Matt McGee: “U2 dnevnik”

    3437

    Matt McGee

    U2 dnevnik

    Datum izdanja: 01/07/2009

    Izdavač: Menart

    Jezik: Hrvatski

    Naša ocjena:

    “Original se nalazi u Irskoj. Obišli su xy puta svijet. A sada je sreća stigla i vama.” parafraza je starih, dječjih, anonimnih pisama o tzv. ‘lancima sreće’ i ‘porukama pozitivne energije’. Tako se mogu opisati trenuci iščekivanja pred nešto što će se zvati koncertni događaj godine 2009. u Zagrebu, dva maksimirska nastupa benda U2, a osim toga tako možemo ukratko opisati i karijeru momaka iz Dublina koji su osvojili i zauvijek promijenili glazbeni svijet 20. stoljeća.

    U2 dnevnik” je knjiga o grupi U2 koja se uz “U2 o U2” može smatrati definitivnom biografijom tog benda. Autor dnevnika Matt McGee je obavio posao koji se može nazvati sadizmom, mazohizmom i kopanjem željezne rudače, ali je uspio sabrati zavidnu količinu informacija u kronološki slijed.

    Takvu knjigu ne može napraviti profesionalac, jer će otprilike nakon ispisane 45. stranice tražiti povišicu, godišnji i dozvolu za vrištanje u jastuk. McGee je grupi U2 pristupio kao fan (i to od 1981.), a kako se njegova kolekcija informacija o bendu povećavala, odlučio je 1995. to staviti na Internet i u relativno kratkom roku iskoristio mogućnosti tog interaktivnog medija. Knjiga posjeduje gomilu detalja, za koje se mogu reći samo dvije riječi ‘Boli glava.’

    Ova knjiga o grupi U2 nije fanzin, nego zauzima skoro pa nepristranu točku gledišta te mirno sagledava i zbraja njihove brojne uspone i malobrojne padove. Naslov kaže sve – to je život grupe U2 praćen na ovaj ili onaj način, najčešće preko novinskih članaka, poznatih i manje poznatih fotografija, dan po dan, po principu TV kalendara.

    “Mnogi me pitaju je li mi U2 pomogao pri pisanju knjige i jesam li ih intervjuirao. Ne, nisam. Već nekoliko godina rade na novom albumu i mislio sam – ako im treba tako dugo da izdaju novi album i trebaju im godine da to odrade, zadnje što im treba je da ih još i ja gnjavim s gomilom pitanja kako bi mi pomogli oko knjige” riječi su samog McGeea koje predstavljaju njegov pomalo fanovski strah od susreta sa svojim omiljenim muzičarima, ne bi li se cijela ta aureola stvorena oko U2 rasprsla kao balon od sapunice.

    Teško je reći da dodatni intervjui sa svakim članom ne bi poboljšali knjigu, ali također je teško reći gdje i kako bi se oni uklopili u ovaj koncept.

    Muziku podržava

    Vrijednost ove knjige je dokumentarna, teško da će se čitati od korica do korica. Najveća prepreka na tom putu je upravo taj koncept ‘iz dana u dan’. Nije baš da su svi dani zanimljivi i da se čita u jednom dahu, jer činjenice samo padaju na papir, bez nekog reda i poretka.

    Fanovi će dobiti mnogo ‘mesa’ za razglabanje i teoretiziranje o životu, pjesmama i glazbenicima koji su im pomogli da se osjećaju mnogo bolje, a ostatak čovječanstva mogućnost da vidi jedinstvenu grupnu dinamiku rock sastava koji uz nesvakidašnji glazbeni talent posjeduje i rijetko pošten odnos prema sebi, drugim ljudima i svom radu.

    Muziku podržava