Najbolji ‘insiderski’ pogled na Panteru iz usta ‘tihog čovjeka’

    5887

    Rex Brown with Mark Eglinton

    Official Truth, 101 Proof - The Inside Story Of Pantera

    Datum izdanja: 01/03/2014

    Izdavač: Da Capo Press

    Jezik: Engleski

    Br. stranica: 259

    Naša ocjena:

    Pantera, ah ta Pantera… Od-Boga-veći, ali i otuđeni Phil Anselmo s jedne strane, i braća Abbott s druge strane… A između njih – ‘nebitni’ i ‘neprimjetni’ basist.

    Koliko god u startu ne djeluje spektakularno uzeti u ruke knjigu od ‘nekog tamo basista’, možda je bend kao što je Pantera i bolje pratiti iz tog kuta ‘sa strane’. Jer, realno, od sve četvorice članova – Rex Brown jest sa strane! I čovjek je napisao priču o ostalima o kojima nas, budimo realni, sve živo zanima. I to bez ustručavanja i uljepšavanja!

    Official Truth 101 Proof” zaziva naziv legendarnog live albuma “Official Live: 101 Proof” i pokazuje da je Rex, koliko god imao života prije i poslije Pantere, svjestan što ga je obilježilo i što ljudi hoće i vole čitati! A kad smo već kod spomenutog live albuma, treba odmah postaviti temelje priče – to je faza kada je Anselmo bio toliko izvan sebe da su snimali sve koncerte, ali i u smeće bacali brojne snimke na kojima se čuju njegove nebuloze “Pušite dop, ljudi!“, “Razbijte sve, dođite na pozornicu!” i slično. I to je ono što je odvojilo vrhunac od dna ovog neponovljivog benda…

    U cijeloj priči, čak se sazna da je Rex možda i ponajviše školovan od svih (bar što se glazbe tiče), da je prvi krenuo u svijet jointa i cuge i da je poslovno bio najaktivniji čovjek (iz pravnog i financijskog aspekta) u vrijeme kad im je bendom nepravedno ordinirao Abbott senior.

    I onda par zanimljivosti koje vjerojatno nije znao niti najveći fan benda. Prva turneja i skijanje u Švicarskoj stavile su ga u poziciju da bude instruktor ‘debelom Vinceu i neustrašivom Anselmu’. Opis koliko se Anselmo – ‘jedan od najsamopouzdanijih i zastrašujućih pjevača na svijetu’ – usrao na bijelim ledinama… Ili odnos s Metallicom čiji su se članovi ‘radije družili s Johnom McEnroeom nego s fanovima’… Ili poznati Big Val (kojeg svi znamo iz Panterinih legendarnih home videa) – gorostas koji im je bio gazda osiguranja, a ovdje je i objašnjenje zašto je u sebe na silu trpao torte, zašto je postao egoističan i zašto je na kraju dobio otkaz.

    Od odnosa u bendu, možda se čak i najmanje svjetla baca na omiljenog Dimbaga. Budući da vjerojatno ni on nije bio savršeno cvijeće, čini se da je Rex odlučio njega pokazati kao svojevrsnog umjetnika, genijalca, ekscentrika i čovjeka koji je oko sebe širio neku posebnu vibru, ali i bio okaljan bratovim seljačlukom. Naravno, njegova smrt opisana je kao Rexov najgori dan u životu, a sahrana kao još jedan ključ u debeloj barijeri između preostalog dvojca.

    Muziku podržava

    Anselmo je zasebna priča. Čovjek čiji je ego kroz godine narastao do neba, a neuništivost pala u vodu kada je (navodno) sve krenulo s nevinim tabletama protiv bolova u leđima. A otuđenje je krenulo još oko “Far Beyond Driven” albuma i incidenta u kojem se potukao za zbunjenim zaštitarom. Overdose je bio samo nagovještaj potpunog prekida komunikacije i preseljenja u New Orleans i koncentracije na sve osim Pantere. Posebno Down, bend koji je još jednom spojio Rexa i Phila i koji se stacionirao u New Orleansu i u Anselmovom Nodferatu’s Lair (nazvanom tako jer je Anselmo kimao glavom tijekom gradnje).

