Iza imena Kompleks skrivaju se Nebojša i Bojan. DJ duo iz Beograda najpoznatiji je po editima pjesama Dine Dvornika, Hugha Masekela, Rayja Barretoa, Askea, Sade i Undisputed trutha.
Pod imenom Kompleks djeluju od 2008. godine. Doduše, Nebojša i Bojan glazbom su kao DJ-i, producenti, promotori i clubberi okruženi puno dulje. Stvaraju i sviraju soulful beatove u rasponu od deep i dark housea pa sve do death disca. Rezidenti su kultnog beogradskog kluba 20/44, a mogli ste ih čuti u svim značajnijim klubovima u regiji. 
S njihovim zvukom i besprijekornom selekcijom prvi sam se put susrela sad već davne 2010. godine kada su u zagrebačkom klubu Masters gostovali u sklopu nikad prežaljenog programa Concorde Club (za koji se potajno nadam da će ponovno zaživjeti). Ta noć bila je dovoljna da njihov rad (i edite) počnem manijakalno pratiti.
Kompleksni momci, kompleksna glazba ili kompleksan život? Drugim riječima, tko je, što je i zašto je Kompleks?
Kompleks čine Nebojša i Bojan. Jedan je odvjetnik (specijalist za javne nabave), a drugi računalni elektrotehničar (a uz to i stručnjak za financije i računovodstvo). O privatnim stvarima ne želimo pričati, osim što možemo napomenuti da nismo oženjeni i da nemamo djece.
Najpoznatiji ste po editima… Dino Dvornik i Sade samo su neki čije ste pjesme obradili. Kako ih birate i što uopće – pravno i autorski gledano – zahtijeva obrada tuđe pjesme?
Edite biramo kako nam dođe. Slušamo glazbu, svidi nam se, odlučimo je prilagoditi nama/klubu/prostoru/vremenu, preradimo je u glavi, onda to odradimo na kompjuteru, i eto. Što se tiče naših pogleda na pravne i autorske dijelove ovog edit posla, smatramo da mi na ovaj način u stvari samo oživljavamo stare i zaboravljene, dobre, stvari, pa samim time i činimo uslugu izvođačima. Ne razmišljamo puno o posljedicama jer od toga nemamo nikakvu zaradu (ukupno za sve ove godine smo zaradili oko 20 eura od edita).
Gdje ste bili i što ste radili prije 2008. kada je nastao Kompleks? Kada ste shvatili da je to ono čime se u potpunosti želite baviti?
Bojan je bio član electro live sastava G+Shame od neke 1998/99. Pobjedio je na natjecanju za najbolji live Srbije i Crne Gore. Kao pobjednik išao je na putovanje u London za džabe i postao DJ. Nebojša je glazbu počeo puštati negdje oko 2000. po manjim mjestima/klubovima u Beogradu, s dva prijatelja, u ekipi pod imenom Testera crew. Nakon toga zajedno s nekolicinom prijatelja, uključujući i ovu dvojicu odozgo, osniva Soulution, koji je promovirao broken beat glazbu. Od 2007. zajedno s Toshketom i Brkom, pokreće klupsku večer pod imenom Disco Not Disco.U globalu, mi još nismo shvatili da je ovo nešto čime se želimo baviti (profesionalno) do kraja života.
Dakle, svima nam je jasno da je kriza. Koliko se isplati ili ne isplati baviti glazbom?
Ne isplati se financijski, ali mi i ne radimo ovo zbog toga.
Beograd, Zagreb, Sarajevo… Sve je to – budimo iskreni – Balkan… Kakvim ga vidite privatno, a kakvim poslovno tj. glazbeno?
Ex-Yu vidimo kao jedan tužan i unesrećen prostor koji je mnogo propatio u posljednjih dvadesetak godina. To se odrazilo i na glazbenu kulturu koja se danas svodi na kopiranje zapadnih glazbenih stilova. Na žalost, ili na sreću, mislimo da smo mi (Ex-Yu) na nekom početku i da će vrijeme pokazati stvara li se u ovom trenutku nešto originalno s ovih prostora. Upravo kroz neke od edita mi i pokušavamo podsjetiti na prošla vremena i pokazati koliko je zapravo glazba s ovih prostora bila kvalitetna. Iskreno se nadamo boljim danima…
Kako funkcionirate kao duo – tko radi što kada nastupate, a tko radi što kada producirate ili slažete neki edit?
Sve radimo zajedno, nema nekih posebnih zaduženja već sve ovisi o trenutku.
Najbolje i najgore što vam se dogodilo tijekom dosadašnjih nastupa… Dakle, svirate, super vam je, ekipa čaga… A kad ono… Što?
Najgore: jedan očajan live koji smo napravili… I često nam se dogodi da nestane struje dok radimo (loša karma?).
Najbolje: kada produžimo radno vrijeme kluba.
Koliko vam je važna ili nevažna kritika?
Naravno da je važna, bez kritike nema ni stvaranja. Svaku kritiku uzimamo u obzir, osim one “Jel’ može nešto brže“.
Buduća gostovanja, planovi…?
Atena, Zagreb, Istanbul… Plan nam je da radimo i da oborimo Guinnessov rekord u najdužem b2b ikad!
