Steve Turner: “Čovjek zvan Cash: Život, ljubav i vjera jedne američke legende”

Na tržištu se pojavila autorizirana biografija Johnnya Casha u kojoj je autor Steve Turner uspio Cashovu dušu staviti na papir. U proteklih godinu dana mogli smo u Hrvatskoj o Johnnyu Cashu saznati više nego tijekom svih 50 godina njegove karijere: izdavali su se albumi, best of kompilacije, gledali filmovi, no ono što je nedostajalo bila je knjiga.

i>Krunoslav Jajetić, ‘frontman’ Šarenog dućana uvijek je znao izabrati pravu knjigu i samo zahvaljujući njemu već smo imali prilike čitati ostvarenja Lou Reeda, Nicka Cavea, Jima Morrisona, Boba Dylana, Kurta Cobaina, a uskoro će se na repertoaru naći i biografija Keitha Richardsa.

“Čovjek zvan Cash” samo je jedna u nizu knjiga napisana o američkoj legendi, no ono što ju izdvaja od drugih, sličnih izdanja, jest što je relativno novijeg datuma (na američkom tržištu pojavila se točno godinu dana nakon njegove smrti) i što ju je napisao Steve Turner, ugledni novinar (Rolling Stone, Mojo, Q…) i autor knjiga o Vanu Morrisonu, Ericu Claptonu, Marvinu Gayeu, U2 i mnogim drugima.

Zapravo, ovu biografiju trebao je napisati sam Cash, Turner bi bio potpisan kao suradnik, no nakon Cashove smrti Turner je dobio pristanak obitelji i preuzeo ostvarivanje projekta.

Nadalje, Turner Cashu nije pristupio na klasično ulizivački način, već prilično realno (čak ponekad i surovo iskreno) prikazuje i kronološki dokumentira kakva je osoba bio “Čovjek u crnom” izvan dosega svjetala pozornice, ne skrivajući kako je Cash zapravo bio podijeljena ličnost.

Njegova supruga June znala je reći kako je njezin suprug satkan od dvije osobe koje se međusobno isprepliću: jedna je Cash, divlja, neobuzdana, agresivna i arogantna strana, a druga je Johnny, brižna, pažljiva i osjećajna.

Odnosno, kako Turner lijepo kaže da je Cash bio čovjek sposoban za uništavanje kojeg je preplavila želja popraviti sve ono što je uništio, ilustrirajući primjerom iz lova. Cash ondje ozlijedi vranu, a zatim se sažali nad njom i njezinom sudbinom i uzme ju pod svoju njegu.

Naravno, ne bi ni ova biografija bila toliko iskrena da ni sam Cash nije bio svjestan i iskren oko svih svojih padova, da nije iskreno i bez imalo uljepšavanja pričao o svim svojim ovisnostima, problemima koji su ga pratili, istovremeno zadržavajući vječni optimizam i nevjerojatan smisao za humor, neovisno bio na pogrebu supruge June (ondje je podbadao Krisa Kristoffersona) ili za molitvom prije večernjeg objeda (nakon molitve i zahvale Svevišnjem tiho je šapnuo kako mu ipak nedostaje droga).

Možda je nedostatak knjige što ne možemo saznati kako se zapravo Johnny Cash osjećao tijekom cijelog svog života. Turner se u pisanju knjige najviše oslonio na njegove prijatelje, obitelj, suradnike, njihove priče, anegdote i premda nigdje nije analizirao same Cashove pjesme, ipak ih je prilično često citirao, ubacujući ih između priča iz života, jednostavno usmjeravajući nas na pozadinu njihova nastanka, na onaj motiv koji je doveo do pojedinih, danas svima poznatih stihova.

Osim klasičnih tema koje su obilježile Cashov život – ljubav, smrt, vjera – naći će se ovdje i pregršt fotografija, no ono što bi moglo biti zanimljivo onima koji već poznaju Cashov životni put jest neobjavljeni intervju iz 1988. u kojem se ocrtava nevjerojatna skromnost, poniznost i prihvaćanje svih svojih mana i slabosti o kojima je govorio posve otvoreno bez namjere zataškavanja, zavlačenja odgovora i sličnih akcija koje većina radi kad im se postavi kakvo škakljivo pitanje.

Ono što će svima koristiti kronološki je pregled događaja bitnih za Cashov život, kao i popis čitave diskografije, a ukoliko vam ni to nije dovoljno, prvih 200 kupaca knjige dobit će i bonus CD (“Country Boy”), kompilaciju s Cashovim pjesmama koje su zauvijek zapečatile jednu veliku glazbenu karijeru.

“Čovjek zvan Cash” izvrsna je biografija koja će vas možda nasmijati, možda rasplakati, ali svakako će vas primorati da ponovno preslušavate albume čovjeka koji je svojom smrću ostavio nezakrpivu rupu u samom srcu country glazbe.

Izdavač: Šareni dućan, 2006.