    A popularni južnjački debeljuco Vinnie Paul je nekako razotkriven puno više nego što sam mogao pretpostaviti. Istina, kad gledam njegove intervjue – dlakava prsa ispod raskopčane košulje, kaubojski šešir, sunčane naočale i mrvicu primitivne priče – nikad mi nije bio baš omiljeni glazbenik na svijetu. Ali, ovdje ga je Rex brutalno oblatio. Osim što je ‘debelo kopile’ i što ‘brutalno nema stila’ (“Usred Texasa sagraditi kićastu kuću kičastiju od onih u Malibuu“), i što doslovno maltretira cure bez imalo takta (zato je i zabrijao na strip-klubove), saznali smo da je sigurno bio najmanje omiljen član u bendu (među članovima i svima oko njih), ali i da je je ime njegovog trenutnog benda – Hellyeah, u biti ime Rexovog čamca na kojem je znao tulumariti.

    Što se samih bendova tiče – nakon što se dogodio 11.9. dečki u bendu su se toliko preplašili da su odbijali napustiti Veliku Britaniju i nastaviti europsku turneju sa Slayerima. Ispostavilo se da im je to bio i posljednji koncert ikada! A nakon što Phil nije odgovarao na pozive ama baš nikome i nakon što je Rex odradio jedan pijani poziv Dimebagu – bio je to kraj i benda.

    Zadnji trzaj ikakve šanse lijepo je opisala Kate Richardson, Anselmova djevojka i jedna od gostujućih govornika za knjigu: “Superjoint Ritual su svirali na Ozzfestu 2004 i imali su zakazani datum u Dallasu. Svi su se bojali: ‘Što ako dođu braća i posvađaju se s Anselmom pred svima?!’ A Phil je govorio upravo suprotno: ‘Baš bih htio da dođu i da ih izgrlim i kažem da je ovo sve sranje i da ih volim!’ Ispostavilo se da su zbilja došli na koncert, ali i da se osiguranje suptilno pobrinulo se da se u niti jednom trenu ne sretnu…”

    I onda se možemo (vremenski pomalo razbacano prije i poslije samog kraja Pantere) prebaciti na Down. Nakon sve cuge i pljuge, odjednom frcaju rečenice tipa “Onda smo Pepper Keenan i ja pošmrkali pola južne Amerike“, da bi čak i otkazali turneju u Japanu jer ih nitko nije mogao 100% uvjeriti da će uspjeti srediti opijate kada stignu tamo.

    Nakon što je ‘uragan Katrina praktički spasio Anselma’ (jer je potopio svu drogu) i nakon što su se svi nekako skinuli s nečega, opet se vraćamo u seanse mahnitog rokanja svega živoga (i usporedbi s odnosima iz Metallicinog “Some Kind of Monster” dokumentarca), da bi se 2011. i konačnu razišli putevi i zadnje spone koja je nekog zvana Pantera.

    Budući da Dimebaga više nema, u njegovo ime malo se otvorila i njegova dugogodišnja partnerica Rita Haney: “Nakon njegove smrti i ja sam jako omekšala. Bilo mi je teško prihvatiti Rexa i Phila, jer znam koliko je Dimebag htio spasiti svoj bend. Ali na kraju – ipak nitko od njih nije to napravio Dimebagu! Niti Phil niti Rex! Philu mi je još uvijek teško vjerovati kao osobi, ali barem donekle komuniciramo. Rex je ipak taj koji je imao pristup pogrebu i čak je i Vince prihvatio da bude jedan od onih koji nose lijes… Sve što se događalo među njima daje jednu široku sliku. A nisam ja široka slika, već su to – oni!”

    Vjerojatno nikad neću pronaći knjigu koja mi dovoljno dobro i duboko opisuje onaj tren kada shvatiš da od klinca iz kvarta postaješ velika zvijezda, ali zato je Rex na iznenađujuće zanimljiv način opisao život jednog ludog i ogromnog benda. Droga, cuga, žene, odnosi… Sve to zvuči suhoparno, uobičajeno i otrcano. Ali kada čuješ i pozitivni i negativni aspekt – stvaraju se legende.

    Mi smo primjećivali albume i turneje, a oni su proživjeli svoje najmračnije tunele ovisnosti, iznenadnog novca, svađa i smrti…

    Rex je svojevremeno o situaciji oko Damageplan-Down razdiobe rekao: “Ova situacija je samo ogromna kurva” i osim toga bio je nekako tihi pratitelj glasnijeg ostatka. Rijetko kada sam bio toliko sretan i fasciniran što je ipak odlučio progovoriti i iz sebe izbaciti ama baš sve!

    Muziku podržava