… Mislim da je estrada kod nas jedno polupogrdno ime i ne mogu se otet dojmu da je u Hrvatskoj 80% tzv. estrade fake.
To su ljudi koji su pali s Marsa i snimili nekakve pjesmice, glumili u sapunjarama, prodaju maglu i poznaju strinu od nekog pa se sad puno slikaju i povlače po novinama. Ali svi mi znamo da je to laž. Narodu treba, razumijem tu potrebu, no većina nema neko pokriće i sram ih je privatno, ali prolaze. Danas je marketing gotovo sve. Kao prvo, smatram se glazbenikom i pjevačem, tako da ne znam koliko se uklapam. Nek’ me drugi uklope.
Znači, ne smatraš se dijelom hrvatske estradne scene?
Ma svakako da sam dio, čim izlazim s nekakvim albumom. Ali ta riječ ‘estrada’ meni ima nekakvu grdu i fake konotaciju pa bih se suzdržao od daljnjeg komentiranja…
Koliko se tvoj rad sada na ovome albumu razlikuje od onoga što si radio u Mayalesima?
Razlikuje se u tome što je ovaj album rađen s Tvrtkom, a onaj je rađen s Petrom Beluhanom. Razlika je i u tome što je na ovome albumu moja riječ zadnja. U Mayalesima to nije bilo tako. Tamo sam ja bio pjevač/frontmen, a Pero je odlučivao o svemu. Ovdje je ipak riječ o nekoj demokraciji između Tvrtka i mene.
Već si spomenuo bend Ljubav.Komunikacija.Jazz. O čemu je tu zapravo bilo riječ? Autorski bend ili?
Pa taj bend, odnosno kvintet, je bio sastavljen od jazz-glazbenika s kojima sam snimao ovaj album. Skupili smo se svirati nekakve klupske jazz svirke i evente čisto iz potrebe da sviramo. Svirali smo obrade pjesama, jazz standarde. A zapravo se i cijelo vrijeme pričalo o tome kako bih ja trebao izdati neku ploču. I znao sam da će se to dogoditi kad-tad, tako da je odlična stvar što sam imao tu čast i privilegiju surađivati s ovim muzičarima. I na albumu i u ovom bendu.
Dio si i Hrvatskog narodnog kazališta…
Da, već skoro 10 godina sam u HNK kao pjevač u operi. Mislim, ja i jesam operni pjevač, to je moja struka, nazovimo to tako. Pjevam u zboru, u raznim operama igram i pjevam neke uloge i zbor… Ljudi se često znaju čuditi i komentirati: ‘Pa ti ne izgledaš kao tipični operni pjevač, kaj ti stvarno pjevaš i od tog živiš?’. Ne razumiju i ne znaju da je to zapravo teška profesija.
Da li ti je drugačiji osjećaj kada nastupaš na kazališnoj pozornici i kada nastupaš na koncertnoj, klupskoj pozornici?
E vidiš, ovo je baš dobro pitanje, to me još nisu pitali… Ako gledamo po nekoj nervozi i tremi, u Mayalesima sam prije nastupa imao veliku tremu, a sada toga više nema i tu mi je jako pomogao rad u kazalištu. Opuštenije je biti na stageu s bendom, nego u teatru. Jer u teatru si glumac, imaš kostim i šminku, igraš neki lik, a na stageu s bendom sam ja. Tako da je lakše biti ‘ja’. Što se tiče koncentracije, ona je vrlo slična, bez obzira da li sam na koncertu ili u predstavi. No iskreno, trebao bih baš razmisliti o ovom pitanju, dosta je interesantno…
A koji od ta dva osjećaja ti je bolji?
Oba dva jako volim. Na sceni sam već ‘kuhan i pečen’ i to mi je odličan osjećaj. Ipak, puno sigurnije se osjećam na kazališnoj sceni. Tu je puno proba i sve se zna, pa ti to daje određenu sigurnost. U jazzu nema toliko proba, nikad ne znaš što će se dogoditi, tako da je to malo neizvjesno, ali zgodnije adrenalinski.
Od svih projekata na kojima si radio, predstava, bendova, gdje se najbolje pronalaziš?
U glazbi, općenito. Na sceni sam kao riba u vodi. Sad već to mogu tako sigurno reći, ali prije sam imao jako velike treme, i s Mayalesima i u kazalištu. Nije mi bilo svejedno. Srce ti kuca 800 na sat, ne možeš se smiriti, a tada ne možeš ni pjevati, kada ti organizam toliko vibrira.
I kako si to uspio riješiti?
Pa s iskustvom. Od tih mojih početnih nastupa je prošlo preko desetak godina, tako da je sigurno da mi je sada puno lakše nastupati i da nemam više tremu.
Imaš li kakve rituale prije nastupa?
Prije nastupa se treba dobro naspavati. Na dan predstave ili nastupa treba spavati 10-12 sati, pogotovo prije operne predstave. Tu ti glas stvarno mora biti odmoren. I to je u biti to. Ostalo sve laganini. Baš neposredno prije nastupa radim i vježbe disanja, to mi je kao nekakav običaj. Drugo ništa posebno.
Tko te najviše impresionira od hrvatskih glazbenika? Gledano s vokalne strane.
Ima tu nekih posebnih glasova, recimo to tako, koji su mi interesantni. Pjevački volim Massima, normalno i Olivera. A od ovih novijih, ne znam, volim TBF. To nije tipičan vokal, dečki repaju, ali imaju taj karakter i stav koji mi je baš dobar. Isto tako i Edo Maajka. Od pjevačica mi je interesantna mala Ivana Starčević, pjeva neke jazz standardne i to jako lijepo zvuči. Tamara Obrovac mi je odlična.
Tvoj način pjevanja često uspoređuju s Josipom Lisac.
To je super kompliment. To je zato što se čini da ja pjevam malo visoko, iako na albumu ima par stvari koje su dublje otpjevane. Koliko ja znam, Josipa Lisac je isto školovani glas pa možda je to neka poveznica.
A što inače slušaš?
Zaista svašta slušam. Beethovena, Mozarta, Bacha, Johnya Casha, Depeche Mode, stvarno svašta. Od novih ženskih izvođača odlična mi je Amy Winehouse, i puno druge glazbe. Odavno je već više-manje sve odsvirano.
Postoji li neka tvoja neostvarena suradnja?
Ne, za sada ne. Jako sam zadovoljan suradnjom s glazbenicima na ovom albumu, to sam već par puta naglasio. I Arsen je dao jedan tekst. Pa meni je on mrak. Zapravo se po njegovoj pjesmi i zove album. Smatram da ima odličnih muzičara u Hrvatskoj i nadam se da ću s nekima od njih surađivati, ali netko konkretno, neka neostvarena suradnja mi ne pada na pamet. Nije to sad nešto bitno. Ako bude, bit će. U mjuzi nikad ne znaš.
Kreće li uskoro i promocija albuma? Pa da s tim završimo naš intervju…
Da, kreće koncertna promocija. Znaš, kako završiš sa snimanjem albuma, tako postaneš opušten, rekao bih i prazan. Ali sad se pune baterije, pjesme moraju početi živjeti, a to mogu na koncertima. Na jesen ćemo imati veliku promociju u Aquariusu, bit će i manja klupska promocija sada u 6. mjesecu, u Ritz baru, u Zagrebu. Preko ljeta ćemo sigurno otići u Zadar i Rijeku, a za dalje ćemo vidjeti. Nadam se jugu. To mi je jako bitno, da sviramo jug.
