Perković o Sedmoj republici, ali i o Rundeku

    13672

    Ante Perković

    Rundek, između - Knjiga o pjesmama

    Datum izdanja: 01/10/2013

    Izdavač: Menart

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 172

    Naša ocjena:

    Jedna od rijetkih autentičnih pojava na sceni nekadašnje države i sadašnje regije, Odisej iz zagrebačkog Trnja, Darko Rundek je dobio, hm, neku vrstu romansirane biografije iz pera pjesnika, glazbenika i novinara Ante Perkovića.

    Svima koji traže biografske pikanterije Perković već na početku šeretski poručuje da se informacije sad mogu naći bez problema i da je “Rundek, između” knjiga koja predstavlja Rundeka kroz pjesme.

    Što se Darka tiče, nikakve pikanterije nikad nisu curile, nikom nije ništa ostao dužan, pa samim time i njegov privatan život ostaje pod jednakim velom tajne kao i do sada (i to je u redu). Najčitljiviji, najsažetiji i najinformativniji dijelovi su oni u kojima se Rundek sam otkriva i radi čitanja toga treba kupiti ovu knjigu.

    Za glazbene povjesničare najvredniji će dijelovi biti oni u kojima se prepričava nastajanje “Trećeg svijeta” dok je rad na ostalim albumima vrlo stidljivo prikazan, što je neobično jer je Haustor bio mnogoljudan bend, stoga uzevši to u obzir, valjda se još netko osim Ivice Čovića Pipe iz Tetrapaka nečeg ipak sjeća. No dobro, Perkovićev koncept je bio drugačiji, dojam je da je više htio napraviti biografiju u stilu filma Todda Haynesa “I’m Not There”, više ga je interesirao impresionistički odsjaj Rundekovih djela. Isto tako, o odnosu Rundeka i Sachera nećete naći puno, a odrastanje Rundeka je prikazano šturo, tek kao naramak obaveznih podataka. Zato će Perković s velikim trudom na dvije stranice tumačiti povezanost Stahanova, Jertovca i Alije Sirotanovića.

    Muziku podržava

    ‘Najšokantnije’ otkriće u knjizi daje Rundekova violinistica Isabel. Zapravo, Perkoviću Rundekov život i karijera više služi kao platforma da se raspiše u svim smjerovima, o svemu što može i zna, pa se povremeno javlja osjećaj da je zaboravio o kome i o čemu piše. Drugim riječima, sinteza je dobra, ali bez analize te raznoteže jednog i drugog ništa. Tako je to kad misli lete na sve strane, a Perković se zna zaletjeti do te mjere da tekst postaje mjestimično nečitljiv. Kog vraga inteligentnijem spisatelju (a Perković to jest) u nečijoj relativno romansiranoj biografiji (a “Rundek, između” to jest) treba rečenica: “Napisao sam ‘Sedmu republiku‘ jer sam morao, jer sam potpisao ugovor s izdavačem i potrošio predujam, a i htio sam si dati odgovore na neka pitanja“, nakon čega slijedi inače lijepi nostalgični pasaž o Milanu Mladenoviću i Makarskoj, koji kao da je zalutao ovdje iz “Sedme republike“?

    U dijelove koji više spadaju u “Sedmu republiku” spade i kompletan izvještaj Dragana Kremera s Omladinskog festivala u Subotici, a na neki način “Rundek, između” i djeluje kao odbačeni dio “Sedme republike” s malo većim naglaskom na Rundeka i njegove pjesme. Da Perković zna i može bolje, sjetit će se svatko tko je čitao “Dugi vikend u zemlji čudesa”, biografiju grupe Pips, Chips & Videoclips, koja je u formatu klasična biografija i takav koncept u startu priječi Perkovića da se previše zalaufa dok s druge strane sam Ante toj relativno krutoj formi svojim stilom daje lepršavost i pristupačnost.

    Premda je Perković majstor od lijepe rečenice (potvrđeno i ovdje), “Rundek, između” više je alibi knjiga čija je jedina vrijednost da zainteresira čitatelja na ponovna preslušavanje Rundekova solo-rada i izdanja grupe Haustor, nikako ne definitivna biografija. Dakle, što se tiče evociranja Rundekovog rada, “Rundek, između” sadrži određen kapacitet, no teško je da će netko tko otprije ne poznaje Rundekov rad tako dobro potaknut pročitanim odlučiti se na dalje ‘kopanje’, jer knjiga sadrži pretjerano specifične slijedove asocijacija i previše digresija.

    Muziku podržava