Mick Middles & Lindsay Reade: “Rastrgan – Život Iana Curtisa”

Najnovije u nizu izdanja koja se bave životom i radom Iana Curtisa i djelovanjem Joy Divisiona je biografija nedavno izašla u nakladi VBZ-a, čiji su autori, Mick Middles i Lindsay Reade, bili na razne načine povezani s Curtisom i bendom.

Middles je bio prvi novinar koji je u ’70-ima. intervjuirao bend i
stvorio blizak odnos s njima, dok je Lindsay Reade tada bila supruga
Tonya Wilsona, u mnogočemu zaslužnog za proboj benda, te suosnivačica
diskografske kuće Factory Records pod čijim okriljem je bend postao
legenda.

Tristotinjak stranica biografije zaista obiluje raznovrsnim dodatnim materijalima kao što su dosad neobjavljene fotografije, kako obiteljske tako i iz doba najvećeg uspjeha Joy Divisiona, među njima nalazimo i Ianov crtež i svjedodžbu iz djetinjstva.

Biografija sadrži nekoliko dodataka: epilog u kojem doznajemo kako je izgledala 25. obljetnica smrti Iana Curtisa (18.5.2005.) kada su se gomile obožavatelja slile u Manchester i Macclesfield da bi odali počast svome neprežaljenome idolu. Reade je taj dan provela uz Ianovu majku Doreen i sestru Carole te su zajedno obišle grob i Ianova nekoć omiljena mjesta koja su tada okupirali fanovi.

U nastavku se nalaze zanimljivi i uobičajeni dodaci poput diskografije benda i popisa svih koncerata i nastupa Joy Division na filmu i televiziji, ali i sasvim posebni i osobni dodaci poput dvije pjesme posvećene Ianu (napisane od njegovih kolega glazbenika, ujedno i dobrih prijatelja) i komadić književnog stvaralaštva Ianova oca Kevina (sinopsis i drama na koju se odnosi), od kojeg je, prema svemu sudeći, naslijedio senzibilitet za umjetnost.

Priča o Ianu razvija se kronološki, pratimo njegov razvoj od djetinjstva, kao emotivno osjetljivog i senzibilnog dječaka koji je odrastao u inteligentnog i nadarenog, ali emocionalno rastrganog glazbenika. Biografija je koncipirana na taj način da se detalji i činjenice o Ianu i bendu doznaju najvećim dijelom iz razgovora autora s članovima obitelji i benda, prijateljima, suradnicima i ostalim glazbenicima. Oni iznose svoja sjećanja i anegdote vezane uz Iana ili bend, ali i svoje prve susrete s njihovom glazbom te dojmove o njoj.

Tako doznajemo pojedinosti vezane uz prve koncerte, dok su momci još nastupali pod imenom Warsaw, dovoljno je dobro dočarana čitava energija i atmosfera koja je u ’70-ima. vladala post-punkerskom britanskom scenom, rivalstva i trzavice među bendovima ali i unutar samog Joy Division. Pratimo napredak benda sve do proboja na vrh britanske i europske glazbene scene, neposredno prije velike američke turneje na koju su trebali poći 19.5.1980., dan nakon samoubojstva Iana Curtisa.

Značajan dio biografije posvećen je odnosu Iana Curtisa i njegove druge (ili prve) velike ljubavi, Belgijanke Annik Honoré, koju fanovi benda nisu nikada previše simpatizirali. U ovoj knjizi napokon imaju prilike doznati pozadinu njihova odnosa, koji je u svakome slučaju bio ljubavni, premda Annik tvrdi kako nju i Iana nikada nije vezala tjelesna ljubav.

Zanimljivo je to što je Annik do sada kategorički odbijala suradnju s ljudima koji su radili na biografijama i dokumentarcima o Joy Division, jer kako tvrdi, Ianu nije potrebno medijsko eksponiranje niti slava, već mir.

A u ovoj biografiji doznajemo mnogo o njezinom i Ianovom odnosu i ljubavi, ponajviše preko uzajamnih pisama i pisama koje je napisala Ianovoj sestri Carole nakon njegove smrti. Spominje se i epizoda u kojoj su Debbie i Annik razgovarale telefonski, neposredno nakon što je Debbie doznala za njihovu vezu. S druge strane, Ianov odnos s Debbie je sasvim sporedan i uopće nije u fokusu ove knjige, o toj strani priče vjerojatno je sve izneseno u Debbienoj knjizi “Dodir iz daljine“.

Ian Curtis počinio je samoubojstvo 18.5.1980., ali niti danas, nakon gotovo 30 godina, kult Iana Curtisa i Joy Division nije umanjen, osjetan je njihov utjecaj na glazbenike ali i publiku današnjice, njihovo ime, imidž ili ikonografija teško da će biti zaboravljeni niti bi se to smjelo dogoditi. Upravo to poručuje ova biografija, koja donosi cjelovitu priču o velikom talentu ali i velikom gubitku i tragediji naspram kojega navodi na depresivne emocije, suosjećanje i poistovjećenje – baš kao i glazba Iana Curtisa i Joy Division.