Lars Von Trier rastjerao publiku klanjem i sakaćenjem, a njegov kolega Gaspar Noe privukao pažnju drogom, plesom i partijanjem! Predstavljamo kanske premijere filmova kontroverznih filmaša!
”The House That Jack Built”, redatelj: Lars Von Trier
Zločesto dijete Cannesa se vratilo – i to u stilu! Nakon dugogodišnje zabrane dolaska u Cannes zbog viceva o Hitleru, Larsu Von Trieru je dopušteno da prikaže film izvan konkurencije – a on je pokazao srednji prst političkoj korektnosti i rastjerao publiku!
”The House That Jack Built” priča je o serijskom ubojici kojeg tumači izvrsni Matt Dillon, a dva i pol sata filma vrvi brutalnostima. Von Trier, kojeg su zbog lošeg tretmana ženskih likova i glumica već optuživali za mizoginiju, u filmu prikazuje ubijanje i sakaćenje raznih žena (Uma Thurman, Riley Keough). Ubojica muči i ubija ne samo žene, već i muškarce, djecu, te – na ogorčenje art publike! – čak i životinje.
Navodno je dio publike otišao iz kina kada su djeci raznesene glave, dio kada je pačetu rezano stopalo, dio za vrijeme klanja kuhinjskim nožem, a dio za vrijeme rasprave o vinu – valjda su ožednili od silnog užasa! S druge strane, oni koji su ostali do kraja pružili su filmu žestoke ovacije.
Dio kritičara hvali Trierovu ambicioznost, jer je film pun filozofiranja i estetskih rasprava, a okrutni humor iščitavaju kao parodiju američkih filmova i serija o serijskim ubojicama. Primijećeno je da dio kritičara koji su žestoko osuđivali film (‘zao film koji nije smio biti snimljen’) nije ni pogledao film do kraja, kada navodno imamo zaista spektakularno finale.
Nakon što su novinari prebrojali odlazak više od 100 ljudi iz dvorane, Trier je komentirao da je “vrlo važno da te svi ne vole, jer onda si pogriješio” i dodao za film: “Nisam siguran jesu li ga dovoljno mrzili.” Jedan od kritičara napisao je da se ne bi čudio da je Lars Von Trier zaista počinio sva ta ubojstva i snimio ih za film. Trier je indirektno odgovorio u jednom intervjuu: “Nikada nisam ubio nikoga. Ako to učinim, vjerojatno će žrtva biti novinar.”
”Climax”, redatelj: Gaspar Noe
”The House That Jack Built” je do kraja odgledao Gaspar Noe koji je uživao u mračnom humoru i izjavio: “Sve sadističke scene bile su toliko smiješne da su ljudi zurili u mene jer nisam mogao prestati smijati se.” Noe barem zna kako je kada te mrze gledatelji i kritičari jer je u mlađim danima također tjerao publiku Cannesa iz kina, ponajviše dugotrajnom scenom silovanja u filmu ”Nepovratno”. Prije scene klanja u ”Sam protiv svih” upozorio bi publiku da treba otići i doslovce odbrojavao do 10, a čak je i u erotskom omnibusu ”Destricted” prije njegovog djela stajalo upozorenje za epileptičare, i to zbog stalnog bljeskanja u filmu.
I dok je i Noeov pretposljedni film, ”Love”, odbijao kreposnu publiku i kritičare zbog scena eksplicitnog seksa, posljednji film, ”Climax”, čak je dobio odlične kritike, pa već i prve nagrade Cannesa. Kritičari su film nazvali ‘miksom franšize ”Step Up” i djela ”Salo – 120 dana Sodome”’, odnosno ‘mjuziklom ”Fame” kojeg je režirao Markiz De Sade’.
Priča “Climaxa” je kao u onoj šali – netko mi je stavio kokain u drogu. Glavni likovi su članovi plesne družine kojima na partyju stave LSD u sangriju. Nakon prvotnog uživanja u plesu i glazbi, slijede napadi psihoze, orgije i autosakaćenja. Ukratko, uobičajeni Noe – eksperimentalni napadi na vid i sluh gledatelja, uz razne metafilske postupke poput najavne špice u kojoj se vidi poruka napisana velikim slovima: “A FRENCH MOVIE AND PROUD OF IT”.
Glumački ekipu predvodi Sofia Boutella (”Atomska plavuša”), a kao plesači nastupaju pravi plesači bez glumačkog iskustva. Kod Noea ionako to nije bitno – u njegovim filmovima važno je da ljudi zaista plešu ili seksaju se pred kamerama, a u glavnoj ulozi je leteća kamera koja uz frenetičnu glazbu treba izazvati hipnotičko i psihodelično iskustvo.
Kad smo kod glazbe, Matt Dillon u traileru filma ”The House That Jack Built” ubija uz Bowiejev ”Fame”, a Noe u svom ludom mjuziklu nudi soundtrack u kojem su Daft Punk i Aphex Twin, ”Pump up the Volume” MARRS-a, Soft Cell, Giorgio Moroder i ”Angie” Rolling Stonesa.
Inače, Noeova poruka gledateljima je da bi film trebao biti pokazan klincima s 12 ili 13 godina jer pokazuje da je alkohol najgora droga, a uspoređuje i ”Climax” s ”2001: Odisejom u svemiru”. Naime, u Kubrickovom filmu vidimo kako životinje evoluiraju u ljude, a u Noeovom filmu je – obratno!
Vikendom bindžate uz Muziku i Vip Now.
